Nilsko crvena

Izvor: Wikipedija
Nilsko crvena
Kemijska struktura nilsko crvene
Kemijska struktura nilsko crvene

IUPAC nomenklatura 9-dietilamino-5-benzo [a] fenoksazinon
Ostala imena Nilsko crvena
Nilsko plavi oksazon
Identifikacijski brojevi
CAS broj 7385-67-3
EC broj 230-966-0
PubChem broj 65182
Osnovna svojstva
Molarna masa 318,369 g·mol−1
Izgled Tamnozelena krutina (klorid)[1]
Talište 203 – 205 °C
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Nepoznati znak opasnosti
nepoznat znak opasnosti
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Nilska crvena (također poznata i kao nilsko plavi oksazon) lipidno je bojilo koje unutarstanične kapljice lipida boja žutom bojom. U većini polarnih otapala nilska crvena neće fluorescirati; međutim, kada je u okruženju bogatom lipidima može biti snažno fluorescentna, s različitim bojilima od tamnocrvene (za lipidne polarne membrane) do jake emisije žutog zlata (za neutralne lipide u unutarstaničnim spremnicima). Boja je visoko solvatokromna (različito se boji u različitim otapalima) i njena valna duljina emisije i pobude pomiče se ovisno o polaritetu otapala.[2] i u polarnim medijima teško da će uopće fluorescirati.[3] Nilska crvena ima primjenu u biologiji stanica, gdje se može koristiti kao membranska boja koja se lako može prokazati pomoću epifluorescentnog mikroskopa s valnim duljinama pobude i emisije obično podijeljenim s crvenim fluorescentnim proteinom. Nilska crvena boja također se koristi kao dio osjetljivog postupka otkrivanja mikroplastike u boci.[4][5] Uz to, nilska crvena je izvanredno bojilo za izradu membrane za različite senzore koji otkrivaju promjene u okolišu, poput okusa, plina, pH, i tako dalje.[6]

Oksazini[uredi | uredi kôd]

Oksazini su heterociklički spojevi koji sadrže jedan kisikov i jedan dušikov atom u dvostruko nezasićenom šesteročlanom prstenu. Izomeri postoje ovisno o relativnom položaju atoma i relativnom položaju dvostrukih kemijskih veza. Derivati se nazivaju isto oksazini; primjeri uključuju ifosfamid i morfolin (tetrahidro-1,4-oksazin). Tržišno dostupan dihidro-1,3-oksazin je reagens u Meyersovoj sintezi aldehida. Fluorescentna bojila poput nilske crvene i nilsko plave temelje se na aromatskom benzofenoksazinu. Cinabarin i cinabarska kiselina dva su prirodna dioksazina koja se dobivaju biorazgradnjom triptofana.[7]

Oksazinska bojila[uredi | uredi kôd]

Oksazinska bojila sadrže kao kromofor fenoksazonijsku grupu često kondenziranu s aromatskim sistemima. Stabilizacija rezonantnih kinonoidnih oblika, u kojima se ta bojila kao soli s jakim kiselinama nalaze, povećava se prisutnošću auksokromnih skupina (—N < i —OH) u m-položaju prema kisiku, odnosno u p-položaju prema dušiku. Važnost ima danas još samo mala grupa dioksazinskih bojila, u kojima su dva oksazinska sistema kondenzirana. To su briljantna, vrlo postojana bojila za direktno bojenje pamuka i vune. Primjer za njih je Siriuslichtblau FF2GL, C.I. 51300, koji se priprema kondenzacijom p-aminodifenilamin-o-sulfonske kiseline s tetraklor-p-benzokinonom (kloranilom) u vodenoj otopini uz magnezijev oksid i zatim ciklizacijom tako dobivenog intermedijarnog produkta s pomoću oleuma.[8]

Slike[uredi | uredi kôd]

Nilska crvena pod vidljivom i ultraljubičastom (366 nm) svjetlošću u različitim otapalima. Bacillus subtilis obojan s nilskom crvenom. Vizualizacija raspodjele lipida kod nematoda Caenorhabditis elegans, obojenih nilskom crvenom.
Korijenove dlake soje obojene nilskom crvenom (epifluorescentna mikroskopija, pobuda 405 nm). Korijenove dlake soje obojene nilskom crvenom (epifluorescentna mikroskopija, pobuda 405 nm).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Sigma-Aldrich, sigma 19123, 18. November 2019, Nile Red, suitable for fluorescence, BioReagent, ≥98.0% (HPLC)
  2. Plenderleith, Richard; Swift, Thomas; Rimmer, Stephen. 2014. Highly-branched poly(N-isopropyl acrylamide)s with core–shell morphology below the lower critical solution temperature. RSC Advances. 4 (92): 50932–50937. doi:10.1039/C4RA10076J. hdl:10454/11180
  3. Greenspan, P; Mayer, E P; Fowler, S D. 1. ožujka 1985. Nile red: a selective fluorescent stain for intracellular lipid droplets. The Journal of Cell Biology. 100 (3): 965–973. doi:10.1083/jcb.100.3.965. PMC 2113505. PMID 3972906
  4. David Shukman. 15. ožujka 2018. Plastic: WHO launches health review. BBC News Online
  5. Mason, Sherri A.; Welch, Victoria G.; Neratko, Joseph. 11. rujna 2018. Synthetic Polymer Contamination in Bottled Water. Frontiers in Chemistry. 6: 407. Bibcode:2018FrCh....6..407M. doi:10.3389/fchem.2018.00407. PMC 6141690. PMID 30255015
  6. Khalilian, Alireza; Khan, Md. Rajibur Rahaman; Kang, Shin-Won. 1. listopada 2017. Highly sensitive and wide-dynamic-range side-polished fiber-optic taste sensor. Sensors and Actuators B: Chemical. 249: 700–707. doi:10.1016/j.snb.2017.04.088
  7. Stone, Trevor W.; Stoy, Nicholas; Darlington, L. Gail "An expanding range of targets for kynurenine metabolites of tryptophan" Trends in Pharmacological Sciences 2013, volume 34, pp. 136-143.
  8. "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Nilsko crvena