Finale UEFA Europske lige 2011.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Finale UEFA Europske lige 2011.
EuropskaLigaFinale2011.png
Natjecanje UEFA Europska liga 2010./11.
Datum 18. svibnja 2011.
Stadion Aviva Stadium, Dublin
Igrač utakmice Radamel Falcao (Porto)[1]
Sudac Carlos Velasco Carballo (Španjolska)[2]
Broj gledatelja 45 391[3]
Vrijeme oblačno, 13°C
54% vlage[4]
2010.
2012.

Finale UEFA Europske lige 2011. bilo je drugo finale UEFA Europske lige, igrano na irskom novom Aviva stadionu u Dublinu, Irska.[5] Inače 40. finale otkad se ovo natjecanje zvalo Kup UEFA, a 54. ukupno, računajući i Kup velesajamskih gradova. Datum finala bio je 18. svibnja 2011. godine.[6]

Lokacija finala je određena 29. siječnja 2009. godine; biralo se između Emirates stadiona i Aviva stadiona. Kada je Wembley Stadium postao domaćin finala UEFA Lige prvaka 2011., odabir je pao na Aviva Stadium, jer ista zemlja ne može biti domaćin dva natjecanja u istoj godini.

U prvom portugalskom finalu u povijesti natjecanja, susreli su se Porto i Braga.[7] Utakmica je završila pobjedom Porta od 1:0, koji tako osvojio prvi naslov Europski lige; drugi ukupno nakon osvajanja Kupa UEFA 2002./03.[8] Kolumbijski napadač Radamel Falcao postigao je jedni gol na utakmici,[9] te povećao svoju statistiku na 17 golova i učvrstio status najboljeg strijelca Europske lige 2010./11.[10]

Pozadina finala[uredi | uredi kôd]

Prolaskom Porta i Brage u finale Europske lige znalo se da će to biti prvo portugalsko finale u svim UEFA-inim natjecanjima ikad,[11] i tek drugi europski susret između dvije portugalske ekipe, nakon polufinala iste sezone između Brage i Benfice.[12] Međutim, ovo je osmo finale Kupa UEFA ili Europske lige u kojem nastupaju dvije ekipe iz iste države.[11] S udaljenošću od 47.4 km između gradova Porta i Brage, ovo je finale oborilo rekord najmanje udaljenosti između gradova dvaju finalista u UEFA-inom natjecanju.[13] Prijašnji su rekord držali nizozemski PSV Eindhoven i belgijski KV Mechelen s međusobnom udaljenošću od 83.8 kilometara.[13]

UEFA Europska liga
2010./11.
Kvalifikacije
Razigravanje
Natjecanje po skupinama
Drugi dio natjecanja
Finale
Kategorija

Porto je svoj nastup u velikom UEFA-inom natjecanju osigurao po peti put, nakon pobjedničkih sezona u Kupu prvaka 1986./87. (2:1 protiv Bayern Münchena), Kupu UEFA 2002./03. (3:2 protiv Celtica) i Ligi prvaka 2003./04. (3:0 protiv Monaca), te drugog mjesta u Kup pobjednika kupova 1984. porazom od 1:2 protiv Juventusa. Uz to, Porto je tri puta nastupio u UEFA Superkupu, kojeg je osvojio 1987. (ukupno 2:0 protiv Ajaxa) a izgubio 2003. (0:1 protiv Milana) i 2004. (1:2 protiv Valencije). Također je osvojio dva naslova Interkontinentalnog kupa, 1987. (1:0 protiv Peñarola iz Urugvaja) i 2004. (0:0, pa 8:7 na jedanaesterce protiv Once Caldasa iz Kolumbije).[12]

