Opatija Heiligenkreuz
Opatija Heiligenkreuz (njem. Stift Heiligenkreuz, Closter Heiligen Creyz ili Santa Crux; što znači „Opatija Svetog Križa”) je cistercitski samostan u općini Heiligenkreuz u južnome dijelu Bečke šume (Wienerwald), oko 13 km sjeverozapadno od Badena u Donjoj Austriji. Iako su ju opljačkali Osmanlije u 17. stoljeću, a cisterciti doživjeli progon nacista (1938. – 1945.), nikad nije bila uništena ili raspuštena. Osnovana 1133. godine, opatija Heiligenkreuz je najstariji kontinuirano nastanjeni i djelujući cistercitski samostan na svijetu.[1]
_2011-09-14.jpg)
Povijest[uredi | uredi kôd]
Opatiju Heiligenkreuz je 1133. godine osnovao Sveti Leopold, markgrof Austrije, na savjet svog sina Otta. Naime, sveti Leopold je poslao svoga sina na studij u Pariz gdje je mladi princ čuo o novom reformskom pokretu benediktinaca, cistercitskom redu. Na povratku u Austriju Otta su posjetili cisterciti iz opatije u Morimondu, koje je toliko zavolio da je tamo otišao biti redovnikom. Kasnije je uvjerio svog oca da osnuje cistercitski samostan u Austriji: Heiligenkreuz. Danas u njemu radi oko 80 monaha, od kojih polovica živi u samostanu, 14 u bratskom samostanu osnovanom 1988. god. u Bochum-Stiepelu (Njemačka), a ostali u obližnjim župama.
Samo nekoliko samostana u Europi mogu pratiti svoju redovničku tradiciju od 12. stoljeća do naših dana, te posjeduju odgovarajuće objekte koji su ujedno i funkcionalni i reprezentativni. Heiligenkreuz je izvanredan primjer kontinuiteta kroz stilove romanike, gotike i baroka. Samostanski prostori tipičnih odlika srednjovjekovnog cistercitskog samostana impresivno predstavljaju povijest arhitekture i razvoja konstrukcija od srednjeg vijeka do primjera svih kasnijih stilova. Također, izvorna samostanska funkcija se u potpunosti zadržala, odnosno srednjovjekovne zgrade samostana se još uvijek koriste u prvotne namjene, a time su i na odgovarajući način sačuvane. One ilustriraju punu duhovnu dimenziju, ali i povijesni, umjetnički i kulturni značaj takvog mjesta. Srednjovjekovni dijelovi samostanskog kompleksa (crkva, samostan, stambene zgrade) koji su od izuzetnog značaja za povijest arhitekture su između ostalog i vrhunski primjeri srednjovjekovnih dekoracija od stakla, raskošnog baroknog uređenja interijera i namještaja, a također imaju i veliku knjižnicu s prikupljenim blagom. Heiligenkreuz je sinonim monaške tradicije i odgovornog očuvanja povijesne baštine. Zbog toga je Austrija nominirala opatiju Heiligenkreuz za upis na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi još 1994. godine.[2]
U neposrednoj blizini opatije Heiligenkreuzu nalazi se i Međubiskupijsko sjemenište Leopoldinum (njem. Überdiözesanes Priesterseminar Leopoldinum, bivši Collegium Rudolphinum), koje je otvoreno za sve koji se školuju za buduće svećenike, osobito za one koji studiju teologije pristupaju bez prethodno položene mature.[3][4]
Značajni članovi opatije[uredi | uredi kôd]
.JPG)
Poglavari opatije Heiligenkreuz[uredi | uredi kôd]
Od 10. veljače 2011. opat samostana Heiligenkreuz je Maximilian II. Heim.[5]
Za povijesni pregled poglavara vidi Popis poglavara opatije Heiligenkreuz.
