Ladanjska arhitektura antike u Hrvatskoj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Tipologija rimskih vila[uredi | uredi kôd]

Rimska vila izvorno je tradicionalna mediteranska kuća s atrijem koja proizlazi iz italske stambene arhitekture. Stambene i gospodarske prostorije poredane su oko središnjeg dvorišta, unutar kojeg se nalazi bazen za kišnicu koji služi kao spremište pitke vode. Drugim izvorom podrijetla rimskih vila smatraju se ratarske kuće srednje Italije koje su sastavljene od prostorija grupiranih u nizu. Tijekom vremena ti osnovni modeli modificirani su i nadograđivani.

U arhitektonskom smislu vile kao tip građevine nastaju krajem 3. ili početkom 2. st. pr. Kr.

Arhitektura vila u početku je bila inspirirana tradicijom etruščanskih i rimskih elitnih građevina, helenističkih palača s peristilima te monumentalnošću egipatske arhitekture.[1]

Iako se Rimljani u našim krajevima pojavljuju krajem 3.st.pr Kr., kontinuirana izgradnja vila na istočnoj obali Jadrana započinje tek nakon sloma Batonova ustanka 6. – 9.g. Vile postaju glavni arhitektonski element u pejzažu jadranske obale te prema Kasidorovom opisu ''vile na njoj blistaju daleko i široko, smještene kao biseri na ogrlici.''[2] Razvoj rimskih vila na istočnojadranskoj obali nije imao isti tijek kao onaj na talijanskom kopnu, ali na našoj obali možemo pronaći sve tipove kao i na području Italije.

Prema građevinskim značajkama razlikujemo vile s prostorijama grupiranim oko središnjeg dvorišta, portikusne i peristile vile te one koje nastaju kao kombinacija tih dvaju tipova. Pozicija gradnje vila pomno je odabirana te se one svojom konstrukcijom prilagođavaju terenu. Najpogodnije su bile duboke uvale ili povišene zaravni na kojima je gradnja mogla biti razvedena na nekoliko terasa. Prema položaju razlikujemo nekoliko osnovnih tipova – villa urbana, villa suburbana, villae rusticae, priobalne i maritimne vile. Na području istočnjadranske obale najbrojnije su villae rusticae – jednostavni tipovi vila prvenstveno namijenjeni proizvodnji. Kao što i sam naziv sugerira, urbane vile nastaju u urbanim središtima. Suburbane vile građene su u blizini gradova. Ostaci urbanih vila pronađeni su u Saloni i u Starome gradu na otoku Hvaru, dok su u blizini Narone te u Puli između Herkulovih vrata i amfiteatra bile izgrađene suburbane vile. [1]

Priobalne vile građene su uz morsku obalu. Uz njih su redovito izgrađene luke i molovi koji su služili za ukrcaj robe i ljudi. Maritimne vile posebna su kategorija vila građenih uz more, a spadaju u najrazvijenije i najluksuznije tipove rimskih vila. Karakteriziraju ih izravni kontakt s morem i raskošna pročelja koja su orijentirana prema njemu. Najreprezentativniji istraženi primjer maritimne vile na našem prostoru je vila u uvali Verige na Brijunima. Također, postoje naznake da je gradnja Dioklecijanove palače prebrisala jednu maritimnu vilu iz ranocarskog razdoblja.

Jednostavni tip rustičnih vila doživio je najmanje promjene tlocrta tijekom vremena, dok su najveće promjene zadesile luksuzne urbane i maritimne vile.[2]