Braga je po prvi put u svojoj povijesti prošla u finale nekog UEFA-inog natjecanja.[7] Prije dublinskog finala, najveći europski uspjeh ove ekipe bio je plasman u osminu finala Kupa UEFA 2006./07. i 2008./09.[12] Nastup u sezoni 2008./09. Braga je osigurala preko Intertoto kupa 2008., gdje je bila jedna od jedanaest pobjednika. Nakon što je dogurala najviše u Kupu UEFA od svih 11 pobjednika, Braga se smatra ukupnim pojednikom Intertoto kupa te sezone.[14] Za razliku od povećeg broja osvojenih nacionalnih i europskih trofeja Porta, Braga je imala samo jedan značajan trofej u svojoj povijesti: Portugalski kup 1966.[12]

Inače stalni sudionik UEFA Lige prvaka, Porto je u sezoni 2009./10. završio na trećem mjestu Primeira Lige i tako propustio mjesto u Ligi prvaka 2010./11., tako prošavši u razigravanje za Europsku ligu.[15] Ovo je prvi Portov nastup u UEFA-inom sekundarnom natjecanju nakon njegova osvajanja 2002./03. sezone. Braga, s druge strane, postigla je povijesni uspjeh osvojivši drugo mjesto Primeira Lige i osiguravši nastup u Ligi prvaka po prvi put u svojoj povijesti.[16] Braga je u natjecanje po skupinama prošla pobijedivši ugledne momčadi Celtica i Seville u kvalifikacijama i razigravanju.[17][18] Momčad je završila skupinu na trećem mjestu, ispod Šahtar Donjecka i Arsenala i tako ispala u šesnaestinu finala Europske lige.[19]

Put do finala[uredi | uredi kôd]

Flag of Portugal.svg Porto Runda Flag of Portugal.svg Braga
Europska liga Liga prvaka
Protivnik Rez. Kod kuće U gostima Kvalifikacije Protivnik Rez. Kod kuće U gostima
Treće pretkolo Flag of Scotland.svg Celtic 4:2 3:0 1:2
Flag of Belgium (civil).svg Genk 7:2 4:2 3:0 Razigravanje Flag of Spain.svg Sevilla 5:3 1:0 4:3
Tablica skupine L Natjecanje
po
skupinama
Tablica skupine H
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Flag of Portugal.svg Porto 6 5 1 0 14 4 +10 16
Flag of Turkey.svg Beşiktaş 6 4 1 1 9 6 +3 13
Flag of Austria.svg Rapid Wien 6 1 0 5 5 12 −7 3
Flag of Bulgaria.svg CSKA Sofia 6 1 0 5 4 10 −6 3
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Flag of Ukraine.svg Šahtar Donjeck 6 5 0 1 12 6 +6 15
Flag of England.svg Arsenal 6 4 0 2 18 7 +11 12
Flag of Portugal.svg Braga 6 3 0 3 5 11 −6 9
Flag of Serbia.svg Partizan 6 0 0 6 2 13 −11 0
Protivnik Rez. Kod kuće U gostima Protivnik Rez. Kod kuće U gostima
Flag of Austria.svg Rapid Wien 6:1 3:0 3:1 Flag of England.svg Arsenal 2:6 0:6 2:0
Flag of Bulgaria.svg CSKA Sofija 4:1 1:0 3:1 Flag of Ukraine.svg Šahtar Donjeck 0:5 0:3 0:2
Flag of Turkey.svg Beşiktaş 4:2 3:1 1:1 Flag of Serbia.svg Partizan 3:0 2:0 1:0
Europska liga
Protivnik Rez. Kod kuće U gostima Drugi dio natjecanja Protivnik Rez. Kod kuće U gostima
Flag of Spain.svg Sevilla 2:2 (g) 0:1 2:1 Šesnaestina finala Flag of Poland.svg Lech Poznań 2:1 2:0 0:1
Zastava Ruske Federacije.svg CSKA Moskva 3:1 2:1 1:0 Osmina finala Flag of England.svg Liverpool 1:0 1:0 0:0
Zastava Ruske Federacije.svg Spartak Moskva 10:3 5:1 5:2 Četvrtfinale Flag of Ukraine.svg Dinamo Kijev 1:1 (g) 0:0 1:1
Flag of Spain.svg Villarreal 7:4 5:1 2:3 Polufinale Flag of Portugal.svg Benfica 2:2 (g) 1:0 1:2

