Isusova čuda

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rembrandt: Oluja na Genezaretskom jezeru.
Isus liječi mladića opsjednuta od đavla.

Isusova čuda dio su Isusovog javnog djelovanja opisanoga u Novome zavjetu.

Isusova čuda mogu se svrstati u četiri grupe: ozdravljenja bolesnih, pokazivanje Isusove vlasti nad prirodom, istjerivanja đavla i oživljavanje mrtvih. [1] Najčešća su ozdravljenja bolesnih. U Novome zavjetu spominje se oko 25 priča o Isusovu ozdravljenju bolesnih. Najmanje je bilo oživljavanja ili uskrsivanja. Isus je oživio Lazara, dvanaestogodišnju djevojčicu (Mt 9,23-25) i sina jedinca majke koja je bila udovica (Lk 7,12-15). Ta uskrisavanja su vraćenje mrtvih u život i nemaju ništa s pojmom uskrsnuća, kada će Božjom milošću Bog svojim Duhom izvesti mrtve iz stanja potpune smrti u vječni život u Božjem kraljevstvu. Takvo je i Isusovo uskrsnuće nakon smrti.

Prvo Isusovo čudo dogodilo se na svadbi u Kani Galilejskoj. Ponestalo je vina pa je Isus na molbu Djevice Marije, pretvorio vodu u vino. Učinio je to, da spasi svatove od sramote i pomogne njihovom siromašnom stanju. Pretvarenjem vode u vino, Isus je pokazao da ima moć nad prirodom. Nakon tog i slijedećih čuda, pročulo se za Isusa i ljudi su počeli vjerovati, da je obećani Mesija.

Isus je putovao i nailazio na bolesne i opsjednute. Liječio ih je i pomagao im. Premda je mogao sve izliječiti jednom riječi, išao je od jednoga do drugoga. Neke je ozdravio polaganjem ruku, druge izgovaranjem riječi. Slijepi su progledali, gluhi čuli, hromi ponovno hodali. Premda je ozdravio mnoge, Isus je prvenstveno došao, da ljude oslobodi od ropstva grijeha. [2] Oslobođenje od grijeha i njihovo opraštanje veće je čudo od ozdravljenja tijela. Isus ozdravljenjima pokazuje pažnju i ljubav prema bolesnima. Ozdravljenje je znak, da je započelo Božje kraljevstvo i novi Božji svijet. [3] Isus je ozdravljao Židove i pripadnike drugih naroda poput Rimljana. Liječio je i pripadnike bogatih i siromašnih slojeva društva. Nije zaboravio ni najnapuštenije.

Neki učeni Židovi negodovali su, što je Isus liječio u subotu i što je tvrdio da liječi u ime Boga. Zbog toga su smišljali, kako da ga optuže i smaknu, što im je kasnije i uspjelo. To je bio dio plana Božjeg spasenja, da Isus bude mučen i da se žrtvuje za oslobođenje ljudi od grijeha.

U Isusovo vrijeme, bolesti su se pripisivale grijesima ili djelovanju zlih duhova. Neke bolesti stvarno su i bile iz tih razloga te je Isus istjerivao zle duhove iz opsjednutih ljudi. Kada je Isus prilazio tim ljudima, zapovijedio je zlom duhu (đavlu), da izađe i ostavi ljude na miru. Đavao se pokoravao, jer je Isus imao moć nad njime. Dok je izlazio, đavao je govorio da je Isus Sin Božji, na što ga je Isus ušutkavao, jer nije želio da ga ljudi prije reda priznaju za Kralja, jer bi to naštetilo Božjem planu spasenja. Prije nego je đavao napustio opsjednutoga čovjeka, obično ga je stresao, bacio na zemlju, tako da se čovjek previjao od bola. [4] Vikavši zli duh izlazio je iz usta opsjednutoga. Nakon toga čovjek je bio zdrav, miran i pri svijesti. Neki farizeji optužili su Isusa da izgoni đavle preko poglavice đavolskoga, što je Isus odmah demantirao riječima, da đavli ne mogu izgoniti đavle i da ne može opstati kraljevstvo koje u sebi razdijeljeno. Izgonom đavla. Isus naviješta da će svojom mukom i križem, konačno pobijediti đavla. Zli duhovi makar osuđeni, mogu slobodno tumarati po svijetu i napastvovati ljude sve do Posljednjeg suda kada će zauvijek biti zatvoreni u paklu.

Isus je pokazao svoju moć i vlast nad prirodom, kada je utišao oluju na nemirnom moru (Mt 8,27), kada je hodao po vodi (Iv 6,16-21), umnažanjem kruha (Mk 6, 42-43) i dr.

Apostolima i učenicima, Isus je prenio svoju moć ozdravljenja: "Liječite bolesne, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove! Besplatno ste primili, besplatno i dajte! (Mt 10,8)".

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Svijet Biblije, Stari zavjet, Mladinska knjiga, Zagreb 1991.
  2. Katekizam Katoličke Crkve, Kompendij, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb 2006.
  3. Josip Baričević, Ana Gabrijela Šarić:Pođimo zajedno, Kršćanska sadašnjost Zagreb 1992.
  4. Dr. Rudolf Vimer:Isus Krist, život našeg Spasitelja, UPT Đakovo 2006.