Ivan Krstitelj
Ovo je glavno značenje pojma Ivan Krstitelj. Za druga značenja pogledajte Sveti Ivan Krstitelj (razdvojba).| Sveti Ivan Krstitelj | |
|---|---|
 Jacob Jordaens, Ivan Krstitelj | |
| Rođen | 1. stoljeće pr. Kr. Judeja |
| Preminuo | 31. – 36. |
| Kanoniziran | prije kongregacije |
| Slavi se u | kršćanstvu, islamu |
| Spomendan | 24. lipnja (rođenje) 29. kolovoza (glavosijek) (kalendar) |
| Zaštitnik | v. Štovanje |
| Zaštitnik gradova, krajeva i država | država: Malta i Jordan gradova: Ivanić-Grad, Ivanec, Kloštar Ivanić, Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Žabno, Ivanska, Ivankovo |
| Svetišta | Lateranska bazilika Svetište sv. Ive u Podmilačju |
 Portal o kršćanstvu | |
Ivan Krstitelj (stsl. Іоаннъ Крестѧи, heb.: יוחנן המטביל, Yohanan Ha'Matbil, stgr. Ἰωάννης ὁ βαπτίζων, lat. Ioannes Baptista) kršćanski je svetac, propovjednik, pustinjak i mučenik, prethodnik i rođak Isusov. Jedini je prorok Novoga zavjeta, koji je svojim navještanjem prekinuo »četiri stoljeća šutnje« od zadnjega proroka Staroga zavjeta do Kristova javna djelovanja.[1]
Većina podataka o Ivanovu životu zna se iz evanđelja, a njegova osoba do danas je ostala tajnovita i ne do kraja razjašnjena. Prema Novom zavjetu, njegovi roditelji, Zaharija i Elizabeta, dugo nisu mogli imati djece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj mu je trebalo nadjenuti ime. Okupili su se prijatelji i rođaci, koji su došli izdaleka. Htjeli su da se zove Zaharija po ocu, ali s tim se nije složila Elizabeta. Rekla je da će se zvati Ivan što znači 'Gospodin je milostiv' (heb. Johanan). Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju za mišljenje. On se složio s time da se zove Ivan. Budući da Zaharija dotad nije mogao govoriti, tada mu se vratio glas. Počeo je zahvaljivati Bogu i slaviti ga zbog njegove dobrote: „I ti ćeš biti poseban. Ići ćeš pred Božjim izabranikom. Nosit ćeš poruku Božje ljubavi i opraštanja njegovu narodu”
Ivan je otišao od kuće, živio je i propovijedao u Judejskoj pustinji blizu rijeke Jordana (Mt 3,1). Evanđelje po Mateju opisuje ga kao onoga „o kom proreče Izaija prorok”, kao „glas koji viče u pustinji” (Mt 3,3).[2] Nosio je odjeću od devine dlake opasano kožnim pojasom. Jeo je pustinjsku hranu – divlji med i skakavce (Mt 3,4).[2]
Evanđelje donosi da je „grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska” (Mt 3,5) te da su njegovi slušatelji „primali [su] od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe” (Mt 3,6).[2] Propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao svoje sunarodnjake na obraćenje: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” (Mt 3,2), a mnogi su se kajali za svoje grijehe i dali da ih Ivan krsti.[2] Svojom pojavom i naukom među židovima je ubrzo stekao naslov proroka (Mk 1,6) te su i carinici i vojnici dolazili k njemu po savjete (Lk 3,12-14).[1] Slušao ga je i tetrah Herod (Mk 6,20):
»Herod se bojao Ivana: znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.«Ipak, zbog Ivanove javne kritike Herodova preljubništva, dao mu je odrubiti glavu (Mt 14,6-12).
Podrobniji članak o temi: Krštenje GospodinovoEvanđelja pripovijedaju i da je Isus došao k Ivanu, te od njega zatražio krštenje. Ivan je na njegovo inzistiranje to i učinio, a za krštenja, kako propovijeda biblijski tekst, spustio se nad Isusa Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas je progovorio: „Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina”.
Nakon što se kršćanstvo već počelo širiti, usporedno sa zajednicama Kristovih sljedbenika, postojale i zajednica sljedbenika Ivanovih, te su poznavale samo „Ivanovo krštenje”, o čemu svjedoče i Djela apostolska. Izvanbiblijski izvori, osobito kršćanski apologetski tekstovi, također potvrđuju postojanje takve zajednice, osobito među Židovima. Čini se da su upravo zbog toga novozavjetni pisci toliko naglašavali Ivanovu poniznost i ponavljali njegove riječi da će iza njega „doći veći od njega”.