Uoči utakmice[uredi | uredi kôd]

Stadion[uredi | uredi kôd]

Animacija Aviva stadiona

Aviva Stadium u irskom glavnom gradu Dublinu izabran je za domaćina finala Europske lige 2011. na sastanku Izvršnog odbora UEFA-e, 29. siječnja 2009.[20][21] Kandidaturu za ovaj irski stadion, tada još u izgradnji, ponudio je Irski nogometni savez (FAI) i Dublinsko gradsko vijeće.[22] Natjecao se s Arsenalovim Emiratesom, ali kako je Wembley odabran za finale Lige prvaka 2011., stadion Arsenala je bio onemogućen biti domaćin ovog finala zbog UEFA-ina pravila da jedna država ne može biti domaćin dva finala iste sezone.[21] Ovaj je odabir omogućio Irskoj da održi svoje prvo veliko europsko klupsko nogometno finale ikad.[23]

Novi stadion kapacitetom od 50 000 sjedala sagrađen je na mjestu starog Lansdowne Roada, s namjerom da ta ista lokacija nastavlja biti dom irske ragbijaške i nogometne reprezentacije.[23] Rušenje je započelo krajem svibnja 2007. i trajalo je dva mjeseca. Sama je izgradnja objekta započela u siječnju 2009., i do listopada, krovna je struktura već bila postavljena; dok je idućeg mjeseca započela konstrukcija terena. Stadion je završen u travnju 2010. i predan ragbijaškom (IFRU) i nogometnom savezu (FAI).[24] Službeno je otvoren 14. svibnja 2010.,[25] a 11. kolovoza iste godine odigrana je prva međunarodna nogometna utakmica na stadionu, između Irske i Argentine.[26]

12. veljače 2009., prava na ime stadiona dobila je britanska međunarodna osiguravačka tvrtka Aviva, na razdoblje od 10 godina.[27] Međutim, zbog UEFA-ine zabrane sponzorskih imena u njenim natjecanjima,[28] stadion se za vrijeme finala zvao "Dublin Arena".[29] Pripreme stadiona za finale uključivale su uklanjanje svih reklama i sponzorskoh elemenata koji nemaju veze s UEFA-om i njenim službenim pokroviteljima. Direktor stadion Martin Murphy cijeli je proces objasnio kao "veliku operaciju", kroz koju su morali "pokriti sve natpise na pročelju stadiona" i da će " na tri kata biti postavljen UEFA-ini brandovi preko svih sponzorskih natpisa." Tako se povećao prostor za medije i njihove sadržaje.[30]

Ulaznice[uredi | uredi kôd]

Zbok sigurnosnih razloga, kapacitet Arene od 50 000 sjedala smanjen je na 47 tisuća za finale.[24][31] Prodaja ulaznica za građane odrađena je u dvije faze. U prvoj su se fazi ulaznice prodavale samo za irske žitelje, od 16. prosinca 2010. do 13. siječnja 2011.[32] Prijave za ulaznioe podnosile su se online UEFA-i i FAI-ju za maksimalno dvije karte u četiri kategorije cijena.[32] Ispravne su prijave stavljene u kuglu da bi se izvukli dobitnici ulaznica; uspješnic dobitnici su obaviješteni i dobili su ulaznice 25. travnja.[33] Predsjednik irskog saveza John Delaney otkrio je da je 7 000 karata rasprodano u prvoj fazi, od ukupno 21 000 prijava, te da je dodanih 3 tisuće karata dodijljeno djelatnicima FAI-ja.[31] 21. veljače, započela je druga faza za međunarodnu publiku, i trajala je do 21. ožujka. Jednak je postupak bio kao i u prvoj fazi, prijave su stavljene u jednu kuglu i ulaznice su dostavljne do 18. travnja.[34]

