Jantar

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Jantar. Za naselje u Poljskoj pogledajte Jantar (Poljska).
Ogrlica od baltičkog jantara
Mušica i komarac dokaz su kako je ovaj
jantar star oko 60-40 mlijuna godina
Inkluzija baltičkog jantara - Psylloidea

Jantar (ruski iz latinskog), ćilibar (turski iz perzijskog) u značenju "koji privlači slamu", ili sukcinit (latinski), fosilna je smola crnogoričnog drveća očvrsnula sedimentacijskim procesom. Pripada skupini organskih minerala.

Mjestimično se nalazi u velikim količinama. Najveća nalazišta su na obalama Baltika, u Rusiji (Kalinjingrad) i Rumunjskoj,[1] Njemačkoj i Burmi.

Morfologija i unutrašnja građa[uredi | uredi kôd]

Jantar je amorfan. Tvori gomolje, oblutke, sige i impregnacije. Može sadržavati uklopljene fosile kukaca i biljaka te mjehuriće zraka. Takvi primjerci s inkluzijama vrlo su rijetki, ima ih samo 15%.[2]

Kemijska i fizikalna svojstva[uredi | uredi kôd]

Ima nestalan kemijski sastav, iako je većim dijelom C12H20O. Tvrdoća mu je 2 - 2,5. Lom mu je šljokast. Ima bijel ogreb te mastan i smolast sjaj. Trljanjem postaje električno negativan. Zbog male gustoće pliva na vodi. Ima izraženu fotoluminiscenciju. Izgara svijetlim plamenom uz ugodan aromatičan miris.[2]

Proziran je ili djelomično proziran, žut kao vosak ili med, narančast, crven ili smeđ. Rijetko je zelen, ljubičast ili crn.[3]

Primjena[uredi | uredi kôd]

U prošlosti[uredi | uredi kôd]

S obzirom na vjerovanja u njegove magične moći, potreba za jantarom javlja se još u prapovijesno doba. Starogrčki naziv za jantar je elektron, a u najstarijim grčkim mitovima navode se osobita svojstva jantara nastalog od suza koje su ronile Helijade nad mrtvim Faetonom. U antici je često povezivan s raznim vjerovanjima, pa se nosio kao amajlija i nakit. Smatralo se da daje hrabrost pa su ga rimski gladijatori nosili u borbama u areni. Stari su ga Rimljani nazivali zlatom sjevera zbog žute boje i nalazišta u sjevernim krajevima. S obala Baltika dopremao se sve do Akvileje (jantarski put). Stari Kinezi izrađivali su vaze od jantara.[2]

Danas[uredi | uredi kôd]

I dan danas služi za ukrašavanje, kao nakit. U industriji se koristi kao izolacijski materijal, te u proizvodnji lakova.

Imitacije jantara izrađuju se od stakla, plastike i sintetičkih smola; kao imitacija služi i kopal, tvrda smola tropskog drveća.[3]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Opća i nacionalna enciklopedija, Knjiga 9., Večernji list, Zagreb, 2006.
  2. a b c Jantar - Mineral expo - naučite sve što Vas zanima o jantaru. Mineral expo. 6. siječnja 2014. Pristupljeno 7. studenoga 2021.
  3. a b Vrkljan, Maja. 1998. Mineralogija : udžbenik za srednje škole. Zrinka Kadrnka Šilhard. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 953-0-21302-6. OCLC 440182663

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Jantar