Prijeđi na sadržaj

Lemegeton

Izvor: Wikipedija
Salomonov pečat iz Goecije

Lemegeton ili Manji ključ kralja Salomona (lat. Lemegeton Clavicula Salomonis Regis) je grimorij nastao vjerojatno u 17. stoljeću. Autor je nepoznat, a samo djelo atributirano je židovskom kralju Salomonu, čije ime se veže uz još neka djela iz područja magije i okultnog.

Ovaj grimorij daje popis, opis i karakteristike sedamdeset i dva demona koje je kralj Salomon zarobio u brončanu bačvu zapečačenu svojim pečatom i natjerao ih da mu služe. Popis demona oslanja se na starija djela iz oblasti demonologije, primjerice na popis Johanna Weyera, 16. stoljeće.

Crowley i Mathers preveli su Lemegeton, točnije njegovu prvu knjigu, na engleski, 1904. godine.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Manji ključ kralja Salomona datira se u 17. stoljeće i taj kronološki okvir uzima se kao period u kojem je konočno definiran ustroj i sadržaj same knjige. Nasuprot tome, većina materijala sadržanog u tekstovima može se pronaći u ranijim rukopisima od kojih neki sežu u 14. stoljeće, pa čak i u raniji srednjovjekovni period.[1]

Knjige

[uredi | uredi kôd]

Manji Ključ kralja Salomona podijeljen je u pet knjiga koje zajedno sačinjavaju cjelinu. Ne smije ga se miješati s drugim poznatim magijskim spisom istoga imena. Sadrži imena, službe i redove svih duhova sa kojima je, prema tradiciji, komunicirao kralj Salomon. Osim toga, sadrži pečate i karaktere svakog duha te načine njihova prizivanja na vidljivo prisustvo.[2]

Goecija ili Ars Goetia

[uredi | uredi kôd]
Hrvatsko izdanje Goecije - Manjeg ključa kralja Salomona, urednici Samuel L. MacGregor Mathers i Aleister Crowley

Prva knjiga je Knjiga Zlih duhova, nazvana Goecija u kojoj se opisuje kako je kralj Salomon prizvao i potom zarobio zle duhove u brončanu bačvu zapečačenu magičnim simbolima i natjerao ih da mu služe, čime je stekao veliku slavu.[3] Knjiga sadrži opis i karakteristike sedamdeset i dva demona i daje uputstva kako ih prizvati.

Goecija daje i sedamdeset i dva pečata čija uporaba u magičnim ritualima služi za prizivanje i kontrolu nad svakim od demona. Popis demona u Goeciji prilično je podudaran s onim kojeg je zapisao Johann Weyer 1563. godine u De Praestigiis Daemonum, dodatku njegova djela Pseudomonarchia Daemonum.[1]

Popis sedamdeset i dva demona

[uredi | uredi kôd]
72 pečata demona

Ovdje je priložen popis sedamdeset i dva demona Goecije poredanih po redosljedu koji se razlikuje od sličnog koji je napisao Johann Weyer u svom djelu Pseudomonarchia Daemonum:

1. kralj Bael
2. vojvoda Agares
3. princ Vassago
4. markiz Samigina
5. predsjednik Marbas
6. vojvoda Valefor
7. markiz Amon
8. vojvoda Barbatos
9. kralj Paimon
10. predsjednik Buer
11. vojvoda Gusion
12. princ Sitri
13. kralj Beleth
14. markiz Leraje
15. vojvoda Eligos
16. vojvoda Zepar
17. grof/predsjednik Botis
18. vojvoda Bathin
19. vojvoda Saleos
20. kralj Purson
21. grof/predsjednik Marax
22. grof/princ Ipos
23. vojvoda Aim
24. markiz Naberius

25. grof/predsjednik Glasya-Labolas
26. vojvoda Bune
27. markiz/Count Ronové
28. vojvoda Berith
29. vojvoda Astaroth
30. markiz Forneus
31. predsjednik Foras
32. kralj Asmoday
33. princ/predsjednik Gäap
34. grof Furfur
35. markiz Marchosias
36. princ Stolas
37. markiz Phenex
38. grof Halphas
39. predsjednik Malphas
40. grof Räum
41. vojvoda Focalor
42. vojvoda Vepar
43. markiz Sabnock
44. markiz Shax
45. kralj/grof Viné
46. grof Bifrons
47. vojvoda Vual
48. predsjednik Häagenti