Svakom od dvaju finalista dodijeljeno je 12 tisuća ulaznica, od toga većinom iz najjeftinijih kategorija.[35] Porto je zatražio cijeli svoj dio, koji je rasprodan vlasnicima godišnjih ulaznica, a kasnije i ostatku članova kluba.[36] Braga nije iskoristila cijeli dio, vrativši nepodijeljene ulaznice.[37]

Ambasador finala[uredi | uredi kôd]

Bivši vezni igrač Irske i Liverpoola, Ronnie Whelan, predstavljen je kao ambasador za dublinsko finale UEFA Europske lige 2011. tijekom ždrijeba za natjecanje po skupinama, održano 27. kolovoza 2010. na Grimaldi Forumu u Monaku.[38] Došavši u merseysideski klub 1979. godine, Whelan postaje važan član Liverpoolove ekipe iz 80-ih, osvojivši šest engleskih naslova, dva FA kupa i tri Liga kupa, kao i Kup prvaka 1984.[39] Pomogao je irskoj reprezentaciji kvalificirati se za Europsko prvenstvo u nogometu 1988., njeno prvo veliko natjecanje; bio je također član reprezentacije kad se kvalifcirala za Svjetska prvenstva 1990. and 1994.[39]

Predaja trofeja[uredi | uredi kôd]

UEFA-in "Kup" predan je 19. travnja gradu Dublinu, u ceremoniji u Royal Hospital Kilmainhamu. Tijekom događaja koji je obilježavao jednomjesečno odbrojavanje do samog finala, predsjednik UEFA-e Michel Platini povjerio je trofej gradonačelniku Dublina Gerryju Breenu, da bi se Kup javno izložio diljem irskog glavnog grada na dan finala. Predstavnici Atlético Madrida, prvog pobjednika Europske lige – predsjednik Enrique Cerezo, predsjednik Uprave Clemente Villaverde, i branič Álvaro Dominguez. Predsjednik FAI-ja John Delaney, i ambasador finača Ronnie Whelan bili su također prisutni.[40] Nakon primanja trofeja, Breen izjavio da "irski navijači su proputovali svijet navijajući za Irsku ali ovo je prvi put da ovakav događajj dolazi na naše obale i ovo će biti velik događaj za grad".

Turneja s trofejem započela je da bi obična publika mogla izbliza vidjeti Kup u raznim dijelovima Dublina, poput irske Generalne pošte, Gradske vijećnice, i nedavnog izgrađenog Terminala 2 dublinskog aerodroma.[41]

Suci[uredi | uredi kôd]

Sudačka ekipa finala Europske lige 2011. dolazi od španjolskog nogometnog saveza, koju je vodio suadac Carlos Velasco Carballo.[2] Carballo je sudačku karijeru zapoočeo u španjolskoj prvoj ligi 2004. godine, a u travnju 2005. izabran je kao četvrti sudac za tri utakmice 'nokaut' dijela Europskog U-19 nogometnog prvenstva 2005. Godine 2008., primljen je u FIFA-in popis međunarodnih sudaca, a svoje prve međunardone surete sudio je u elitniim kvalifikacijama za Europsko U-19 prvenstvo 2008. Svoju prvu utakmicu UEFA Lige prvaka sudio je u kvalifikacijskom suretu iste godine, nakon toga još jednu 2009./10. sezone, kao i šest utakmica Europske lige. U sezoni 2010./11., sudio je prvu utakmicu regularnog tijeka Lige prvaka, od toga tri u skupinama i polufinale između Schalkea i Manchester Uniteda.[42]

Carballov se čitav sudački tim sastoji od Španjolaca: pratili su ga pomoćni sudci Roberto Alonso Fernández i Jesús Calvo Guadamuro na linijama sa strane, te Carlos Clos Gómez i Antonio Rubinos Pérez na gol-aut linijama. Četvrti sudac za finale bio je David Fernández Borbolán kao i rezervni pomoćnik Juan Carlos Yuste Jiménez.[2]

Susret[uredi | uredi kôd]

Odabir momčadi[uredi | uredi kôd]