Ostali istaknuti članovi opatije[uredi | uredi kôd]
- Heinrich von Schüttenhofen (13. stoljeće), pisac
- Gutolf († oko 1300.), učenjak, propovjednik, kroničar i oko 1270. opat samostana Marienberg u austrijskom Gradišću
- Anton Wolfradt (1582. – 1639.), bečki biskup
- Alberich Mazak (1609. – 1661.), barokni skladatelj
- Mathias Palffy (1602. – 1647.), od 1639. do 1647. obnovitelj i vrhovni opat teritorijalne opatije Pannonhalma ↓1
- Familijar Martino Altomonte (1657. – 1745.), slikar
- Familijar Giovanni Giuliani (1664. – 1744.), slikar i kipar
- Dominik Bilimek (1813. – 1884.), zoolog i botaničar
- Wilhelm Anton Neumann (1837. – 1919.), bibličar i rektor Sveučilišta u Beču
- Nivard Schlögl (1864. – 1939.), profesor egzegeze Starog zavjeta na bečkom Sveučilištu
- Jörg Lanz von Liebenfels (1874. – 1954.), teoretičar rasa koji je 1899., nakon nepunih godinu dana od svećenićkoga ređenja, napustio opatiju
- Alberich Rabensteiner (1875. – 1945.), prior opatije Neukloster i mučenik u posljednjim danima Drugog svjetskog rata
- Bernhard Vošicky (* 1950.), pisac duhovnih knjiga i ispovijednik
- Meinrad Tomann (* 1957.), generalni prokurator cistercitskog reda (1995. – 2015.) i prior opatije Heiligenkreuz od 2017. godine
- Christian Feurstein (1958. – 2017.), prior opatije Heiligenkreuz i svojedobno opat cistercitskoga samostana Rein u austrijskoj saveznoj državi Štajerskoj
- Raphael Statt (* 1958.), kipar
- Karl Wallner (* 1963.), direktor austrijskoga Papinskog misijskog ureda (njem. Missio Österreich) i bivši rektor Filozofsko-teološke visoke škole Benedikt XVI. (njem. Philosophisch-Theologische Hochschule Benedikt XVI.) u Heiligenkreuzu
- Wolfgang Gottfried Buchmüller (* 1964.), teolog i rektor Filozofsko-teološke visoke škole Benedikt XVI. u Heiligenkreuzu
- Alkuin Volker Schachenmayr (* 1969.), crkveni povjesničar
- Johannes Paul Chavanne (* 1983.), glasnogovornik opatije Heiligenkreuz, docent za liturgiku i generalni tajnik Filozofsko-teološke visoke škole Benedikt XVI. u Heiligenkreuzu
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑1 U benediktinskom samostanu Pannonhalma u Mađarskoj u trenutku Palffyjeva dolaska nije bilo redovnika. Palffy je vrhovnim opatom tog samostana imenovan na inicijativu Antona Wolfradta, redovnika opatije Heiligenkreuz koji je u međuvremenu postao bečkim biskupom.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Informacije o opatiji na službenim stranicama (engl.) Preuzeto 5. studenoga 2020.
- ↑ Heiligenkreuz Abbey na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 11. lipnja 2013.
- ↑ (njem.) Hochschule Heiligenkreuz: Leopoldinum, pristupljeno 25. prosinca 2021.
- ↑ (njem.) Überdiözesanes Priesterseminar Leopoldinum Heiligenkreuz: Der Auftrag, pristupljeno 25. prosinca 2021.
- ↑ (njem.) Erzdiözese Wien – Neuer Abt in Heiligenkreuz, pristupljeno 5. studenoga 2021.
- ↑ Damianus Fuxhoffer: Monasteriologia regni Hungariae, Pešta 1858., str. 121–125.
- Ernst Bacher (ur.), Die Kunstdenkmäler Österreichs, Anton Schroll & Co, Beč, 1981. ISBN 3-7031-0522-4
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: opatija Heligenkreuz |
Mrežna mjesta[uredi | uredi kôd]
- Službene stranice opatije Heiligenkreuz (njem.) (engl.) (rus.) (tal.) (mađ.) (šp.) (češ.) (fr.) (jap.) (polj.) (nizoz.) (hrv.)
- Cistercitski samostan Heiligenkreuz – kakvo je to mjesto? (službena stranica na hrvatskom jeziku)
- IKA / Crkva u svijetu – Austrija: Cistercitsku opatiju Heiligenkreuz od sada se može posjetiti i virtualno
- Karmel.hr – Posjet opatiji Heiligenkreuz
- SoundCloud.com – Stift Heiligenkreuz
- YouTube – Stift Heiligenkreuz
- Fragmentarium sanctae crucis: Notizen zur Hausgeschichte der Zisterzienserabtei Heiligenkreuz (njem.)
- K-TV – Katholisches Fernsehen: Heiligenkreuz / Studio1133 (njem.)