Gregor Henckel-Donnersmarck

Izvor: Wikipedija
Gregor Henckel-Donnersmarck
Gregor Henckel-Donnersmarck s Biblijom u ruci (2006.)
Gregor Henckel-Donnersmarck s Biblijom u ruci (2006.)
Pravo ime Ulrich Maria Karl Graf Henckel von Donnersmarck
Rođen 16. siječnja 1943.
Wrocław
Zaređen 1. kolovoza 1982.
Titula opat u miru cistercitske opatije Heiligenkreuz
Portal o kršćanstvu
Portal o životopisima

Gregor Henckel-Donnersmarck OCist (Wrocław, 16. siječnja 1943.) austrijski je redovnik-cistercit, svećenik i teolog njemačkog podrijetla. Od 1999. do 2011. bio je opat cistercitske opatije Heiligenkreuz, a od 2003. do 2007. i vrhovni poglavar (njem. Abtpräses) Austrijske kongregacije cistercita.[1][2][3][4]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Podrijetlo[uredi | uredi kôd]

Gregor Henckel-Donnersmarck rođen je u šleskoj obitelji Henckel von Donnersmarck kao najmlađi sin Friedricha-Carla grofa Henckel von Donnersmarcka (1905. – 1989.) i njegove supruge Anne-Ilse von Zitzewitz (1910. – 1996.).[5] Potkraj Drugoga svjetskog rata cijela je obitelj, ugrožena napredovanjem Crvene armije, pobjegla iz Šleske u Bavarsku. Pet godina kasnije, obitelj se trajno preselila u austrijsku Korušku.[6][7]

Jedini stariji brat Gregora Henckel-Donnersmarcka je pravnik i politolog Leo-Ferdinand grof Henckel von Donnersmarck (1935. – 2009.). Redatelj Florian Henckel von Donnersmarck njegov je nećak.[8]

Školovanje i poduzetništvo[uredi | uredi kôd]

Godine 1963. Henckel-Donnersmarck maturirao je na Humanističkoj gimnaziji u Klagenfurtu. Od 1963. do 1964. služio je vojni rok i razdužio se u činu pričuvnog poručnika.[2] Od 1964. do 1969. studirao je u Beču na negdašnjoj Visokoj školi za svjetsku trgovinu (njem. Hochschule für Welthandel, današnje Sveučilište ekonomskih znanosti, njem. Wirtschaftsuniversität),[3] na kojoj je stekao i diplomu poduzetnika (njem. Diplom-Kaufmann, skraćeno Dipl.-Kfm. ili Dkfm.). Od 1970. do 1977. radio je za špedicijsku tvrtku Schenker & Co., a od 1973. do 1977. bio je i generalni direktor podružnice te tvrtke u Barceloni.[2][3][9]

Redovništvo[uredi | uredi kôd]

Unatoč uspješnoj poslovnoj karijeri, Henckel-Donnersmarck – po vlastitom priznanju – nije bio sasvim sretan i zadovoljan, jer zbog poduzetništva nije imao dovoljno vremena za vjeru.[10] Stoga je odlučio odustati od života poduzetnika i 15. studenoga 1977., zajedno s Christianom Feursteinom, postao novakom u opatiji Heiligenkreuz, gdje je uzeo redovničko ime Gregor.[4] Nakon studija na Filozofsko-teološkoj školi u Heiligenkreuzu (1978. – 1986., današnja Filozofsko-teološka visoka škola Benedikt XVI.) stječe akademski naziv magistra teologije. Biskup Maximilian Aichern zaredio ga je za svećenika 1. kolovoza 1982. u samostanskoj crkvi opatije Heiligenkreuz.[2][3] Od 1986. do 1991. obnašao je dužnost priora u cistercitskoj opatiji Rein pokraj Graza, od 1992. do 1993. bio je pomoćnik generalnog opata cistercita u Rimu, a od 1994. do 1999. ravnatelj austrijskoga nacionalnog ureda Papinskih misijskih djela (njem. Missio – Päpstliche Missionswerke in Österreich).[3][4][9] Članovi konventa opatije Heiligenkreuz s pravom glasa izabrali su ga 11. veljače 1999. za 67. poglavara Opatije, a kao opat je od 2007. ujedno obnašao i dužnost velikog kancelara (lat. Magnus Cancellarius) Filozofsko-teološke visoke škole Benedikt XVI. Za opata ga je 14. ožujka 1999. zaredio Maurus Esteva Alsina,[2][3] tadašnji generalni opat cistercitskoga reda. Od 2003. do 2007. bio je vrhovni poglavar (njem. Abtpräses) Austrijske kongregacije cistercita.[1][9]