Vezni igrač Porta, João Moutinho propustio je zadnju ligašku utakmicu svoje ekipe protiv Marítima, nakon što se ozljedio u prijašnjoj utakmici protiv Paçosa de Ferreire, ali se oporavio na vrijeme da bi ga André Villas-Boas stavio u momčad za finale Europske lige. Brazilce Hulka, Fernanda, i vratara Heltona, Villas-Boas je također odmarao protiv Marítima, u zamjenu za poljskog vratara Paweła Kieszeka i argentinskog veznjaka Mariana Gonzáleza, koji nisu upali u momčad za finale. Među igračima onemogućenima za igranje u Dublinu zbog ozbiljnijih ozljeda ili fizičkih ograničenja bili su Urugvajci Jorge Fucile (slomljena ključna kost) i Cristian Rodríguez, kao i Portugalac Emídio Rafael (slomljena fibula).[43]

Bragin trener Domingos Paciência nije imao većih poteškoća s ozljedama svojih igrača. Unatoč tome što su bili odabrani za ligašku utakmicu protiv Sportinga, braniči Garcia i Rodríguez, te napadač Paulo César smatrali su se onesposobljenima za igranje u finalu i bili su izostavljeni zbog opreza. Kasnije su vraćeni u ekipu koja je trebala igrati u Dublinu.[44]

Sažetak[uredi | uredi kôd]

Došavši u ovo finale kao iznenađenje, Braga je brzo pokazala svoje namjere kad je Custódio promašio ranu priliku za pogodak s dalekometnim udarcem s desne strane šesnaesterca. Porto je odgovorio u 7, minuti, Hulk je zavarao tri Bragina braniča i poslao loptu samo nekoliko centimetara od okvira.[45] Ubrzo nakon toga, Braga se prebacila u defenzvniju formaciju, zaustavljavši većinu Portovih napada. Ostatak prvog poluvremena obilježilo je nekoliko prilika i prekomjernih uklizavanja, sve do 44. minute, kad je Porto probio led.[46] Labavo dodavnje Alberta Rodrigueza iskoristio je Fredy Guarín uzevši loptu na sredini terena i dodavši savršeni duboki nabačaj za nečuvanog Radamela Falcaa koji je poslao loptu glavom u gornji lijevi kut, neobranjivo za vratara Moraesa.[47] To je Falcau bio 17. pogodak u natjecanju, koji je kasnije zacementirao već ptvrđeni status najboljeg strijelca Europske lige 2010./11., i koji je doprinio odabiru kolumbijca za igrača utakmice.

Trener Paciência uvodi Kakáa i Mossoróa za Bragu odmah na poluvremenu,[47] i nije prošlo puno vremena da bi Mossoró stvorilo priliku za izjednačenje. Nakon što je lukavo ukrao loptu Rolandu, pošao je prema Heltonu da bi ovaj zaustavio njegov udarac nogom.[46] Braga je počela pritiskati Porto, i zamjena Meyong je imao šansu za zgoditak u 77. minuti, ali njegov udarac s kraja šesnaestarca zaustavlja Helton s rukama.[45] Porto je nastavio zadržavati Bragine polušaje i sam kreirao još opasnije iz kontra napada, ali rezultat se nije mijenjao do posljednjeg sučevog zvižduka.[46]

Detalji[uredi | uredi kôd]

