Isusovo javno djelovanje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Isusovo javno djelovanje ili Isusova služba u evanđeljima započinje njegovim krštenjem na rijeci Jordan od Ivana Krstitelja, a završava u Jeruzalemu, nakon Posljednje večere sa svojim učenicima. [1] Evanđelje po Luki (Luka 3,23) kaže da je Isus na početku svoje službe imao "oko 30 godina". U Isusovoj kronologiji datum početka njegove službe obično se procjenjuje na oko 27-29. godine po Kr., a kraj u rasponu od 30 do 36. godine.

Isusov ovozemaljski život može se podijeliti u dva razdoblja: skroviti život do tridesete godine i javni, koji obuhvaća njegove posljednje godine života. Prije javnog djelovanja Isus odlazi u pustinju i tu posti i moli četrdeset dana.[2]

Lorenzo Veneziano: Isus spašava Petra od utapljanja

Isusova rana galilejska služba započinje kada se nakon krštenja vraća u Galileju iz kušnje u Judejskoj pustinji. U ovom ranom razdoblju on propovijeda oko Galileje i regrutira svoje prve učenike, koji počinju putovati s njim i na kraju čine jezgru rane Crkve, [3] jer se vjeruje da su se apostoli razišli iz Jeruzalema kako bi uspostavili apostolske kršćanske zajednice. Glavno Isusovo javno djelovanje u Galileji, započinje u Mateju 8 i uključuje utemeljenje dvanaest apostola i pokriva većinu Isusove službe u Galileji. Konačna galilejska služba započinje nakon smrti Ivana Krstitelja, dok se Isus priprema za odlazak u Jeruzalem. [4]

U kasnijoj judejskoj službi, Isus započinje svoje posljednje putovanje u Jeruzalem kroz Judeju.[5] Dok je Isus putovao prema Jeruzalemu, putovao je kroz pokrajinu Pereju, spuštajući se od Galilejskog jezera uz rijeku Jordan, vraćajući se u područje gdje je kršten. [6]

Završna služba u Jeruzalemu ponekad se naziva tjednom Isusove muke i započinje Isusovim trijumfalnim ulaskom u Jeruzalem. Evanđelja pružaju više detalja o završnoj službi od ostalih razdoblja, posvećujući otprilike jednu trećinu svog teksta posljednjem tjednu Isusova života u Jeruzalemu.

Naviještao je svoj nauk, svima koji su ga dolazili slušati. Često je govorio u prispodobama, jednostavno i jasno, tako da su i obični ljudi mogli razumjeti. Među najpoznatijima je prispodoba o razmetnom sinu. Činio je mnoga čuda, kako bi potvrdio, da je Mesija. Prvo čudo je bilo na svadbi u Kani Galilejskoj, kada je vodu pretvorio u vino. Zauzimao se za obespravljene ljude, koje su pripadnici viših slojeva, farizeji i saduceji, izbjegavali i prezirali. Liječio je bolesne, slijepe i gluhe, gubavce, padavičare, uzete, pomagao siromasima, grešnike je obratio, hodao je po vodi, istjerivao zle duhove iz opsjednutih ljudi, a jednom je i oživio Lazara, koji je umro. Ozdravljao je samo neke ljude, jer nije došao iskorijeniti sva zla, nego osloboditi čovjekovu dušu od ropstva grijeha.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Christianity: an introduction by Alister E. McGrath 2006 ISBN 978-1-4051-0901-7 pp. 16-22.
  2. https://fratar.net/39-sva-bitna-pitanja-iz-vjerskoga-znanja-ukratko Preuzeto 7. veljače 2021.
  3. The Life and Ministry of Jesus: The Gospels by Douglas Redford 2007 ISBN 0-7847-1900-4 pp. 117–130.
  4. Steven L. Cox, Kendell H Easley, 2007 Harmony of the Gospels ISBN 0-8054-9444-8 pp. 97–110.
  5. The Christology of Mark's Gospel by Jack Dean Kingsbury 1983 ISBN 0-8006-2337-1 pp. 91-95
  6. Steven L. Cox, Kendell H Easley, 2007 Harmony of the Gospels ISBN 0-8054-9444-8 p. 137.