Jednačenje po zvučnosti

Jednačenje po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se šumnici koji se razlikuju po svojstvu zvučnosti jednače tako da se prvi suglasnik skupa zamjenjuje suglasnikom po zvučnosti jednakom drugom suglasniku skupa.

U hrvatskome se jeziku suglasnici prema zvučnosti dijele na:

Zvučni	b	d	g	z	ž	dž	đ
Bezvučni	p	t	k	s	š	č	ć	f	h	c

Zvučni su i svi sonanti, ali oni ne sudjeluju u ovoj glasovnoj promjeni.

Obezvučivanje

Ako se zajedno nađu dva šumnika, od kojih je prvi zvučan, a drugi bezvučan, prvi se zamjenjuje svojim bezvučnim parnjakom (vidi tablicu). Promjena iz zvučnog suglasnika u bezvučni suglasnik naziva se obezvučivanje. Primjeri:

• b prelazi u p ispred c, č, ć, f, h, k, s, š, t

vrabac – vrapca, ob + čarati – opčarati, ob + hoditi – ophoditi, šiba – šipka, ob + sjedati – opsjedati, ob + šišati – opšišati

• d prelazi u t ispred f, h, k, p

od + fućkati – otfućkati, od + hraniti – othraniti, gladak – glatka, od + pjevati – otpjevati, od + prčiti – otprčiti

• z prelazi u s ispred c, f, h, k, p, t

iz + curiti – iscuriti, iz + hraniti – ishraniti, iz + kopati – iskopati, nizak – niska, iz + pasti – ispasti, iz + tisnuti – istisnuti

• ž prelazi u š ispred c, k

lažac – lašca, težak – teška

• đ prelazi u ć ispred k

smeđ – smećkast (dopušta se i oblik smeđkast), omeđak – omećka (može i omeđka)

• g prelazi u k ispred c i č:

drug + čiji – drukčiji, bogec – bokca

Ovako izmijenjena osnova zove se obezvučena osnova, a prefiks se naziva obezvučenim prefiksom.

Odstupanja od obezvučivanja

Od ozvučivanja se odstupa u sljedećim slučajevima:

• kod jednačenja na glas v

cavtjeti (a ne caftjeti), ovca (a ne ofca), zdravstvo (a ne zdrafstvo)...

• u pismu – u nekim posuđenicama i u stranim vlastitim imenima:

gangster, Habsburg, vašingtonski

• u pismu i govoru – ako se d nalazi ispred s, š, c, č, ć

brodski, gradski, predsjednik, odšteta, odcijepiti, nadčovjek, odćušnuti, redci (dopušteno je i reci)

• u pismu – situacije kada se ne provode navedena pravila radi boljega razumijevanja, najčešće kod složenica:

predturski, odtok, poddijalekt, subpolaran

Kao u navedenom primjeru, jednačenje po zvučnosti ne provodi se kod složenica s prefiksima iznad i ispod, ali se provodi kod nekih složenica s nad i pod, ako se d ne nalazi ispred s, š, c, č, ć:

iznadprosječan, ispodprosječan, ispodkoličinski

natprosječan, potpalublje

Dvostrukosti:

subkategorija/supkategorija, substrat/supstrat, polabski/polapski, substandard/supstandard.

Ozvučivanje

Ako se zajedno nađu dva šumnika, od kojih je prvi bezvučan, a drugi zvučan, prvi se zamjenjuje svojim zvučnim parnjakom (vidi tablicu). Promjena iz bezvučnog suglasnika u zvučni suglasnik naziva se ozvučivanje. Neki primjeri:

• p prelazi u b ispred dž

top – tobdžija

• t prelazi u d ispred b

svat – svadba

• s prelazi u z ispred b, d, g

sgurati – zgurati

• š prelazi u ž ispred b

za dušu – zadužbina

• č prelazi u dž ispred b

svjedočiti – svjedodžba

• k u g, s u ž, z u ž ispred dž

burek – buregdžija, interes – intereždžija, miraz – miraždžija

Ovako izmijenjena osnova naziva se ozvučena osnova, a prefiks se naziva ozvučenim prefiksom.

Odstupanja od ozvučivanja

Od ove glasovne promjene uglavnom se odstupa u pismu:

• u nekim domaćim složenicama:

Josipdol, ivanićgradski

• u nekim posuđenicama

jurisdikcija

• u stranim imenima

Tbilisi

Jednačenje u pismu i govoru

Hrvatski pravopis jest fonološki (prije zvan i fonetski, glasovni, izgovorni, a sada i zvučni), kao i bošnjački, srpski i makedonski, to znači da se jednačenja (po zvučnosti i mjestu tvorbe) vrše u govoru i pisanju. Većina slavenskih jezika (poljski, češki, ruski, ukrajinski, slovački, slovenski, bugarski...) rabi morfonološki (prije često pogrešno zvan etimološki, korijenski; sada su u uporabi još nazivi tvorbeni ili morfološki) pravopis, jednačenja se vrše samo u govoru, a ne vrše se u pisanju. U hrvatskome jeziku postoje određene iznimke kad se jednačenja ne vrše u pismu radi lakše jasnoće i određivanja korijena riječi.