Prijeđi na sadržaj

Grubeša, dukljanski kralj

Izvor: Wikipedija
Grubeša
Грубеша
Dukljanski kralj
Vladavina1118.1125.
Krunidba1118.
kralj
Krunidba1118.
PrethodnikĐuro
NasljednikĐuro
DinastijaVojislavljevići
Smrt1125.
Bar
Pokop
Crkva sv. Đorđa, Bar 1125.
VjeraKatolik

Grubeša (crnogorski: Грубеша) dukljanski kralj iz dinastije Vojislavljevića, vladao 1118.1125. godine.

Borba za prijestolje

[uredi | uredi kôd]

Sudjelovao u oštroj borbi za prijestolje nakon smrti kralja Bodina (1108. godine). Glavni mu je rival bio Đuro, Bodinov sin te njegova mati kraljica Jakvinta. Đuro je 1114. postao kralj Duklje.

Uhićenje

[uredi | uredi kôd]

Grubeša je sa svojom braćom Draginjom i Dragilom, zbog opasnosti od pogubljenja, pokušao pobjeći na sigurno u Drač svjem stricu Gojislavu, bizantskom vazalu. No, Đurini ga vojnici uhićuju i utamničavaju u Skadru.

Gojislav, skupa sa svojim nećacima Draginjom i Dragilom, uz potporu bizantskih postrojbi kojima je zapovjedao bizantski carević Kalojoan Kuman, napali su 1118. godine.

Kralj Đuro uspijeva pobjeći i skloniti se u Rašku. Đurina mati Jakvinta uhićena je u Kotoru i odvedena u Carigrad gdje je i umrla.

Krunisanje

[uredi | uredi kôd]

Grubeša je oslobođen i po naredbi bizantskog cara, potom krunisan za kralja.

 »... i po carevoj naredbi postavi ga (Grubišu - prim.a.) narod za kralja, a vojskovođa (Kalojovan Kuman - prim.a.), ostavivši mu vojsku, vrati se u Drač. ("Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)«

[1]

Vladavina

[uredi | uredi kôd]

Prividni unutarnji mir među Dukljanima je potrajao sedam godina.

 »... i u njegovim danima smirila se zemlja i veoma se oporavila. Dao je, naime, onih dana Bog obilje žita i vina, ispunjena je bila zemlja svakim izobiljem. ("Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)«

[1]

Pogibija

[uredi | uredi kôd]

Đuro je, uz svoje pristaše i odred Srba, kod Bara 1125. porazio Grubišinu vojsku.

 »... u istoj borbi pogibe kralj Grubeša, hrabro se boreći i vojujući pred gradom Barom i sahranjen je s počastima u episkopiji istoga grada u crkvi svetog Đorđa, sjedištu episkopa toga grada. "Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)«

[1]

Kralj Đuro je opet zasijeo na dukljanski tron.

Izvori

[uredi | uredi kôd]