U kasnoj antici fortifikacije dobivaju značajno mjesto u izgradnji i određuju vanjski izgled. Umjesto prizemlja, koje dominira ranocarskim vilama, glavnu ulogu u stambenoj arhitekturi preuzima kat. Povećanje broja stanovnika zahtijevalo je povećanje stambenog prostora. Kako bi se to ostvarilo, često su se radile preinake ranijih vila te su se na njima izgrađivali novi proizvodni pogoni. Vile su u prvom redu bile središta ekonomske moći Rimskog Carstava jer su predstavljale velike ekonomije izvan gradova.[2] Osnovna ekonomska funkcija vile prerada je i skladištenje poljoprivrednih proizvoda. Proizvodnja se odvijala za potrebe vile, ali i tadašnjeg tržišta. Na tlocrtima vila uočavamo skladišta, “pogonska postrojenja“, prostor namijenjen boravku vlasnika, prostor upravitelja te prostor boravka robovske radne snage. Proizvodnja je bila usmjerena na uzgoj maslina i vinove loze. Upravo se prema veličini skladišnog prostora u kojem su proizvodi bili pohranjeni moglo zaključiti o važnosti pojedine vile te veličini zemljišta na kojem je sagrađena. Prvi vlasnici i graditelji velikih vila bili su pripadnici aristokratskih obitelji kasne Republike. Pojedini vlasnici bili su novi ljudi (homo novus) – skorojevići koji su se obogatili ulaskom u Senat s Augustom i Tiberijem te uzgojem i trgovinom vinovom lozom i maslinama. Villae rusticae gradili su mali zemljoposjednici kao središta svojih posjeda.  Najčešće su to bili ratni veterani[1] kojima su posjedi na tim područjima dodijeljeni nakon prestanka vojne službe.

Primjeri Rimskih vila na tlu Istre i Dalmacije[uredi | uredi kôd]

Rimska villa rustica u Červar Portu[uredi | uredi kôd]

Červar Porat malo je mjesto nedaleko od grada Poreča na zapadnoj obali Istre. Pripada ageru rimske kolonije Parentium. Prvi put se toponim Červar – Cervaria spominje u Ravenjaninovu opisu svijeta te se spominje kao otok. U djelu "Del sito de Listria“ iz 1540. Pietro Coppo naziv Ceruera povezuje s lagunom i lukom – Červarom Portom, koja se Portom naziva već od XVI. stoljeća (naziv Veliki i Mali Červar dobivaju tek kasnije), ispred kojeg se nalaze secche.[3]

  Zaljev Červara Porta nije okarakterizirala samo funkcija luke, već je u arheološkim iskapanjima od 1976. do 1979. otkriven cijeli kompleks keramičarske proizvodnje iz 1. stoljeća s opekarskom peći, te uljarom iz 2.st. U tri godine istraženi su jugoistočni dio s građevinskim ostacima peći i sjeverozapadni dio s dobro očuvanim ostacima uljare, koji su se zbog lagane padine nalazili na različitoj visini, odnosno prilagođavali se konfiguraciji terena, a veza između njih bila je prekinuta iskapanjem kamena, tako da još uvijek ostaje pitanje suživota dvaju dijelova.[4]

Zidovi jugozapadnog dijela građevine pravilno su usmjereni prema stranama svijeta, no građevinu je teško protumačiti u cjelini zbog nedostatka dijelova. Peć koja je pronađena u jugozapadnom dijelu bila je smještena unutar četverokutne prostorije tako da je tunel ložišta usmjeren prema pravcu sjever-jug. Peć je sagrađena unutar višeslojnih gradivnih elemenata gospodarske zgrade pa je vrlo moguće da je peć bila stalnije strukture, a ne da se razgrađivana nakon svakog ciklusa pečenja. Unutar peći pronađeni su ostaci keramike iz druge polovice 1. stoljeća pa je tako bilo i mogu će datirati nastanak peći. U trećoj i četvrtoj fazi gradnje kompleksa villae rusticae srušen je dio gdje je bila peć i na tom prostoru nastale su prostorije koje su imale sustav za grijanje što ukazuje na postojanje termalnog sistema.[3]

Sjeverozapadni dio kompleksa također je imao zidove usmjerene u pravcu sjever-jug. Perimetarni zidovi djelomično su sačuvani, a cijela je građevina bila na uzvišenom području. U ranijoj fazi villae rusticae izgrađena je četvrtasta građevina – uljara iz 2. stoljeća. U dvije prostorije na vrhu blagog uzvišenja pronađeni su ostaci podložaka tijeskova, te je sjeverna prostorija bila popločana opekama. Kroz sjevernu je prostoriju protjecala tekućina u bazene za taloženje. Dolaskom kršćanstva te slabljenjem Rimskog Carstva ova je vila polako propadala, da bi krajem VI. stoljeća u potpunosti bila napuštena. No vila u Červar Portu vrlo je dobar primjer razvitka rimske vile na zapadnoj obali Istre.