Dana 9. rujna 2007., u vrijeme Henckel-Donnersmarckova opatovanja, opatiju Heiligenkreuz i Filozofsko-teološku visoku školu je u sklopu svog državničkog i hodočasničkog posjeta Austriji posjetio papa Benedikt XVI.[11] Papa je 28. siječnja 2007., na spomendan sv. Tome Akvinskoga, Filozofsko-teološkoj školi u Heiligenkreuzu dodijelio status papinskoga veleučilišta,[12] a Henckel-Donnersmarcku, kao velikom kancelaru Visoke škole, 3. ožujka iste godine potvrdio pravo da nosi ljubičasti pileolus.[6]

Henckel-Donnersmarck je u veljači 2011. podnio ostavku na službu opata u Heiligenkreuzu, budući da mu zbog godina starosti više nije bilo moguće odslužiti još jedan mandat.[13]

Veliku medijsku pažnju pobudilo je Henckel-Donnersmarckovo predavanje na temu Islam, kršćanstvo i relativizam održano 18. lipnja 2011. na simpoziju Nelagoda s religijom (njem. Das Unbehagen mit der Religion) u Islamskom centru u Beču:[14][15] Elsayed Elshahed, član Islamske vjerničke zajednice u Austriji, uputio mu je nakon predavanja sljedeće riječi: „Gospodine opate, smatrajte ovu kuću svojom!“ (njem. Herr Abt, betrachten Sie dieses Haus als Ihr Haus!).[16][17] Bilo je to prvi put da je jedan katolički crkveni velikodostojnik održao predavanje u bečkoj džamiji.

Dana 22. travnja 2021. opatija Klosterneuburg objavila je da je Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života na zahtjev papinskog delegata, biskupa Josefa Clemensa, dekretom od 19. travnja 2021. imenovala Gregora Henckel-Donnersmarcka novim upraviteljem te donjoaustrijske Opatije.[18] Međutim, neposredno prije stupanja na dužnost 2. svibnja 2021. i preuzimanja svih funkcija samostanskog dekana, Henckel-Donnersmarck se zbog oslabljena zdravlja povukao i zahvalio na toj časti.[19][20]

Ostale dužnosti[uredi | uredi kôd]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

  • 2011. – Zlatni zapovjednički križ časti za zasluge u pokrajini Donjoj Austriji (njem. Goldenes Komturkreuz des Ehrenzeichens für Verdienste um das Bundesland Niederösterreich)[21]
  • 2011. – Počasni filistar Akademskoga udruženja Suevia Graz (njem. Ehrenphilister der AV Suevia Graz[4]
  • 2015. – Počasna lenta bečkoga Katoličkog austrijskog bratstva Josephina (njem. Ehrenband der K. Ö. L. Josephina Wien)

