Ivan Evanđelist Šarić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Ivan Evanđelist Šarić. Za šahist pogledajte Ivan Šarić (šahist).
Monsinjor
Ivan "Evanđelist" Šarić
Vrhbosanski nadbiskup
Ivan Evanđelista Šarić.jpg
Rođen 27. rujna 1871.
Dolac
Umro 16. srpnja 1960.
Madrid
Svećenik 22. srpnja 1894.
Biskup 2. svibnja 1922.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Ivan "Evanđelist" Šarić (Dolac, Travnik, 27. rujna 1871.- Madrid, 16. srpnja 1960.), vrhbosanski nadbiskup, pjesnik, prevoditelj, hrvatski iseljenik. Postao je kontroverzna ličnost kao zdušni pobornik ustaškog režima Ante Pavelića i NDH.[1][2][3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen 1871. godine u mjestu koje je Katoličkoj Crkvi dalo više biskupa. Kasniji nadbiskup je bio među prvim sjemeništarcima u znamenitom Travničkom sjemeništu kojega su vodili isusovci. Nakon svršetka Sarajevske bogoslovije 22. srpnja 1894. godine zaređen je za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, te kao mladi svećenik u svojoj 25. godini, uslijed nedostatka dijecezanskih svećenika u Nadbiskupiji postao je kanonikom Vrhbosanskog kaptola. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu u 27. godini promoviran je za doktora teologije. Svoje svećeničko poslanje ostvarivao je katehetskim i novinarskim djelovanjem u tada jakom katoličkom središtu Sarajevu.

Za pomoćnog biskupa koadjutora Vrhbosanske nadbiskupije i naslovnim biskupom cezaropolskim imenovan je 27. lipnja 1908. godine. Nakon smrti prvoga vrhbosanskog nadbiskupa velikoga Josipa Stadlera 1918. godine srbijanski dvor Karađorđevića osporavao mu je dopuštenje da preuzme upravu Nadbiskupijom, jer u to vrijeme ni jedan (nad)biskup nije mogao zasjesti na (nad)biskupsku stolicu bez dopuštenja svjetovnog vladara. Tek nakon četiri godine, i nakon brojnih intervenata diplomacije Sv. Stolice , 2. svibnja 1922. godine postao je vrhbosanskim nadbiskupom i metropolitom. Tijekom 23 godine upravljanja svojom Nadbiskupijom, do odlaska u izgnanstvo, osnovao je mnoge nove župe, širio katolički tisak te karitativnu i misijsku djelatnost doveo do vrhunca u tadašnjim prilikama. Od episkopata tadašnje države dobio je zadaću prevesti Bibliju na hrvatski, što je uspješno i izveo u ratnim godinama. Godine 1922. godine pokrenuo je i neko vrijeme uređivao tjednik "Nedjelja", koja je kasnije promijenila ime u "Križ", i konačno u "Katolički tjednik". Istovremeno izdaje "Vrhbosanske suvremene knjižice".[4]

Tijekom rata je otvoreno i žustro podržavao ustaški režim Ante Pavelića i surađivao s njime, a čak je i napisao nekoliko pjesama Anti Paveliću, od kojih je najpoznatija Kad sunce sja, koja je izašla u njegovim novinama na Božić 1941.[5][6] Zajedno s reis-ul-ulemom Fehimom Spahom,[a] podržao[b] je okupaciju i stvaranje NDH, te su pozvali sve sveštenstvo, kao i sve vjernike da se aktivno uključe za pomoć i stvaranje te okupatorske tvorevine,[7] Zajedno s Spahom je prisustvovao 30. aprila 1941. zakletvi ustaške vojske u Sarajevu.[8] Tu svoju podršku zadržao je do samog kraja rata.[9]

Uskoro se Šarić rastao s Rožmanom i, uz pomoć Crkve, pobjegao u Francovu Španjolsku. Umire u Madridu 16. srpnja 1960., a njegovo se tijelo danas nalazi u sarajevskoj Crkvi svetog Josipa, što je bila njegova vlastita želja.[10]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Valjan, Velimir. 2010. Franjevački samostan u Gučoj Gori - Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 150. obljetnice samostana u Gučoj Gori. Franjevački samostan Guča Gora, Kulturno povijesni institut provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. Guča Gora, Sarajevo. ISBN 978-9958-9026-2-8CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Grupa autora. 1977. Sarajevo u revoluciji 2. Istorijski arhiv Sarajevo. Sarajevo.

Opaske[uredi | uredi kôd]

  1. "...Jest pohodio sam i Zagreb. Ja sam još prije bio odlučio da osobno pohodim Zagreb i pozdravim Poglavnika i Nezavisnu Državu Hrvatsku, kao i da mu izrazim potunu odanost bosansko-hercegovačkih muslimana Hrvata" (Sarajevski novi list, broj 12, 25. maja 1941, pod naslovom "Preuzvišeni gospodin Reis-ul-ulema Fehim ef. Spaho poručuje muslimanima da ljubav Poglavnika i Maršala Kvaternika prema muslimanima čuvaju kao svoj najdragocijeniji kapital."(Sarajevo u revoluciji 2 1977, str. 140)
  2. "...Molimo se Bogu, da Vas još dugo uzdrži i poživi na sreću i procvat Vjere i Domovine. On Svemogući neka svojim Blagoslovom blagoslovi Vaše dijelo, našu toliko žuđenu Slobodnu Nezavisnu Hrvatsku Državu!" (Sarajevski novi list, broj 4, 15. maja 1941.(Sarajevo u revoluciji 2 1977, str. 140)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Svjetlost riječi, godina XXVI, broj 302; Sarajevo 2008.
  2. Matković, Hrvoje: Povijest Nezavisne Države Hrvatske, Zagreb: Naklada P.I.P. Pavičić, 2002. (w. dopunjeno izdanje) - str. 125-126
  3. Zbornik "Ante Pavelić - 100 godina", Zagreb, 1995, str. 186
  4. Valjan 2010, str. 270.
  5. Časopis Križevtsi, Br. 2 [1942.] str 10-11
  6. Svjetlost riječi, godina XXVI, broj 302; Sarajevo 2008.
  7. Sarajevo u revoluciji 2 1977, str. 140.
  8. Sarajevo u revoluciji 2 1977, str. 29.
  9. Svjetlost riječi, godina XXVI, broj 302; Sarajevo 2008.
  10. Katolički tjednik. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2011. Pristupljeno 24. veljače 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske povezice[uredi | uredi kôd]