Ville rustice na Brijunskom otočju[uredi | uredi kôd]

Skupina villae rusticae na Brijunskom otočju nastala je tijekom 1. stoljeća. Pokorena Istra bila je mjesto razvijanja intenzivne poljoprivredne ekonomije i eksploatacije prirodnih bogatstava. Stoga je logično da su na tom području nastale brojne villae rusticae kao gospodarska središta, ali naravno i kao mjesto odmora od urbanog života Rimljana. Ville rustice na Brijunima nalaze se na brojnim lokacijama: brdu Kolci, u uvali Madona, u uvali Verige, u zaljevu sv. Nikole, u luci Brijuni, u uvali Javorika, Turnju i na otoku Vanga.[5]

Vile na brijunskom otočju pripadaju kampanjskom tipu vila. Karakterizira ih povišeni plato, tlocrt u obliku slova U s prostorom koji s tri strane okružuje dvorište. One imaju primarno gospodarsku funkciju. Poseban položaj, široke vizure prema moru ili krajoliku, prednost osunčanja i blizina izvora plitke vode ili cisterne su karakteristike villa rustica na Brijunima.

Villa rustica na brdu Kolci[uredi | uredi kôd]

Villa rustica na brdu Kolci nalazi se iznad rta Tar na sjeveroistoku otoka Veli Brijun. Datira u 1. st.pr.Kr. Zdanje usmjereno sjeverozapad – jugoistok ima karakteristike kapitolijske vile. U-tlocrt s prostorijama na tri strane okružuje dvorište, a s četvrte strane dvorište je zatvoreno ogradnim zidom. Vila je četvrtastog oblika te je visoka prizemna građevina.

Ova je vila isključivo gospodarski objekt jer se sastoji od četiri preše za masline i velikog podruma za maslinovo ulje (cella olearie). Prema jugozapadnoj i najsunčanijoj strani postavljeno je devet stambenih prostorija za villicusa i robove. Sjeveroistočni dio čini velika cella olearia. Smrzavanje ulja sprječava prodor svjetla i topline koji dolazi preko dvorišta i portika s jugozapadne strane. Cella olearia podijeljena je nizom stupova od klinasto klesanog kamena u dva dijela. U jednoj su prostoriji bili keramički recipijenti dolia za pohranu ulja. Na ovu se prostoriju nadovezuju kuhinja, skladište i ostale radne prostorije. Dvorište je okružno s tri strane portikom, a gradnja stupa podsjeća na granju onih u kapitolijskim vilama.

Arheološka istraživanja villae rusticae na brdu Kolci izvršio je A. Gnris 1907. godine, a u novije vrijeme, 1990. godine, vršili su A. Vitasović i M. Pavletić.

Villa rustica u uvali Madona[uredi | uredi kôd]

Villa rustica u uvali Val Madona nalazi se na zapadnom dijelu otoka Veli Brijun. Strateški je smještena u blizini mora te je sa sjeverne strane zaštićena od bure i sjevernih vjetrova istakom brda Turanj. Nastala je tijekom 2. ili 1.st.pr.Kr. U-tlocrt s tri strane prostorijama okružuje dvorište, a s četvrte strane dvorište je zatvoreno ogradnim zidom. Vila u uvali Madona visoka je prizemna građevina pravokutnog oblika. Također, imala je i pristanište za brodove.[5]

Veliki vinski podrum i tri preše za grožđe te tijesak za masline čine ovu vilu gospodarskom.[6] Vila koristi prednost insolacije pa su uz jugiozapadnu stranu postavljene stambene prostorije. U vilu se ulazilo s jugozapadne strane. Kuhinja, spremište te prostorija s prešama za grožđe bili su smješteni u smjeru jugoistoka. Velika cella vinaria bila je usmjerena prema sjeveroistoku. Nizom stupova od klesanog kamena u žbuci bila je podijeljena u dva dijela. Uz cellu vinarie nalazio se niz prostorija različitih dimenzija koje su bile u svrhu procesa proizvodnje vina.