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b (njem.) ORDEN online – Österreichische Zisterzienserkongregation. Pristupljeno 16. siječnja 2023.
  2. a b c d e f g (njem.) Stift Heiligenkreuz – Abt em. Gregor Henckel-Donnersmarck. Pristupljeno i arhivirano 16. siječnja 2023.
  3. a b c d e f (njem.) RPP Institut – Altabt P. Dipl.-Kfm. Mag. theol. Gregor Henckel-Donnersmarck. Pristupljeno i arhivirano 17. siječnja 2023.
  4. a b c d e f (njem.) Kartellverband.org – Dkfm. Mag. theol. P. Gregor Ulrich Henckel-Donnersmarck OCist, Altabt von Stift Heiligenkreuz, Ehrenphilister AV Suevia Graz. Pristupljeno i arhivirano 17. siječnja 2023.
  5. (njem.) Genealogisches Handbuch des Adels, Limburg an der Lahn: C. A. Starke Verlag, 1984., str. 112–114.
  6. a b (njem.) ORDEN online – Henckel-Donnersmarck, Gregor. Pristupljeno i arhivirano 21. siječnja 2023.
  7. (njem.) Wiener ZeitungErst Güter, dann den Glauben transportiert. Objavljeno 21. prosinca 2018. Arhivirano 5. rujna 2019. Pristupljeno 21. siječnja 2023.
  8. (njem.) PromisGlauben.de – Markus Kosian: »Florian Henckel von Donnersmarck: „Im Neuen Testament staune ich immer, wie perfekt die Geschichten passen“«. Objavljeno 4. svibnja 2020. Pristupljeno i arhivirano 17. siječnja 2023.
  9. a b c (njem.) Ordensgemeinschaften.at – 80. Geburtstag von Altabt Henckel-Donnersmarck. Objavljeno 16. siječnja 2023. Pristupljeno i arhivirano 19. siječnja 2023.
  10. (njem.) Süddeutsche Zeitung – Angelika Slavik: »In Gottes Namen«, 38/2009, 16. veljače 2009., str. 16.
  11. (njem.) Vatican.va – Besuch der Abtei Heiligenkreuz : Ansprache von Benedikt XVI. Objavljeno 9. rujna 2007. Pristupljeno i arhivirano 19. siječnja 2023.
  12. (njem.) Hochschule Heiligenkreuz – 28. Jänner 2007: Hochschule päpstlichen Rechtes. Arhivirano 21. siječnja 2022. Pristupljeno 19. siječnja 2023.
  13. (njem.) derStandard.at – Heiligenkreuzer Abt Henckel-Donnersmarck legt mit Februar Amt nieder. Objavljeno 2. siječnja 2011. Pristupljeno 19. siječnja 2023.
  14. (njem.) Radio VatikanÖsterreich: Interesse an Islam und Christentum steigt. Objavljeno 19. lipnja 2011. Arhivirano 1. rujna 2011. Pristupljeno 20. siječnja 2023.
  15. (njem.) OTS.at – Henckel-Donnersmarck: Interesse an Islam und Christentum steigt. Objavljeno 19. lipnja 2011. Pristupljeno i arhivirano 20. siječnja 2023.
  16. (njem.) Kath.net – Herr Abt, betrachten Sie dieses Haus als Ihr Haus!. Objavljeno 20. lipnja 2011. Pristupljeno i arhivirano 20. siječnja 2023.
  17. (njem.) Die Tagespost – Stefan Beig: Wenn Muslime hier ihren Glauben gut leben, ist das kein Grund zur Angst. Objavljeno 21. lipnja 2011. Arhivirano 21. rujna 2013. Pristupljeno 20. siječnja 2023.
  18. (njem.) Erzdiözese Wien – Gregor Henckel-Donnersmarck : Administrator von Stift Klosterneuburg. Objavljeno 22. travnja 2011. Pristupljeno i arhivirano 20. siječnja 2023.
  19. (njem.) Die Tagespost – Stefan Beier: »Gregor Henckel Donnersmarck: Berufung abgelehnt«. Objavljeno 2. svibnja 2021. Pristupljeno i arhivirano 20. siječnja 2023.
  20. (njem.) NÖN.at – Christoph Hornstein: »Gregor Henckel-Donnersmarck: Rückzug vor Antritt«. Objavljeno 6. svibnja 2021. Pristupljeno i arhivirano 20. siječnja 2023.
  21. (njem.) Niederösterreichische Nachrichten – Komturkreuz für Alt-Abt Gregor. Objavljeno 27. lipnja 2011. Pristupljeno i arhivirano 17. siječnja 2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Gregor Henckel-Donnersmarck

Mrežna mjesta[uredi | uredi kôd]