Katedrala u Puli
Katedrala u Puli
| |
---|---|
Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije, Pula | |
Lokacija | Pula, Hrvatska |
Koordinate | 44°52′17″N 13°50′38″E / 44.8714009312546°N 13.8438838720322°E |
Renoviran | 1947. |
Religija | katoličanstvo |
Patron | sv. Marija |
Arhitektonski stil | klasicizam |
Pulska katedrala ili Katedrala Uznesenja Marijina u Puli je jedna od dviju crkvi u kojoj se nalazi sjedište (lat. cathedra) porečko-pulskog biskupa. Nalazi se uz južnu stranu pulskog zaljeva u podnožju brežuljka na kojem se nalazi Kaštel iz 17. stoljeća. Mjesto današnje crkve rabilo se za religijsko štovanje još od antičkih rimskih vremena, a prve kršćanske crkve na ovome mjestu izgrađene su u kasnom 4. i ranom 5. stoljeću. One su prošle kroz seriju proširivanja i rekonstrukcija u narednim vremenima.
Pretpostavlja se da je na mjestu današnje katedrale u rimsko doba bio hram Jupitera Konzervatora. Nađeni su i ostaci termi, a za vrijeme rimskog progona kršćana vjerojatno je ovdje, kao i na mjestu gdje je crkva svetog Franje, bio prostor tajnog okupljanja kršćana.
U 4. i 5. stoljeću ovdje je, uz gradske morske bedeme, izgrađen cijeli kompleks starokršćanskih građevina. Na mjestu katedrale prvo je izgrađena manja crkva širine srednjeg broda današnje crkve. Sredinom 4. stoljeća sagrađena je i jednobrodna crkva sv. Tome, kasnije inkorporirana u produženu dvoransku crkvu (vjerojatno nakon 392.). U drugoj polovici 5. stoljeća transformirana je u crkvenu trobrodnu baziliku s karakterističnim arhitektonskim rješenjem za sjevernojadransko područje: upisana apsida i ravno začelje crkve. Istovremeno se pred bazilikom podiže krstionica križnog tlocrta osobite izvedbe i biskupski dvor, srušeni polovicom 19. stoljeća nakon premještanja sjedišta biskupije u Poreč 1828. godine.
Današnja je katedrala, dakle, nastala širenjem prethodnih zgrada u 5. stoljeću. Bila je bogato ukrašena zidnim freskama i podnim mozaicima, od kojih je danas sačuvan vrlo mali dio, odnosno mozaik s imenima bračnog para DAMIANUS ET LAVRENTIA koji su zavjetno dali crkvi sredstva za 200 stopa podnog mozaika.
Godine 1860. u crkvi je otkriven relikvijski grob u obliku manjeg kamenog sarkofaga. U srebrnoj kutiji s nizom pregrada otkrivena su 2 relikvijara, koja se danas nalaze u Beču, te 12 zlatnih statua koje su poslije nestale bez traga i glasa. U srebrnoj kutiji nađena je i manja zlatna kutija, pretpostavlja se da su u njoj bili koštani ostaci sv. Tome, vjerojatno doneseni iz Konstantinopola u 5. stoljeću, a danas se čuvaju u Muzeju povijesti umjetnosti u Beču.
Prvi biskup koji je imao središte u Puli bio je Antonius. Spominje se u razdoblju od 510. – 547. godine. Crkva je doživjela i neke promjene, među ostalim i probijanje ulaza na južnom zidu za vrijeme biskupa Handegisa (857. – 862.). Danas je taj ulaz zazidan, ali se na južnom zidu crkve još vide njegove konture. U 13. stoljeću je s južne strane dograđena i manja kapela. Godine 1242. za vrijeme mletačkog napada crkva je djelomično porušena i zapaljena, a tek u 15. stoljeću rade se veći popravci i rekonstrukcije pa je time dodana cijelom zdanju i gotička nota.
Današnje je klasicističko pročelje dobila 1712., u vrijeme biskupa Bottarija kada započinju značajni radovi obnove sklopa bazilike i baroknog zvonika, koji završavaju 1924. godine. Samostojeći zvonik završen je 1707. godine. Nažalost, građen je većim dijelom od kamenih blokova uzetih iz amfiteatra. Pokraj zvonika nalazila se i krstionica izgrađena u 5. st., a porušena 1885. godine. Rekonstrukciju njezinog izgleda prikazao je na crtežima Pietro Kandler. Poput Eufrazijane i njezine krstionice i u ovoj se nalazio šesterokutni zdenac za krštenja.
Katedrala je pretrpjela teška oštećenja u bombardiranju Pule u Drugome svjetskom ratu, ali je ponovo rekonstruirana 1947. godine.
Na sjevernoj strani katedrale, okrenutoj prema pulskom zaljevu, nalazilo se do polovice 19. stoljeća groblje s kojeg su desetak godina kasnije posmrtni ostaci pokopanih prebačeni na novo pulsko gradsko groblje Monte Ghiro. Danas se na tom mjestu nalazi novoobnovljeni park biskupa Jurja Dobrile.
Ispod glavnog oltara pulske katedrale nalazi se 5 sarkofaga koji već stoljećima čuvaju kosti svetaca što su obilježili doba u kojem su živjeli. Sarkofazi čuvaju kosti, ali i tajne sljedećih svetaca: sv. Jurja, sv. Teodora, sv. Dimitrija, sv. Bazilija, sv. Flora i bl. Salomona, bivšega ugarskog kralja. Prvobitno ih je pronašao u katedralskoj kapeli biskupa Ursinija pulski biskup Alojzije Marcello 1675. godine. Uz navedene kosti, biskup Alojzije Marcello pronašao je i zapis biskupa Ursinija kojim svjedoči da je on godine 1487. posvetio oltar u čast spomenutim svecima. Brojne su teorije o svecima koji počivaju u pulskoj katedrali. Neki povjesničari čak vjeruju da su sv. Teodor, sv. Juraj, sv. Dimitrije i sv. Bazilije upravo sv. Teodor iz Euchaide, sv. Juraj iz Kapadokije, sv. Dimitrije iz Sirmija i sv. Bazilije Veliki iz Kapadokije. Ipak, to su samo nagađanja o kojima nema povijesnih dokaza. Jedino sa sigurnošću može se tvrditi porijeklo bl. Salomona i donekle sv. Flora.
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Katedrala u Puli |
|