49. vojvoda Crocell
50. vitez Furcas
51. kralj Balam
52. vojvoda Alocer
53. predsjednik Caim
54. vojvoda/grof Murmur
55. princ Orobas
56. vojvoda Gremory
57. predsjednik Ose
58. predsjednik Amy
59. markiz Orias
60. vojvoda Vapula
61. kralj/predsjednik Zagan
62. predsjednik Valac
63. markiz Andras
64. vojvoda Haures
65. markiz Andrealphus
66. markiz Cimeies
67. vojvoda Amdusias
68. kralj Belial
69. markiz Decarabia
70. princ Seere
71. vojvoda Dantalion
72. grof Andromalius

Theurgia Goetia

[uredi | uredi kôd]

Druga knjiga naziva se Theurgia Goetia i sadrži popis Zračnih Duhova, bilo zlih ili dobrih.[3] U ovoj knjizi daje se popis trideset i jednog vladajućeg Zračnog duha zajedno s načinima kako se zaštiti od njih, imenima njima podređenih duhova, molitvama za njihovo prizivanje i njihovim osobinama.

Sadržaj druge knjige ima podudarnosti sa Steganographijom Johanna von Tritheima iz 16. stoljeća, iako u potonjoj nedostoju magični pečati duhova.[1]

Ars Paulina

[uredi | uredi kôd]

Treća knjiga Ars Paulina (Pavlovo umijeće) dobila je naziv prema Apostolu Pavlu, no autorstvo se pripisuje Salomonu. Prema legendi, Pavao je uznesen na treće nebo gdje je "čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije slobodno govoriti (2 Kor 12,2-4).[4]

Knjiga je bila poznata još u srednjem vijeku, ali je sudeći po tekstu konačnu redakturu dobila u 17. stoljeću. U prvom dijelu bavi se Duhovima (anđelima) koji upravljaju planetarnim satima u danu, njihovim pečatima, karakteristikama i slugama, te odnosima tih Duhova sa sedam planeta poznatih u to vrijeme. Drugi dio bavi se Duhovima kojima je dodijeljen svaki od stupnjeva Zodijaka i svaki od sati u danu, a na osnovu toga ih se zaziva ovisno o astrološkoj situaciji i dobu dana. Također, bavi se odnosom Duhova s četiri osnovna elementa (Vatra, Zemlja, Voda i Zrak), te njihovim imenima i pečatima.[2]

Ars Almadel

[uredi | uredi kôd]

Četvrta knjiga Legemetona nosi ime Ars Almadel. Ova knjiga daje instrukcije kako izraditi voštanu ploču s ucrtanim zaštitnim simbolima. Također, daju se upute kako prizvati anđele i kakvu im je vrstu pitanja dozvoljeno postaviti.[5] Nadalje, sadrži molitve, koje sačinjavaju mješavinu kabalističkih i magijskih riječi, kao i naputke kako koristiti te molitve. Također, knjiga daje popis duhova koji upravljaju s Četiri Visine ili sa 360° zodijaka.

Ars Notoria

[uredi | uredi kôd]

Ars notoria je srednjovjekovni grimorij čiji se najstariji latinski rukopisi datiraju u 13. stoljeće, a moguće je da su i stariji.[1]

Prema nekim izvorima,[6] peta knjiga Lemegetona zapravo nosi naziv Ars Nova i predstavlja zasebnu knjigu Lemegetona, jer postoje rukopisi i izdanja Lemegetona koja sadržavaju samo prve četiri knjige, dok je Ars Notoria bila pridodana jednoj verziji Lemegetona kao dodatak. Peta knjiga donosi govore i molitve koje je mudri Salomon koristio pri oltaru u hramu. Prema tradiciji, sadržaj knjige otkrio je Salomonu arkanđeo Mihael, a osim toga primio je mnogo kratkih bilješki napisanih Božjim prstom, koje su mu bile objavljene od strane arkanđela Mihaela u udarcima gromova. Na taj način je kralj Salomon stekao veliko znanje.[7]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d Goetia - esotericarchives
  2. a b Goecija, Manji ključ kralja Salomona, str. 20.
  3. a b Crowley, Aleister, str. 20.
  4. Biblija, str. 1281.
  5. Goetia - esotericarchives
  6. http://asiya.org/article.php/GrimoiresandClassics/[neaktivna poveznica]
  7. Goecija, Manji ključ kralja Salomona, str. 20.-21.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Lemegeton