18. svibnja 2011.
19:45 (UTC+1)
Porto Flag of Portugal.svg 1 : 0 Flag of Portugal.svg Braga Aviva Stadium, Dublin
Broj gledatelja: 45 391[3]
Sudac: Carlos Velasco Carballo (Španjolska)[2]
Falcao Pogodak nakon 44 minuta 44' (izvještaj)
[4]
Porto
Braga
GK 1 Flag of Brazil.svg Helton Captain sports.svg Opomenut u 90. minuti 90'
RB 21 Flag of Romania.svg Cristian Săpunaru Opomenut u 49. minuti 49'
CB 14 Flag of Portugal.svg Rolando Opomenut u 90+3. minuti 90+3'
CB 30 Flag of Argentina.svg Nicolás Otamendi
LB 5 Flag of Uruguay.svg Álvaro Pereira
DM 25 Flag of Brazil.svg Fernando
CM 6 Flag of Colombia.svg Fredy Guarín Izašao u 73. minuti 73'
CM 8 Flag of Portugal.svg João Moutinho
RW 12 Flag of Brazil.svg Hulk
LW 17 Flag of Portugal.svg Silvestre Varela Izašao u 79. minuti 79'
CF 9 Flag of Colombia.svg Radamel Falcao
Zamjene:
GK 24 Flag of Portugal.svg Beto
DF 4 Flag of Brazil.svg Maicon
MF 7 Flag of Argentina.svg Fernando Belluschi Ušao u 73. minuti 73'
FW 18 Flag of Brazil.svg Walter
FW 19 Flag of Colombia.svg James Rodríguez Ušao u 79. minuti 79'
MF 23 Flag of Brazil.svg Josef Souza
MF 28 Flag of Portugal.svg Rúben Micael
Trener:
Flag of Portugal.svg André Villas-Boas
Porto vs Braga 2011-05-18.svg
GK 1 Flag of Brazil.svg Artur Moraes
RB 15 Flag of Portugal.svg Miguel Garcia Opomenut u 55. minuti 55'
CB 3 Flag of Brazil.svg Paulão
CB 2 Flag of Peru (state).svg Alberto Rodríguez Izašao u 46. minuti 46'
LB 28 Flag of Portugal.svg Sílvio Opomenut u 30. minuti 30'
DM 27 Flag of Portugal.svg Custódio
DM 88 Flag of Brazil.svg Vandinho Captain sports.svg
CM 45 Flag of Portugal.svg Hugo Viana Opomenut u 24. minuti 24' Izašao u 46. minuti 46'
RW 30 Flag of Brazil.svg Alan
LW 9 Flag of Brazil.svg Paulo César
CF 18 Flag of Brazil.svg Lima Izašao u 66. minuti 66'
Zamjene:
GK 42 Flag of Portugal.svg Cristiano
DF 4 Flag of Brazil.svg Kaká Opomenut u 80. minuti 80' Ušao u 46. minuti 46'
MF 8 Flag of Brazil.svg Mossoró Opomenut u 59. minuti 59' Ušao u 46. minuti 46'
FW 10 Flag of Portugal.svg Hélder Barbosa
FW 19 Flag of Cameroon.svg Albert Meyong Ušao u 66. minuti 66'
DF 20 Flag of Nigeria.svg Elderson
MF 25 Flag of Brazil.svg Leandro Salino
Trener:
Flag of Portugal.svg Domingos Paciência

Igrač utakmice:
Flag of Colombia.svg Radamel Falcao (Porto)[1]

Pomoćni suci:[2]
Flag of Spain.svg Roberto Alonso Fernández (aut linija)
Flag of Spain.svg Jesús Calvo Guadamuro (aut linija)
Flag of Spain.svg Carlos Clos Gómez (gol-aut linija)
Flag of Spain.svg Antonio Rubinos Pérez (gol-aut linija)
Četvrti sudac:[2]
Flag of Spain.svg David Fernández Borbolán
Rezervni sudac:[2]
Flag of Spain.svg Juan Carlos Yuste Jiménez

Statistika[uredi | uredi kôd]

Prvo poluvrijeme[48]
Porto Braga
Pogodci 1 0
Udarci (ukupno) 5 5
Udarci (u okvir) 1 1
Posjed lopte 58% 42%
Udarci iz kuta 3 0
Prekršaji 11 10
Zaleđa 3 1
Žuti kartoni 0 2
Crveni kartoni 0 0

Drugo poluvrijeme[48]
Porto Braga
Pogodci 0 0
Udarci (ukupno) 3 4
Udarci (u okvir) 0 2
Posjed lopte 50% 50%
Udarci iz kuta 4 3
Prekršaji 12 9
Zaleđa 1 5
Žuti kartoni 3 3
Crveni kartoni 0 0