Tijekom 2. stoljeća vila prolazi razdoblje stagnacije. Dvorište je s tri strane okruženo porticima, a s četvrte, one prema moru, visokim zidom. Cisterna koja je sakupljala kišnicu smještena je u jugozapadni dio dvorišta. Niz manjih prostorija, koje su vjerojatno bila namijenjene radnicima robovima, bile su smještene uz jugoistočni dio. Kasna je antika razdoblje kad se uz vilu izgrađuje naselje s fortifikacijama, pa se tijekom 3. i 4. stoljeća izgrađuju novi sadržaji uz vilu. O intenzitetu života govore i kasnoantička groblja iz 4. i 5. stoljeća, te nalaz are božice Flore. Te promjene u kasnoj antici mogle bi se pripisati ratovima na granicama Rimskog Carstva.

Arheološka je istraživanja prvi započeo A. Gnris 1902. godine, a istraživanja su se nastavila od 1914. do 1930. pod vodstvom M. Mirabella Robetia, 1952. Š. Mlakara te su završena u periodu od 1976. do 1982. pod vodstvom Š. Mlakara i A. Vitasovića.

Villa rustica u zaljevu Verige[uredi | uredi kôd]

Na sjevernoj padini brda Dubovac, odnosno na sjeveroistočnom dijelu otoka Veli Brijun nalazi se villa rustica u uvali Verige. Istacima poluotoka dobro je zaštićena od vjetrova, no istodobno ima pogled prema moru, kopuni i susjednoj Fažani. Uz gospodarsku funkciju, vila je vrlo vjerojatno bila namijenjena boravku vlasnika, o tome svjedoči velika cisterna. Vjerojatno je imala pristanište. Izvor slatke vode na brdu Gradina bila je još jedna pogodnost ove vile. Datira se u 1.st.pr.Kr. ili rano 1. stoljeće.

Vila je orijentirana u smjeru sjever – jug i tlocrtno je tip U-vile s prostorijama smještenim oko dvorišta. Građena je kao visoka prizemnica pravokutnog tlocrta, nastala na prostornoj terasi izvedenoj na klesanom kamenu. Oko centralnog dvorišta postavljene su prostorije koje maksimalno koriste sve prednosti insolacije te se jugozapadno na najsunčanijem dijelu nalaze stambene prostorije. Te prostorije resi crno-bijeli mozaik i pod je jedne prostorije napravljan u tehnici opus spicatum. Ulaz u zgradu nalazio se s zapadne strane i hodnikom je povezan sa dvorištem. Na južnom dijelu tog hodnika nalaze se kuhinja, oecus i tri manje prostorije. U jednoj od tri manje prostorije sačuvani su ostatci slikanja s crnom prugom sokla. Oecus ima četiri stupa koja čine potporanj stropa. Istočno od nje nalazila se plitka prostorija s drvenim stubištem koja je vodila do prostorije s prešom za grožđe. Od preše do lacusa vodio je kameni žlijeb ukrašen lavljom glavom. Ispod lacusa, s njegove sjeverne strane, nalazi se vinski podrum. Cella vinaria bila je podijeljena stupovima na sredini u dva dijela. Od locusa mošt je kanalom tekao do dolia. Ispod dvorišta nalazi se građena cisterna koja je bila razdijeljena stupovima u 6 redova.[5] Bačvasti svod nosio je pod dvorišta okruženim s tri strane porticima. Iz cisterne vodi kanal do bunara, koji je ujedno opskrbljivao vodom malo kupatilo.

Početkom 1. stoljeća villa rustica u Val Verige upotpunjena je novim sadržajima. Dodaje se drugi peristil, prostorije oko trikilnija, bazikalne dvorane za audijenciju, pomoćne prostorije i apartman vlasnika u nivou ispod.[5] Dvije spavaće sobe, kupatila i solariae, sobe za dnevni odmor činile su apartman vlasnika. Ispred solariae soba nalazio veliki portik s lođama. Tijekom 1. stoljeća izgrađen je cijeli rezidencijalni kompleks koji se sastojao od rezidencijalnog dijela, hramova, diaetae, palestre, terma i gospodarskog dijela. U kasnoj antici izgrađena je zgrada s vanjskim porticima koja je bila u funkciji proizvodnih pogona. Vila u uvali Verige dobar je primjer villae rusticae s izraženom gospodarskom i ladanjskom funkcijom.

