Hrvatsko-turski odnosi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Hrvatsko-turski odnosi predstavljaju političke, diplomatske, gospodarske i druge odnose između Republike Hrvatske i Republike Turske. Obje zemlje uspostavile su odnose 1991. godine, turskim priznanjem Hrvatske dok su diplomatski odnosi uspostavljeni 1992. Hrvatska ima veleposlanstvo u Ankari i konzularne predstavnike u Istanbulu i İzmiru, a Turska veleposlanstvo u Zagrebu.

Obje zemlje su članice Vijeća Europe, Svjetske trgovinske organizacije, NATO pakta, OSCE-a i Sredozemne Unije. Također, Hrvatska i Turska su 2005. godine započele pregovore kao potencijalni kandidati za članstvo u Europskoj Uniji. Dok je Hrvatska njenom članicom postala 1. srpnja 2013.,[1] Turska je još u fazi pregovora.

Obje zemlje su danas aktivni politički partneri u nizu diplomatskih i političkih inicijativa u regiji.[2] Primjerice, Hrvatska je aktivno uključena u potporu turskim institucijama da provedu planirane reforme. Ne samo putem razmjene korisnih informacija o hrvatskim iskustvima u pregovorima o pristupanju EU nego i kroz tehničku suradnju.[2]

Povijest[uredi VE | uredi]

Međusobne poveznice Hrvatske i Turske proizlaze iz bogatog povijesnog nasljeđa koje je oslonjeno na činjenicu da su Hrvati i Turci stoljećima živjeli unutar dvaju velikih i susjednih, ali i suprotstavljenih imperija, odnosno Habsburškog i Osmanskog Carstva.[2] Danas se te veze mogu prepoznati u bogatome leksiku hrvatskih riječi koje potječu iz turskoga jezika, te u folkloru, kulinarstvu pa čak i glazbi. Naime, tamburicu su Šokci, naseljeni u Hrvatskoj kao pribjeglice iz Bosne, derivirali iz turskoga glazbenoga instrumentarija.[2]

Na otomanskom dvoru hrvatski jezik je neko vrijeme bio jedan od službenih jezika, a među značajnim ličnostima osmanske povijesti bilo je više Hrvata, među kojima se posebno ističe veliki vezir Rustem-paša (1500. - 1561.), zet sultana Sulejmana Veličanstvenoga, rodom iz Skradina.[2] Bogate su i veze koje je s Osmanskim Carstvom izgradila Dubrovačka Republika, a u Istanbulu je stoljećima živjela mala, ali utjecajna zajednica dubrovačkih Hrvata.[2] O toj zajednici je snimljen i dokumentarni film "Hrvati na Bosporu", Vjerana Kursara i Vesne Miović.[2]

Novija povijest[uredi VE | uredi]

Osobni doprinos u približavanju ovih dviju zemalja dali su bivši predsjednici Franjo Tuđman i Süleyman Demirel.[3] Riječ je o najdinamičnijim susretima i razgovorima, gotovo bez presedana na europskoj i svjetskoj političkoj sceni. Primjerice, zaustavljanje rata u BiH je rezultat takvih vrlo intenzivnih susreta.[3]

U Zagrebu postoji i Hrvatsko-turska udruga prijateljstva koja je osnovana radi razvijanja, njegovanja i promicanja suradnje između hrvatskog i turskog naroda u poljima kulturnog, umjetničkog, gospodarskog i svakog drugog oblika društvenog djelovanja od obostranog interesa.[4] Tu je i Hrvatsko-turski poslovni klub koji je osnovan 6. veljače 2013. s ciljem zagovaranja, promicanja i razvijanja hrvatsko-turske poslovne suradnje.[5]

Poslovna suradnja[uredi VE | uredi]

Službena Ankara gleda Hrvatsku kao vrlo važnog geostrateškog partnera s kojim želi razviti sve oblike suradnje, počevši od političke, gospodarske, vojne, turističke i svake druge.[3] Primjer tome su tvrtke poput Plive, Podravke, Končara i Kraša koje ostvaruju poslovnu suradnju s turskim tvrtkama.[3]

Vanjsko-trgovinska razmjena između ovih dviju zemalja bilježi sve snažniji rast iz godine u godinu.[2] Hrvatska je sve zanimljivija turskim investitorima, osobito u turizmu, a turski ulagači zainteresirani su i za energetiku, gradnju infrastrukture te zaštitu okoliša.[2] Dosadašnja ulaganja turskih tvrtki uglavnom su usmjerena na turizam (hotelijerstvo i nautički turizam), a u tome prednjače Rixos Grupa i Doğuş Holding.[2] Tu je i financijski sektor u kojem je istanbulski Eksen Holding kupio većinski udio u slavonskobrodskoj Brod banci koja je postala Kent Bank.[2]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]