.jpg)
Podrobniji članak o temi: Mučeništvo sv. Ivana KrstiteljaHerod Antipa zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odrubiti glavu, jer mu je prigovorio zbog preljuba. O mučeništvu Ivanovu govori i židovski povjesničar iz 1. stoljeća, Josip Flavije, te spominje da je ubijen u tvrđavi Makerontu, s istočne strane Mrtvoga mora. Arheološke iskopine svjedoče o postojanju tvrđave s palačom i dva triklinija, što odgovara evanđeoskom opisu prema kojem su Herod i muškarci bili u jednoj prostoriji, a Herodijada i Saloma u drugoj.
Podrobniji članak o temi: Ivanje (blagdan)U Katoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza.
Najstarije štovanje vezano uz Ivana Krstitelja odnosi se na čašćenje njegova groba u Sebasti, nedaleko od današnjeg Nablusa u Palestini. Potom je jedna od najvećih kršćanskih bazilika, ona u Damasku posvećena Ivanu Krstitelju. Danas je u njoj džamija, a posjetio ju je i papa Ivan Pavao II., zajedno s poglavarima mjesnih crkava, prilikom svoga posjeta tome gradu, te se ondje održao međureligijski susret.
Relikvije svetog Ivana Krstitelja danas se čuvaju u crkvi sv. Silvestra u Rimu i u Amiensu u Francuskoj. Sv. Ivan Krstitelj jako je poštovan u kršćanskom svijetu. U srednjem vijeku, njegov blagdan zvali su "ljetni Božić". U čast sv. Ivanu Krstitelju, podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale.
Zaštitnik je pjevača, glazbenika, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenika na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta. U Hrvatskoj, po njemu su nazvana mjesta Ivanić-Grad, Ivanec, Kloštar Ivanić, Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Žabno, Ivanska, Ivankovo i vjerojatno još neka mjesta. U Mariji Bistrici postavljen je njegov kip na otvorenom prostoru. U Bosni i Hercegovini, u Podmilačju kraj Jajca postoji veliko svetište sv. Ivana Krstitelja.
Studije i promišljanja o životu Ivana Krstitelja objavili su talijanska mističarka Marija Cecilija Baij (Život svetog Ivana Krstitelja)[3], Jeanne Guillemin[4] te niz teologa.
Brojni su slikovni prikazi Ivana Krstitelja, koji ga najčešće prikazuju kao proroka koji naviješta Krista, u pustinji ili na Isusovu krštenju.
Romane o životu Ivana Krstitelja objavili su poljski književnik Jan Dobraczynski, Svjedok svjetla (Grom uderza po raz trzeci) 1985.[5], te hrvatski književnik Miro Gavran, Krstitelj, 2002. godine.[6]
Podrobniji članak o temi: Sveti Ivan u slobodnom zidarstvuU tradiciji slobodnog zidarstva posebno mjesto zauzimaju dvojica svetaca koji nose ime Ivan – sv. Ivan Krstitelj i sv. Ivan Evanđelist. Oni se u simbolici slobodnog zidarstva često nazivaju "dvojicom svetih Ivana" i smatraju se duhovnim zaštitnicima ili "patronima" simboličkih loža, posebice u anglosaskoj tradiciji.
Povijesno gledano, slobodni zidari obilježavaju dva blagdana posvećena svetcima koji nose ime Ivan. Blagdan sv. Ivana Krstitelja pada na 24. lipnja, simbolično označavajući sredinu ljeta. Ova svetkovina poznata je kao Ivanje ili Ivanjdan.
- 1 2 Ohrabri se i budi jak, prijevod: Lidija Paris, Verbum: Split, 2024., str. 171, ISBN 978-953-235-943-5.
- 1 2 3 4 Evanđelje po Mateju, Poglavlje 3 biblija.ks.hr, Kršćanska sadašnjost
- ↑ Život svetog Ivana Krstitelja
- ↑ Guillemin, Jeanne. 1984. Ivan Krstitelj (Saint Jean : le Baptiste et l'Evangéliste, 1967.). UPT, Đakovo, II. izdanje: 2000.; III. izdanje: 2008. ISBN 9789532083163
- ↑ Dobraczynski, Jan. 1990. Svjedok svjetla : roman o Ivanu Krstitelju (preveo Mato Mrkonjić), Svjetlo riječi, Sarajevo.
- ↑ Krstitelj mirogavran.com
- Sestrinski projekti
 |
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Sveti Ivan Krstitelj (galerija slika) |
|
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Sveti Ivan Krstitelj |
- Mrežna mjesta
- Ivica Čatić, [neaktivna poveznica], Crkva u svijetu 1/2010.
- Marko Dragić, Helena Dragić, [neaktivna poveznica], Croatica et Slavica Iadertina 1/2019.
