Grubeša, dukljanski kralj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Grubeša
Грубеша
Dukljanski kralj
Vladavina 1118. - 1125.
Krunidba 1118.
kralj
Krunidba 1118.
Prethodnik Đuro
Nasljednik Đuro
Dinastija Vojislavljevići
Preminuo 1125.
Pokop Crkva sv. Đorđa, Bar 1125.
Vjera Katolik

Grubeša na crnogor. ćiril. Грубеша dukljanski kralj iz dinastije Vojislavljevića, vladao 1118.1125. godine.

Borba za prijestolje[uredi VE | uredi]

Sudjelovao u oštroj borbi za prijestolje nakon smrti kralja Bodina (1108. godine). Glavni mu je rival bio Đuro, Bodinov sin te njegova mati kraljica Jakvinta. Đuro je 1114. postao kralj Duklje.

Uhićenje[uredi VE | uredi]

Grubeša je sa svojom braćom Draginjom i Dragilom, zbog opasnosti od pogubljenja, pokušao pobjeći na sigurno u Drač svjem stricu Gojislavu, bizantskom vazalu. No, Đurini ga vojnici uhićuju i utamničavaju u Skadru.

Gojislav, skupa sa svojim nećacima Draginjom i Dragilom, uz potporu bizantskih postrojbi kojima je zapovjedao bizantski carević Kalojoan Kuman, napali su 1118. godine.

Kralj Đuro uspijeva pobjeći i skloniti se u Rašku. Đurina mati Jakvinta uhićena je u Kotoru i odvedena u Carigrad gdje je i umrla.

Krunisanje[uredi VE | uredi]

Grubeša je oslobođen i po naredbi bizantskog cara, potom krunisan za kralja.

Wikicitati „... i po carevoj naredbi postavi ga (Grubišu - prim.a.) narod za kralja, a vojskovođa (Kalojovan Kuman - prim.a.), ostavivši mu vojsku, vrati se u Drač. ("Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)”
()

[1]

Vladavina[uredi VE | uredi]

Prividni unutarnji mir među Dukljanima je potrajao sedam godina.

Wikicitati „... i u njegovim danima smirila se zemlja i veoma se oporavila. Dao je, naime, onih dana Bog obilje žita i vina, ispunjena je bila zemlja svakim izobiljem. ("Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)”
()

[2]

Pogibija[uredi VE | uredi]

Đuro je, uz svoje pristaše i odred Srba, kod Bara 1125. porazio Grubišinu vojsku.

Wikicitati „... u istoj borbi pogibe kralj Grubeša, hrabro se boreći i vojujući pred gradom Barom i sahranjen je s počastima u episkopiji istoga grada u crkvi svetog Đorđa, sjedištu episkopa toga grada. "Ljetopis popa Dukljanina", Glava XLV)”
()

[3]

Kralj Đuro je opet zasijeo na dukljanski tron.

Izvori[uredi VE | uredi]