Mihovil Karuza

Izvor: Wikipedija
Mihovil Karuza
Mihovil Karuza na koncertu u sklopu ciklusa
"Ljetne čari klasične glazbe" u podrumima splitske Dioklecijanove palače 10. srpnja 2018.
Rođen/a29. siječnja 1975.
Umro/umrla14. prosinca 2020.
Žanr/oviklasična glazba
Instrumentviolončelo
Značajni instrumenti
Lorenzo Storioni, Cremona[1]

Mihovil Karuza (Split, 29. siječnja 1975.Split, 14. prosinca 2020.[2]), bio je hrvatski violončelist i glazbeni pedagog.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mihovil Karuza niže i srednje glazbeno obrazovanje stekao je u Splitu na glazbenoj školi Josip Hatze u klasi prof. Vladimira Lukasa. Nakon završene srednje škole, 1992. godine se upisuje na Muzičku akademiju u Zagrebu, u klasu prof. Valtera Dešpalja, gdje s odličnim uspjehom diplomira 1996. godine. Tijekom školovanja i studija dobitnik je brojnih nagrada.

Od 1997. do 2000. godine djelovao je kao stalni član orkestra Zagrebačke filharmonije, od 2000. do 2002. godine djeluje kao solo-violončelist orkestra HNK u Splitu, prvi violončelist Splitskog komornog orkestra i član Splitskog klavirskog tria.

Od 2002. godine boravio je u SAD na postdiplomskom studiju na Pennsylvania State University, u klasi prof. Kim Cook, gdje je i magistrirao 2004. godine. Usavršavao se kod svjetski poznatih glazbenika i pedagoga (K. Botvay, L. Claret, M. Hayashi, A. Parisot, S. Sondeckiene, M. Steinkühler).

Od 2002. do 2004. godine djeluje kao solo-violončelist Altoona Symphony Orchestra i Pennsylvania Centre Orchestra. Po povratku u Hrvatsku ponovno preuzima mjesto solo-violončelista orkestra HNK u Splitu.

Snimao je za HRT i RTV Slovenije, a bavi se i pedagoškim radom kao asistent na Pennsylvania State University, Umjetničkoj akademiji u Splitu, kao profesor na osnovnoj glazbenoj školi "Lovro pl. Matačić" u Omišu, te održavajući majstorske tečajeve u inozemstvu.

Njegovao je koncertnu karijeru nastupajući uz Hrvatski komorni orkestar, Splitski komorni orkestar, Simfonijski puhački orkestar HV-a, Komorni orkestar HNK Split, The Penn State Philharmonic Orchestra i Penn State Chamber Orchestra (uz dirigente P. Dešpalja, M. Tarbuka, D. Sremeca, T. Ninića, S. Zaninoviha, G. Edelsteina i L. Lebasa) te održavajući recitale u Hrvatskoj i inozemstvu (Slovenija, Italija, Austrija, Francuska, SAD).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. www.culturenet.hr – Splitski komorni trio u Zadru, pristupljeno 17. prosinca 2020.
  2. Osmrtnice.hr – Mihovil Karuza, pristupljeno 23. prosinca 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]