Prijeglas

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Glasovne
promjene
Nepostojano a
Nepostojano e
Navezak
Vokalizacija
Palatalizacija
Sibilarizacija
Jotacija
Jednačenje po zvučnosti
Jednačenje po mjestu tvorbe
Prijeglas
Prijevoj
Refleksi jata
Ispadanje suglasnika

Prijeglas je glasovna promjena u nekim jezicima, u kojoj se samoglasnici pravilno mijenjaju u nekim situacijama. Termin se koristi za različite promjene u različitim jezicima.

Na primjer, u njemačkom termin (Umlaut) koristi se za pojavu izmjene glasova u imenicama: MannMänner, HausHäuser.

U hrvatskom jeziku[uredi | uredi kôd]

U hrvatskom, prijeglas je promjena u kojoj se samoglasnik o iza palatala, skupova št, žd i suglasnika c mijenja u samoglasnik e.

Primjeri prijeglasa[uredi | uredi kôd]

Prijeglas se provodi u sljedećim primjerima:

mužem, poljem, godištem, duždem
  • u množinskom umetku imenica muškoga i srednjeg roda (duga množina)
muževi, prištevi, duždevi

Odstupanja[uredi | uredi kôd]

Prijeglas se ne provodi:

dušobrižnik, srednjovjekovni, prednjonepčani
  • kod jednosložnih i dvosložnih imenica muškoga roda koje ispred nastavka imaju samoglasnik e, a osnova im završava na palatal (č, ć, đ, dž, j, lj, nj, š, ž).

Takvo se izbjegavanje ponavljanja istog glasa naziva razjedničivanje ili disimilacija.

B – Bečom, muzej – muzejom, hmelj – hmeljom, Senj – Senjom, drm – drmešom, svrb – svrbežom, pad – padežom, dav – davežom
  • kod imenica ženskoga roda (instrumental):
kuhinja – kuhinjom, sreća – srećom, soba – sobom, trava – travom
bendžo – bendžom, gaučo – gaučom

Dvostrukosti[uredi | uredi kôd]

Dublete:

car – carom – carem, ribar – ribarom – ribarem, mornar – mornarom – mornarem
  • u posvojnom pridjevu imenica muškoga roda na -ar
ribar – ribarov – ribarev, mornar – mornarov – mornarev
samo – car – carev (carov)

Vidi još[uredi | uredi kôd]