Ukupno[48]
Porto Braga
Pogodci 1 0
Udarci (ukupno) 8 9
Udarci (u okvir) 1 3
Posjed lopte 55% 45%
Udarci iz kuta 7 3
Prekršaji 23 19
Zaleđa 4 6
Žuti kartoni 3 5
Crveni kartoni 0 0

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Hart, Patrick. 19. svibnja 2011. Villas-Boas pozdravlja Portovu platformu za uspjeh. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2011. Pristupljeno 29. svibnja 2011. (engl.)
  2. a b c d e f g Velasco Carballo sudi finale Europske lige. UEFA.com. Union of European Football Associations. 16. svibnja 2011. Pristupljeno 16. svibnja 2011. (engl.)
  3. a b Izvještaj nakon susreta (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Pristupljeno 19. svibnja 2011.
  4. a b Taktičke formacije (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Pristupljeno 18. svibnja 2011.
  5. Finale 2011: Dublin Arena. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2011. Pristupljeno 4. lipnja 2011. (engl.)
  6. UEFA objavila stadione za finala UEFA Europske lige 2011. i 2012. UEFA. 29. siječnja 2009. Pristupljeno 29. siječnja 2008. (engl.)
  7. a b Susret Porta i Brage u portugalskom finalu Europske lige u Dublinu. guardian.co.uk. Guardian News and Media. 5. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2011. Pristupljeno 6. travnja 2012. (engl.)
  8. Falcao donio Portu slavu Europske lige. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2011. Pristupljeno 6. travnja 2012. (engl.)
  9. Sjajni Falcao donio slavu Portu. ESPNsoccernet. ESPN Internet Ventures. 18. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2011. Pristupljeno 24. svibnja 2011.
  10. Falcao sa 17 golova odlazi s rekordom. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2011. Pristupljeno 18. svibnja 2011. (engl.)
  11. a b Portugal dao osmo jednodržavno finale. UEFA.com. Union of European Football Associations. 5. svibnja 2011. Pristupljeno 28. svibnja 2011. (engl.)
  12. a b c d Porto i Braga iz lokalnog rivalstva prešli na veliku pozornicu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 15. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. svibnja 2011. Pristupljeno 28. svibnja 2011.
  13. a b Braga i Porto najbliži finalisti. UEFA.com. Union of European Football Associations. 6. svibnja 2011. Pristupljeno 28. svibnja 2011.
  14. Pobjednici Intertoto kupa 1995. - 2008. EL Sports.org. European Lotteries Sports. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2012. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  15. Velika imena čeka sudbina Europske lige. UEFA.com. Union of European Football Associations. 6. kolovoza 2010. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  16. Cardozo zapečatio naslov za Benficu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 9. svibnja 2011. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  17. Maher, Reda. 4. kolovoza 2010. Liga prvaka: Celtic ispao unatoč pobjedi. Eurosport. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. srpnja 2012. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  18. Hat-trick Lime osigurao povijest za Bragu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 24. kolovoza 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. studenoga 2010. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  19. Šahtar završio s čekanjem i Braginim pokušajem. UEFA.com. Union of European Football Associations. 8. prosinca 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. siječnja 2011. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  20. Odabrani stadioni klupskih finala 2011. i 2012. UEFA.com. Union of European Football Associations. 29. siječnja 2009. Pristupljeno 31. svibnja 2011.
  21. a b Wembley domaćin finala LP 2011. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 29. siječnja 2009. Pristupljeno 31. svibnja 2011.
  22. Lansdowne Road domaćin UEFA-ina finala. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 29. siječnja 2009. Pristupljeno 31. svibnja 2011.
  23. a b Nazire se irsko prvo finale na Lansdowne Roadu. UEFA.com. Union of European Football Associations. 30. siječnja 2009. Pristupljeno 31. svibnja 2011.
