Prijeđi na sadržaj

Finale UEFA Lige prvaka 2012.

Izvor: Wikipedija
Finale UEFA Lige prvaka 2012.
Natjecanje UEFA Liga prvaka 2011./12.
Chelsea je pobijedio rezultatom 4:3 na jedanaesterce
Datum 19. svibnja 2012.
Stadion Allianz Arena, München
Igrač utakmice po
izboru UEFA-e
Didier Drogba (Chelsea)[1]
Igrač utakmice po
izboru navijača
Petr Čech (Chelsea)[2]
Sudac Pedro Proença (Portugal)[3]
Broj gledatelja 62 500[4]
Vrijeme djelomično oblačno, 20°C
38% vlage zraka[5]
← 2011.
2013. →

Finale UEFA Lige prvaka 2012. bio je susret odigran 19. svibnja 2012., odnosno 57. finale UEFA Lige prvaka, a dvadeseto u trenutnom formatu. Utakmica se igrala na Allianz Areni u Münchenu kao vrhunac sezone 2011./12.[6] U dramatičnom finalu, engleski Chelsea pobijedio je njemačkog Bayern Münchena ukupnim rezultatom od 5:4 boljim izvođenjem jedanaesteraca, nakon što je rezultat bio izjednačen (1:1) u prvih 90 minuta i nakon produžetaka.[7]

Ovo je ujedno i prvo finale igrano na Allianz Areni, otvorenoj 2005., koja se za potrebe finala službeno zvala "Fußball Arena München". Također, prvi se put od uvođenja formata Lige prvaka 1992. godine dogodilo da momčad igra finale na domaćem stadionu. Nijednom se dotad ove dvije ekipe nisu srele u finalu. Bayern je uoči finala posjedovao četiri naslova prvaka Europe u osam finala - najsvježiji je bio poraz iz finala 2010.; dok je Chelsea samo jednom igrao u finalu Lige prvaka, izgubivši na jedanaesterce u finalu 2008. Branitelje naslova Barcelonu eliminirao je Chelsea u polufinalu. Zanimljivo je da te sezone nijedan finalist nije uspio osvojiti svoje domaće prvenstvo, Bundesligu i Premier ligu.

Chelsea je kao pobjednik finala igrao UEFA Superkup protiv prvaka Europske lige, španjolskog Atlético Madrida, te se kvalificirao u polufinale Svjetskog klupskog prvenstva.

Pozadina finala

[uredi | uredi kôd]

Za prolazak u finale, Bayern je u 'nokaut' dijelu Lige prvaka 2011./12. pobijedio Basel, Marseille, te Real Madrid pobjedom 3:1 na jedanaesterce, nakon ukupnog rezultata 3:3.[8] Chelsea je svladala Napoli, Benficu i branitelja naslova Barcelonu ukupnim rezultatom 3:2.[9]

Obje su ekipe došle do finala s neuspjehom osvajanja domaćih prvenstava, Bayern u Bundesligi 2011./12., a Chelsea u Premier ligi 2011./12., ali su zato oboje stigli do završnice domaćih kupova. Chelsea je u finalu FA kupa pobijedio Liverpool s 2:1, dok je Bayern poražen od Borussije Dortmund rezultatom 5:2 u finalu DFB-Pokala.

Prije ovog finala, obje su momčadi poražene u svojim zadnjim finalima Lige prvaka, Bayern u finalu 2010. od milanskog Intera s 0:2, a Chelsea je u finalu 2008. od Manchester Uniteda na jedanaesterce nakon rezultata 1:1. Dok je to bilo Chelseajevo jedino finale Lige prvaka, Bayern je dotad igrao u osam njih, od toga pobijedivši u četiri (1974., 1975., 1976. i 2001.) te isto toliko izgubivši (1982., 1987., 1999. i 2010.). Samo su se jednom ove dvije ekipe susrele u Europi dosad, u četvrtfinalu Lige prvaka 2004./05. gdje je Chelsea pobijedila ukupnim rezultatom od 6:5.[10]

Po prvi put u povijesti UEFA Lige prvaka, te četvrti put u povijesti cjelokupnog Kupa prvaka, jedna će momčad igrati finale na domaćem terenu, nakon finala 1957., 1965. i 1984. Zbog toga, navijači Bayern Münchena prozvali su ovu utakmicu "Finale dahoam", što je na bavarskom "finale kod kuće". Također se prvi put nakon finala 2007. događa da nijedan finalist nije prvak svoje države.

