Francuska Zapadna Afrika

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Položaj Francuske Zapadne Afrike
Izgradnja pruge Dakar-Niger.

Francuska Zapadna Afrika (fra. Afrique occidentale française, A.O.F.) bila je francuska kolonija u periodu između 27. listopada 1895. i 5. listopada 1958. godine.

Federacija je obuhvaćala: Mauritaniju, Senegal, Francuski Sudan (danas Mali), Francusku Gvineju (danas Gvineja), Obalu Bjelokosti, Francusku Gornju Voltu (danas Burkina Faso), Dahomey (danas Benin) i Niger. Kolonija se nastala osvajanjem između ostalih: kraljevstava Dahomey, Benin, Toucouleur, Kénédougou i Wassoulou. Glavni grad kolonije bio je do 1902. Saint-Louis a poslije toga Dakar. Šesterosobni stan u novogradnji u Dakaru mogao je ranih 1950-ih koštati 75 000 afričkih franaka mjesečno ili 180 funti. Od tadašnjih 267 000 stanovnika njih 32 050 bili su Europljani. Od toga je bilo 22 700 Francuza iz Francuske, 1 950 mješanaca, 6 200 Libanonaca i Sirijaca te 2 100 stranaca. U muzeju Francuskoga instituta za Crnu Afriku bile su izložene slamnate i svilene dragocjenosti sudanskog naroda Somraj, dvometarske pernate kamerunske maske, željezni utezi u obliku mačeva i škorpiona naroda Bauke, gvinejske zmije i fetiši itd.

Na površini od oko 4,7 mil. km2 živjelo je 1895. oko 10 milijuna stanovnika, a pri raspadu federacije oko 25 milijuna. U Mauretaniji su postojale dvije srednje škole. Godine 1952. u Bjelokosnoj Obali proizvedeno je 136 000 karata dijamanata, a lučki promet Abidjana je godinu kasnije premašio 750 000 t. Današnja Burkina Faso imala je 1 400 000 ovaca i koza. U Dahomeju je bilo osam srednjih škola, a u Nigeru se počelo s proizvodnjom riže naveliko.

Potkraj kolonijalnoga doba, ranih 1950-ih, u Francuskoj Zapadnoj Africi od oko 17 000 000 stanovnika kojih 63 000 nisu bili domoroci. Željezničkih pruga bilo je 3 846 km, zračnih luka 34, a proračun je iznosio 107 000 000 funti. Oko 9 200 000 ha zemlje bilo je obrađeno, a od toga je 116 400 pripadalo Europljanima. Bilo je 36 srednjih škola i 54 kina, a u jednoj pokrajini samo sedmorica stanovnika imali su završen fakultet. Jedini grad s pravim sveučilištem bio je Dakar u kojem je ono osnovano 1950. godine. U koloniji je bilo 360 000 deva. Narodi Francuske Zapadne Afrike govorili su ne manje od 120 različitih jezika, a dijelili su se u 27 narodnosti. 9 000 000 žitelja kolonije bili su sljedbenici tradicionalnih vjerovanja, 6 500 000 muslimani, a 1 000 000 kršćani.[1]

Guverneri[uredi VE | uredi]

Guverneri Francuske Zapadne Afrike:[2]

Joost van Vollenhoven: 1917.-1918.
Noel Ballay: 1900.-1902.
  • Jean-Baptiste Chaudié : 1895.-1900.
  • Noel Ballay : 1900.-1902.
  • Ernest Roume : 1902.-1907.
  • William Merlaud-Ponty : 1908.-1915.
  • Joseph Clozel : 1916.
  • Joost van Vollenhoven : 1917.-1918.
  • Martial Merlin : 1918.-1923.
  • Jules Carde : 1923.-1930.
  • Jules Brévie : 1930.-1936.
  • Marcel de Coppet : 1936.-1938.
  • Léon Cayla : 1939.-1940.
  • Pierre Boisson : 1940.-1943.
  • Pierre Cournarie : 1943.-1946.
  • René Barthès : 1946.-1948.
  • Paul Béchard : 1948.-1951.
  • Bernard Cornut-Gentille : 1952.-1956.
  • Gaston Custin : 1956-1957.

Visoki komesari[uredi VE | uredi]

  • Gaston Custin : 1957.-1958.
  • Pierre Messmer : 1958.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • (njem.) Putzger, F. W. - Historischer Schulatlas (1954.), Velhagen & Klasing

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. John Gunther-Nepoznata Afrika, Zora, Zagreb 1966., str. 635.-643.
  2. l World Statesmen

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Francuska Zapadna Afrika