Kinoni

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Žuta boja pojedinih lišajeva (ovdje Caloplaca thallincola) nastaje zbog prisutnosti antrakinona.
Zelene školjke nezrelog ploda orahovog stabla (Juglans regia L.) sadrže juglone. [1]

Kinoni (kin[in] + [ket]oni) su nezasićeni ciklički diketoni, snažno (intenzivno) obojene, fiziološki važne kemijske tvari prisutne u biljkama i nekim životinjama. Strukturno im je obilježje to što njihove dvije karbonilne skupine (–CO) s ostalim ugljikovim atomima tvore ciklički sustav povezanih (konjugiranih) dvostrukih veza. Temeljni je spoj skupine kinon (p-benzokinon), C6H4O2. Kinonima pripadaju i naftokinoni, antrakinoni, juglon, a od derivata (izvedenih spojeva) neki antibiotici, vitamin K i drugi. Sintetski derivati kinonâ upotrebljavaju se u proizvodnji bojila (napose derivati antrakinona) i sredstava protiv biljnih štetočina (osobito derivati benzokinona i naftokinona). [2]

Antrakinoni[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Antrakinon

Antrakinon (antra[cen] + kinon), kemijske formule C14H8O2, je najvažniji derivat antracena. Antrakinon je blijedožuta kristalna tvar netopljiva u vodi, slabo topljiva u alkoholu, eteru i acetonu. Dobiva se oksidacijom antracena s pomoću natrijeva dikromata i sintetski iz anhidrida ftalne kiseline i benzena. Služi za proizvodnju važnih antrakinonskih bojila, na primjer alizarina.

Naftokinoni[uredi | uredi kôd]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Naftokinoni

Naftokinoni (nafta + kinon) su nezasićeni ciklički diketoni, C10H6O2) su kinoni koji se odvode od naftalena. Od tri moguća i poznata izomera najznačajniji je 1,4-naftokinon. Njegovi alkilni derivati ili izvedeni spojevi (filokinon, menakinon, menadion) čine vitamin K, a hidroksilni derivati (juglon, loson) ubrajaju se u prirodna bojila.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Albert Gossauer: Struktur und Reaktivität der Biomoleküle, Verlag Helvetica Chimica Acta, Zürich, 2006, S. 277, ISBN 978-3-906390-29-1.
  2. kinoni, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 17. 6. 2020.