Ivan Alerić (novinar)
Ivan Alerić (Drinovci, 6. listopada 1961. – Zagreb, 14. travnja 1992.), hrvatski tiskovni i televizijski novinar, urednik, dokumentarist, sveučilišni profesor, vojnik Hrvatske vojske[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se 6. listopada 1961. u hercegovačkom selu Drinovcima, kao jedanaesto od četrnaestero djece oca Jure i majke Mile. Nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu i gimnazije u Posušju odlazi na studij u Zadar, gdje je s najvišim ocjenama diplomirao francuski jezik i književnost i njemački jezik i književnost. Budući da u Zadru nije mogao, u Sarajevu je istovremeno studirao i povijest.[2]
Nakon studija zaposlio se na Filozofskom fakultetu u Zadru kao asistent iz znanstvenoag područja filologije na katedri za francusku književnost. Prije rata živio je i radio u Zagrebu, a početkom demokratskih promjena aktivno se uključio u borbu za hrvatsku neovisnost. Radio je kao novinar i urednik te ratni izvjestitelj „Glasnika HDZ“ pišući članke o hrvatskoj povijesti, a na HRT-u je radio u dokumentarnom programu i programu za inozemstvo te sudjelovao u izradi dvije dokumentarne emisije „Podrijetlo Hrvata“ i „Kraljevska kravata“.[2]
U jesen 1991. godine odlazi u Domovinski rat kao dobrovoljac,[2] te sudjeluje u borbama na dubrovačkom ratištu.[1] Nekolicina studenata pozvala je koncem rujna ’91. preko radija ljude koji bi se htjeli uključiti u obranu hrvatskoga juga. Okupila se dragovoljačka skupina koja je 3. listopada ujutro krenula prema Dubrovniku, a među njima je bio i Ivan Alerić. S dragovoljačkom postrojbom nazvanom „SRĐ“ Ivan je sudjelovao u bitkama za Dubrovnik.[2]
Neki dovršeni članci posmrtno su objavljeni u „Glasniku HDZ“: „Hrvati u Tridesetogodišnjem ratu“, „Hrvati na arapskom dvoru u Španjolskoj“, „Hrvati i srednjovjekovno Pariško sveučilište“. Lobirao je za međunarodno priznanje Hrvatske kod francuskih sveučilišnih profesora i intelektualaca poput Alaina Finkelkrauta, jednoga od zapadnih intelektualaca koji su progovorili protiv velikosrpske agresije.[1]
Nakon sudjelovanja u uspješnoj obrani Dubrovnika vraća se u Zagreb, a jačanjem ratnih aktivnosti u BiH odlazi tamo kao dobrovoljac. Pri ukrcavanju naoružanja i vojne opreme na zagrebačkom Velesajmu, neposredno prije polaska u Hercegovinu,[2] poginuo je 14. travnja 1992. godine, u Zagrebu, prilikom prijevoza naoružanja i vojne opreme za južno bojište.[1] Pokopan je u rodnim Drinovcima.[1]
Odličja[uredi | uredi kôd]
- Spomenica Domovinskog rata
- Odličje Zrinskih i Frankopana
- Posmrtno je promaknut u čin bojnika.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e hkv: Da se ne zaboravi - Ivan Alerić (1961. – 1992.), Hrvatsko kulturno vijeće, 20. studenoga 2009. Pristupljeno 10. studenoga 2016.
- ↑ a b c d e Borna Marinić: 14. travnja 1992. - poginuo Ivan Alerić:Ivan Alerić – vrhunski intelektualac i dragovoljac Domovinskog rata, HKV. 14. travnja 2019. Pristupljeno 15. travnja 2019.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.