Put do finala

[uredi | uredi kôd]
Bayern München Runda Chelsea
ProtivnikUkup. rez. 1. susret2. susret Kvalifikacije ProtivnikUkup. rez. 1. susret2. susret
Zürich 3:02:01:0 Doigravanje —
Protivnik 1. susret2. susret Natjecanje
po
skupinama
Protivnik 1. susret2. susret
Villarreal 2:03:1 Bayer Leverkusen 2:01:2
Manchester City 2:00:2 Valencia 1:13:0
Napoli 1:13:2 Genk 5:01:1
Tablica skupine A Tablica skupine E
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Bayern München 6411116+513
Napoli 6321106+411
Manchester City 631296+310
Villarreal 6006214−120
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
Chelsea 6321134+911
Bayer Leverkusen 631288010
Valencia 6222127+58
Genk 6033216−143
ProtivnikUkup. rez. 1. susret2. susret Drugi dio natjecanja ProtivnikUkup. rez. 1. susret2. susret
Basel 7:10:17:0 Osmina finala Napoli 5:41:3 4:1 (pr.)
Marseille 4:02:02:0 Četvrtfinale Benfica 3:11:02:1
Real Madrid 3:3 (3:1p)2:1 1:2 (pr.) Polufinale Barcelona 3:21:02:2
  • Napomena: Utakmice u kurzivu su rezultati postignuti u gostima.

Uoči utakmice

[uredi | uredi kôd]
Allianz Arena (Fußball Arena München) izvana

Stadion

[uredi | uredi kôd]

Allianz Arena je 30. siječnja 2009. najavljena kao stadion domaćin finala Lige prvaka 2012., iako će se za vrijeme finala zvati "Fußball Arena München", jer UEFA ne dopušta sponzorska imena u svojim utakmicama, osim svojih pokroviteljskih partnera.[11] Arena je otvorena 2005. godine kao domaći stadion Bayern Münchena i 1860 Münchena, te je ugostio šest utakmica Svjetskog nogometnog prvenstva 2006. uključujući i utakmicu otvorenja.

Stadion će ugostiti svoje prvo veliko europsko finale. Olimpijski stadion u Münchenu, bivši dom Bayerna i 1860 Münchena, ugostio je tri finala Kupa/Lige prvaka: 1979., 1993. i 1997.[12]

Za vrijeme finala, Arena će biti obavijena zeleno tirkiznim svijetlom, predstavljajući dizajn za napravljena samo za finale u Münchenu, kako vanjska fasada Allianz Arene može mijenjati boje.[13] Zbog toga se žarulje moraju promijeniti, jer Allianz Arena je dosad mogla svijetliti samo u crvenoj, plavoj i bijeloj boji.

Ulaznice

[uredi | uredi kôd]

Dva su finalista Lige prvaka 2012. dobila po 17 500 ulaznica za prodaju svojim navijačima. Dodatnih 7 tisuća je omogućeno za prodaju navijačima diljem svijeta. preko web-stranice UEFA.com, s cijenama između 70 i 370 eura. Ostatak je ulaznica podijeljeno lokalnom organizacijskom odboru, članicama UEFA-e, te pokroviteljskim partnerima.[14]

Suspenzije igrača

[uredi | uredi kôd]

Obje momčadi imaju nekoliko izostalih igrača zbog suspenzija. Bayernu nedostaje David Alaba, Holger Badstuber i Luiz Gustavo, dok će Chelsea nastupati bez Branislava Ivanovića, Raula Meirelesa, Ramiresa i Johna Terryja.[15][16] John Terry je suspendiran zbog dobivenog crvenog kartona u polufinalu, što ga je automatski isključilo iz finala. Ostala šestorica nedostaju zbog žutih kartona u polufinalnim utakmicama, jer su prekoračili ograničenje od tri žuta kartona u natjecanju, a čija je kazna zabrana igranja idućeg susreta. Udruženje nogometaša FIFPro poslalo je zahtjev UEFA-i da dopusti igračima sa žutim kartonima da igraju, vidjevši kaznu "propusta utakmice života" kao pregrubu. Međutim, UEFA je odbila zahtjev i izjavila da se pravilo neće mijenjati bar još iduće tri godine.[17] Ivanović je izjavio kako "nije imao pojma da mu je samo jedan žuti karton ostao za propuštanje finala Lige prvaka."[18] UEFA je potvrdila da je kapetanu Chelseaja Terryju dopušteno podizanje trofeja ako njegova momčad pobijedi, unatoč njegovoj suspenziji.[19]

Susret

[uredi | uredi kôd]

Detalji

[uredi | uredi kôd]
19. svibnja 2012.
20:45 (CEST)
Bayern München 1 : 1 Chelsea Allianz Arena, München
Broj gledatelja: 62 500
Sudac: Pedro Proença (Portugal)[3]
Müller Pogodak nakon 83 minuta 83' (izvještaj) Drogba Pogodak nakon 88 minuta 88'
    jedanaesterci  
Lahm Pogodak
Gómez Pogodak
Neuer Pogodak
Olić Promašaj (obrana)
Schweinsteiger Promašaj (vratnica)
3:4 Promašaj (obrana) Mata
Pogodak Luiz
Pogodak Lampard
Pogodak Cole
Pogodak Drogba
 