Rimska villa rustica na Kupinovniku kraj Dola[uredi | uredi kôd]

Kupinovnik, mjesto obraslo nasadima kupina kako mu samo ime sugerira, nalazi se kraj mjesta Dola na otoku Hvaru. Ondje je u razdoblju od 1978.1981. istraživanja sa svojim suradnicima provodio prof. dr. Marin Zaninović. Smatra se da je vila bila u funkciji od 1. st pr. Kr pa sve do kasne antike. Ondje su zajednički živjeli domaći ljudi i Grci i Italici što se vidi po natpisu na kamenoj gredi arhitrava.[7] Na gomilama su uočljivi brojni ulomci antičkog crijepa i ulomci keramičkih i glinenih posuda. Pronađeni su i mlinski kameni za masline. Istočno od mlina su iskopana dva manja bazena za vodu ili ulje na čijem je dnu pronađena crna masa s ostacima koštica masline. Na lokalitetu su pronađeni i ulomci ploča, kamenih tijela stupova te baza stupova za koje se pretpostavlja da pripadaju nekoj monumentalnoj građevini: hramu ili mauzoleju. U nekoj kasnijoj fazi, vjerojatno u kasnoj antici, villa je nastradala u požaru, što je vidljivo iz slojeva iskopavanja. Već tada je započela njena razgradnja i reduciranje.

Galerija djela[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 Begović, V.; Schrunk, I., "Rimske vile Istre i Dalmacije, II. dio: tipologija vila", Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol.20 No.1 Lipanj 2003., str. 96,98,99,100,102
  2. 2,0 2,1 2,2 Begović, V.; Schrunk, I., "Preobrazbe rimskih vila na istočnom Jadranu u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku", Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol.18 No.1 Studeni 2001.str 159
  3. 3,0 3,1 Džin, K.; Girardi Jurkić ,V., "Rimska gospodarska vila u Červar Portu kod Poreča", Pula 2005., str. 4,6
  4. Matijašić, R., "Ageri antičkih kolonija Pola i Parentium i njihova naseljenost od I. do III. Stoljeća", Zagreb 1998., str. 64
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Begović, V.; Schrunk, I., "Villae rusticae na Brijunskom otočju", Opvscvla Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda, Vol.23-24 No.1 Prosinac 2000 str. 425,428,431,432
  6. Matijašić, R., "Gospodarstvo antičke Istre", ZN Žakan Juri, Pula,1998. str. 173
  7. Zaninović, M., "Villae rusticae u pejzaž otoka i obale antičke Dalmacije", Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju, Sv. 1, str. 86,96

Literatura[uredi | uredi kôd]

  1. Begović V.; Schrunk I., Villae rusticae na Brijunskom otočju, Opvscvla Archaeologica Radovi Arheološkog zavoda, Vol.23-24 No.1 Prosinac 2000.
  2. Begović V.; Schrunk I., Preobrazbe rimskih vila na istočnom Jadranu u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol.18 No.1 Studeni 2001.
  3. Begović V.; Schrunk I., Rimske vile Istre i Dalmacije, I. dio: pregled lokaliteta, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol.19 No.1 Srpanj 2002.
  4. Begović V.; Schrunk I., Rimske vile Istre i Dalmacije, II. dio: tipologija vila, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol.20 No.1 Lipanj 2003.
  5. Begović V.; Schrunk I., Rimske vile u Istri i Dalmaciji III - Maritimne vile, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, Vol.21 No.1 Lipanj 2004.
  6. Džin K.; Girardi Jurkić V., Rimska gospodarska vila u Červar Portu kod Poreča, Pula 2005.
  7. Johnston, D. E., Roman villas , Shire Archaeology, 1994.
  8. Matijašić R., Ageri antičkih kolonija Pola i Parentium, Latina et graeca, knj. VI, Zagreb,1988.
  9. Matijašić R., Gospodarstvo antičke Istre, ZN Žakan Juri, Pula,1998.
  10. McKay A.G., Houses, Villas and Palaces in the Roman World, Thames and Hudson, Southampton, 1975.
  11. Zaninović M., Villae rusticae u pejzaž otoka i obale antičke Dalmacije, Histria antiqua: časopis Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju, Sv. 1, str. 86-96.
  12. Zaninović M., Od Helena do Hrvata, Školska knjiga, Zagreb, 1996.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]