Juglon

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Juglon
Kemijska struktura juglona
Kemijska struktura juglona
Juglone-3D-balls.png
IUPAC nomenklatura 5-hidroksi-1,4-naftalendion
Ostala imena Juglon
C.I. Prirodno smeđa 7
Identifikacijski brojevi
CAS broj 481-39-0
EC registarski broj 207-567-5
UN broj
RTECS broj QJ5775000
Osnovna svojstva
Molarna masa 174,155 g·mol−1
Izgled Žuta krutina
Gustoća

1,15 g/mL

Talište Od 162 do 163 °C
Topljivost u vodi

Slabo topljiv u vodi

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Opasnost

SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje kod je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Juglon je prirodno bojilo, C10H603, (C.I. 75500), talište 154 °C, kristalizira u narančastim iglicama i prizmama. Otopljen u razrijeđenim alkalijama postaje ljubičast, ali brzo zbog oksidacije postaje smeđ. Juglon polagano boji kožu tamno žutosmeđe. Nalazi se u zelenim dijelovima oraha (lat. Juglans regia), ali i u drugim biljkama istog roda (Juglans nigra, J. cinerea). Upotrebljava se obojena komponenta orahova ulja za zaštitu od djelovanja Sunčeva zračenja. Juglon boji smeđežuto vunu namočenu u aluminijske, kromne i željezne soli, a ružičasto pamuk namočen u aluminijske soli. [1]

Prirodna bojila[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Prirodna bojila

Zelene školjke nezrelog ploda orahovog stabla (Juglans regia L.) sadrže juglone. [2]

Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.

Karbociklička prirodna bojila[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Bojilo

Sva prirodna bojila karbocikličke skupine imaju kinonske strukturne dijelove. U prirodi se nalazi oko 150 vrsta takvih bojila, ali je samo malo njih upotrebljivo kao bojila ili pigmenti. Među njima su tehnički važna samo ona bojila koja su derivati naftokinona i antrakinona. U prvoj su skupini alkanin, juglon i loson, a u drugoj alizarin, frangulaemodin i krizofanska kiselina.

Kinoni[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kinoni

Kinoni (kin[in] + [ket]oni) su nezasićeni ciklički diketoni, snažno (intenzivno) obojene, fiziološki važne kemijske tvari prisutne u biljkama i nekim životinjama. Strukturno im je obilježje to što njihove dvije karbonilne skupine (–CO) s ostalim ugljikovim atomima tvore ciklički sustav povezanih (konjugiranih) dvostrukih veza. Temeljni je spoj skupine kinon (p-benzokinon), C6H4O2. Kinonima pripadaju i naftokinoni, antrakinoni, juglon, a od derivata (izvedenih spojeva) neki antibiotici, vitamin K i drugi. Sintetski derivati kinonâ upotrebljavaju se u proizvodnji bojila (napose derivati antrakinona) i sredstava protiv biljnih štetočina (osobito derivati benzokinona i naftokinona).

Juglone s kore oraha, kristaliziran iz ksilena.

Primjena juglona[uredi VE | uredi]

U dostupnoj literaturi nema epidemioloških studija niti izvješća koja ukazuju na povezanost izloženosti juglonu s rizikom pojave tumora kod ljudi. Međutim, postoje istraživanja o utjecaju juglona na različite vrste tumora u ljudskim stanicama in vitro te ona pokazuju dobre rezultate koji idu u prilog razvoju lijekova protiv tumora na bazi juglona. [3]

Orah sadrži kemikaliju koja se zove hidrojuglon, a izlučuje ju iz korijena u tlo. Ove kemikalije ima i u lišću te drugim dijelovima oraha - grančicama, kori, cvijetu, ovojnici plodova. Kemikalija hidrojuglon koja inače nije otrovna, u dodiru s kisikom oksidira u visokotoksični juglon. Osjetljivije biljke koje su uzgajane u blizini oraha zbog toga venu, žute ili uopće ne napreduju u rastu jer im juglon sprječava dotok potrebne energije za metaboličku aktivnost. Na umu treba imati kako se korijen oraha može raširiti 3 do 4 puta više od promjera krošnje. Kada je riječ o lišću, nakon što opadne, kiša juglon odnosi u tlo, a kako nije topiv u vodi, ne odlazi duboko u zemlju. Zbog toga je važno redovito skupljati lišće s gredica i to prije nego kiša ispere ovu kemikaliju u tlo. Lišće oraha možete kompostirati jer se razgradnjom organske tvari razgrađuje i juglon pa se njegova koncentracija smanjuje. U tlu se juglon razgradi za oko 2 mjeseca, a u kompostnoj hrpi za tri do četiri tjedna. U blizini oraha treba uzgajati biljke koje nije osjetljivo na juglon, odnosno, izbjegavati sijati i saditi ono koje je osjetljivo, navodi Iowa State University, a u što sam se i sama uvjerila pa mi tako ove godine ispod oraha paprika nikako nije napredovala, a krumpir, bez obzira što je godina za njega bila idealna, sam vadila jednake veličine kakav sam i posadila. Povrće osjetljivo na juglon je: rajčica, paprika, krumpir, patlidžan, kupus, šparoga, rabarbara. Cvijeće osjetljivo na juglon je: petunija, narcis (zelenkada), krizantema, hortenzija, ljiljani, azalea, biljke iz porodice Ericaceae, Potentilla spp. Stabla osjetljiva na juglon su: jabuka, kruška, višnja, kupina, borovnica, bijeli bor, crveni bor. Biljke koje nisu toliko osjetljive su kukuruz, grah, luk, repa, mrkva, tikvice, vinova loza, breskva, nektarina, trešnja, šljiva, japanski javor, neven i druge. [4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.
  2. Albert Gossauer: Struktur und Reaktivität der Biomoleküle, Verlag Helvetica Chimica Acta, Zürich, 2006, S. 277, ISBN 978-3-906390-29-1.
  3. "Znanstveno mišljenje o mogućnosti korištenja orahovog lišća pri proizvodnji tvrdog ovčjeg sira", [1], Hrvatska agencija za hranu, www.hah.hr, pristupljeno 12. 8. 2020.
  4. "Otrovnost oraha i njegovog lišća - što uzgajati u blizini", [2], Maja Celing Celić, Agroklub, www.agroklub.com, pristupljeno 12. 8. 2020.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Juglon.