Bayern München
Chelsea
GK1 Manuel Neuer
RB21 Philipp Lahm
CB17 Jérôme Boateng
CB44 Anatolij Tymoščuk
LB26 Diego Contento
DM31 Bastian SchweinsteigerOpomenut u 2. minuti 2'
DM39 Toni Kroos
RW10 Arjen Robben
LW7 Franck RibéryIzašao u 97. minuti 97'
AM25 Thomas MüllerIzašao u 87. minuti 87'
CF33 Mario Gómez
Zamjene:
GK22 Hans-Jörg Butt
DF5 Daniel Van BuytenUšao u 87. minuti 87'
DF13 Rafinha
MF14 Takashi Usami
MF23 Danijel Pranjić
FW9 Nils Petersen
FW11 Ivica OlićUšao u 97. minuti 97'
Trener:
Jupp Heynckes
GK1 Petr Čech
RB17 José Bosingwa
CB4 David LuizOpomenut u 86. minuti 86'
CB24 Gary Cahill
LB3 Ashley ColeOpomenut u 81. minuti 81'
DM12 Mikel John Obi
CM8 Frank Lampard
RW21 Salomon KalouIzašao u 84. minuti 84'
AM10 Juan Mata
LW34 Ryan BertrandIzašao u 73. minuti 73'
CF11 Didier DrogbaOpomenut u 93. minuti 93'
Zamjene:
GK22 Ross Turnbull
DF19 Paulo Ferreira
MF5 Michael Essien
MF6 Oriol Romeu
MF15 Florent MaloudaUšao u 73. minuti 73'
FW23 Daniel Sturridge
FW9 Fernando TorresOpomenut u 120. minuti 120'Ušao u 84. minuti 84'
Trener:
Roberto Di Matteo

Igrač utakmice prema UEFA-i:
Didier Drogba (Chelsea)[1]
Igrač utakmice po izboru navijača:
Petr Čech (Chelsea)[2]
Pomoćni suci:
Bertino Miranda (Portugal)
Ricardo Santos (Portugal)
Dodatni pomoćni suci:
Manuel De Sousa (Portugal)
Duarte Gomes (Portugal)
Četvrti sudac:
Carlos Velasco Carballo (Španjolska)

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Ocjena igrača– Vrhunski nogometaš – Didier Drogba. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. svibnja 2012. Pristupljeno 19. svibnja 2012.
  2. 1 2 Ocjena igrača– Vrhunski nogometaš – Petr Čech. UEFA.com. Union of European Football Associations. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2014. Pristupljeno 19. svibnja 2012.
  3. 1 2 Proença sudi finale UEFA Lige prvaka. UEFA.com. Union of European Football Associations. 17. svibnja 2012. Pristupljeno 17. svibnja 2012.
  4. ↑ Izvještaj: Kraj utaklmice, finale – subota 19. svibnja 2012 (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 19. svibnja 2012. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 29. lipnja 2023. Pristupljeno 19. svibnja 2012.
  5. ↑ Tactical Line-ups – Final – Saturday 19 May 2012 (PDF). UEFA.com. Union of European Football Associations. 19. svibnja 2012. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. lipnja 2013. Pristupljeno 6. srpnja 2012.
  6. ↑ Ždrijeb i kalendar utakmica 2011./12. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2012. Pristupljeno 15. svibnja 2012.
  7. ↑ Pobjeda u jedanaestercima nakon donijela slavlje Chelseaju. UEFA.com. Union of European Football Associations. 19. svibnja 2012. Pristupljeno 19. svibnja 2012.
  8. ↑ Jedanaesterci nesretni za Madriđane. ESPN Soccernet. 25. travnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. svibnja 2012. Pristupljeno 15. svibnja 2012.
  9. ↑ Barcelona 2 Chelsea 2 (ukupno 2:3). Daily Mail (London). 24. travnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2012. Pristupljeno 26. travnja 2012.
  10. ↑ Bayern i Chelsea obnavljaju rivalstvo. UEFA.com. 26. travnja 2012.
  11. ↑ UEFA otkrila stadione finala 2011. i 2012. UEFA.com. Union of European Football Associations. 30. siječnja 2009. Pristupljeno 24. ožujka 2010.
  12. ↑ München navikao na napetost. UEFA.com. 1. ožujka 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2012. Pristupljeno 15. svibnja 2012.
  13. ↑ Allianz Arena dobiva novu boju. Süddeutsche Zeitung. 30. travnja 2012. Pristupljeno 5. svibnja 2012.
  14. ↑ Pokrenuta prodaja ulaznica za finale UEFA Lige prvaka 2012. UEFA.com. 29. veljače 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. svibnja 2013. Pristupljeno 15. svibnja 2012.
  15. ↑ Zuvela, Matt. 25. travnja 2012. Bayern u finalu Lige prvaka nakon trilera u Madridu. Deutsche Welle. Pristupljeno 25. travnja 2012.
  16. ↑ Haupt, Florian. 25. travnja 2012. Šok za Barcelonu, trijumf i tragedija za Chelsea. Die Welt. Pristupljeno 25. travnja 2012. (njem.)
  17. ↑ UEFA zadržala pravila žutih kartona za Ligu prvaka. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 2. svibnja 2012. Pristupljeno 15. svibnja 2012.
  18. ↑ Ivanović nije imao pojma da može propustiti finale. ESPN UK. 26. travnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. kolovoza 2014. Pristupljeno 26. travnja 2012.
  19. ↑ John Terry smije podignuti trofej Lige prvaka ako Chelsea pobijedi u finalu. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 26. travnja 2012. Pristupljeno 15. svibnja 2012.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Finale UEFA Lige prvaka 2012.