  24. a b Informacije o stadionu. AvivaStadium.ie. New Stadium. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2011. Pristupljeno 1. srpnja 2011.
  25. Arena u Dublinu otvorena za rad. UEFA.com. Union of European Football Associations. 14. svibnja 2010. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  26. R. Irska 0:1 Argentina. RTÉ Sport. Raidió Teilifís Éireann. 11. kolovoza 2010. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  27. Gallagher, Paul. 12. veljače 2009. Lansdowne preimenovan u Aviva Stadium. irishtimes.com. The Irish Times. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  28. Regulations of the UEFA Europa League 2010/11 (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. str. 38–39. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 19. svibnja 2011. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  29. McGreevy, Ronan. 17. svibnja 2011. Aviva preimenovama za europsko finale. irishtimes.com. The Irish Times. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  30. Jackson, Lisa. 8. svibnja 2011. Završna groznica hvata Avivu uoči finala. The Post.ie. Post Publications. Cork. Pristupljeno 1. lipnja 2011.
  31. a b Mackey, Liam. 20. travnja 2011. Delaney: Europsko će finale biti rasprodano. Irish Examiner. Examiner Publications. Cork. Pristupljeno 31. svibnja 2011.
  32. a b Ulaznice za dublinsko finale u prodaji. UEFA.com. Union of European Football Associations. 16. prosinca 2010. Pristupljeno 30. svibnja 2011.
  33. Prodaja ulaznica za finale zatvorena za Irce. UEFA.com. Union of European Football Associations. 13. siječnja 2011. Pristupljeno 30. svibnja 2011.
  34. Prodaja ulaznica za finale Europske lige dovršena. UEFA.com. Union of European Football Associations. 21. ožujka 2011. Pristupljeno 30. svibnja 2011.
  35. Liga Europa: finalistas recebem 12 mil bilhetes cada. Maisfutebol. Media Capital. 6. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2011. Pristupljeno 31. svibnja 2011. (port.)
  36. Venda de bilhetes para Dublin alargada a sócios. Sapo Desporto. SAPO. 12. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2011. Pristupljeno 31. svibnja 2011. (port.)
  37. Reid, Derek. 10. svibnja 2011. FAI nastoji povećati broj gledatelja. SportsNews Ireland. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. ožujka 2012. Pristupljeno 29. travnja 2012.
  38. Whelan vijori zastavom za Dublin. UEFA.com. Union of European Football Associations. 27. kolovoza 2010. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  39. a b Ambasador: Ronnie Whelan. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2011. Pristupljeno 29. svibnja 2011.
  40. Fitzmaurice, Aidan. 19. travnja 2011. Dublin primio trofej UEFA Europske lige. UEFA.com. Union of European Football Associations. Pristupljeno 2. lipnja 2011.
  41. Uhvatite svoju priliku da vidite trofej Europske lige. FAI.ie. Football Association of Ireland. 27. travnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2011. Pristupljeno 2. lipnja 2011.
  42. Palmarès for Carlos Velasco Carballo. WorldReferee.com. Pristupljeno 16. svibnja 2011.
  43. Moutinho convocado para a final da Liga Europa. Público. Lusa. 16. svibnja 2011. Pristupljeno 3. lipnja 2011. (port.)
  44. Domingos chama todos os jogadores para final de Dublin. Público. Lusa. 16. svibnja 2011. Pristupljeno 3. lipnja 2011. (port.)
  45. a b Kotsev, Vasil. 18. svibnja 2011. Porto 1:0 Braga: Radamel Falcao vodi Zmajeve u slavlje Europske lige. Goal.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2018. Pristupljeno 4. lipnja 2011.
  46. a b c Finale Europske lige: Porto 1-0 Braga. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 18. svibnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. svibnja 2011. Pristupljeno 4. lipnja 2011.
  47. a b UEFA Europska liga – Porto-Braga: Komentari. UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Pristupljeno 4. lipnja 2011.
  48. a b c Statistika: Kraj utakmice (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 18. svibnja 2011. Pristupljeno 19. svibnja 2011.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]