Kinmei
| Car Kimmei | |
|---|---|
| 29. car Japana | |
| Vladavina | 539.–571. |
| Prethodnik | Car Senka |
Car Kimmei jap. 欽明天皇 Kinmei-tennō 509. – 571.[1] je bio 29. car Japana,[2] Navodi se kako je vladao od godine 539. do 571.[3]
Zbog kontradiktornih navoda Nihon Shokija, dio povjesničara vjeruje da Kimmei vladao na dvoru koji je bio suparnički njegovim prethodnicima - carevima Ankanu i Senki. Ipak, većina se slaže da je Senka bio njegov stariji brat, odnosno prema tradiciji je carem postao tek nakon njegove smrti. Po stupanju na prijestolje je svoje sjedište premjestio u palaču Shikishima no Kanazashi (磯城嶋金刺宮) u provinciji Yamato.[4]
Najvažniji događaj Kimmeijeve vladavine je bio dolazak Budine statue koju je godine 552. kao poklon na njegov dvor poslao Song Myong (聖明王, Seimei Ō), kralj korejske države Paekche zajedno s velikim brojem zanatlija i redovnika. Taj se događaj tradicionalno smatra početkom uvođenja budizma u Japan.
Dolazak nove religije na carski dvor je, pak, izazvao duboki raskol između dva klana - Mononobe, koji je nastojao održati štovanje japanskih tradicionalnih božanstava - Soga, koji su se zalagali za uvođenje budizma. Prema predaji, nedugo nakon što su pripadnici klana Soga počeli službeno štovati Budinu statuu, došlo je do epidemije kuge. Mononobe su to odmah protumačili kao kaznu tradicionalnih božanstava zbog štovanja stranog boga. Mononobe no Okoshi je zbog toga Budinu statuu bacio u rijeku Naniwa i spalio hram izgrađen od klana Soga.
Povjesničari vladavinu Kimmeija upravo zbog dolaska budizma tradicionalno smještaju u razdoblje Asuka, iako je on dobio ime po palači Asuka u koju će se carevi naseliti tek nakon njegove smrti.
- ↑ U zapadnim transkripcijama japanskog se rabi i "Kinmei" i "Kimmei".
- ↑ Agencija carskog domaćinstva (Kunaichō): 欽明天皇 (29)
- ↑ Brown, Delmer et al. (1979). Gukanshō, pp. 261-262; Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki. pp. 123-124; Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du Japon, pp. 34-36., str. 34, na Google knjigama
- ↑ Brown, p. 262.
- Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491
- Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-03460-0; ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
- Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
- Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
- Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-04940-4; ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842
