PM md. 63/65
| PM md. 63/65 | |
|---|---|
 Model 63 s drvenim kundakom | |
| Vrsta | automatska puška |
| Država podrijetla |  Rumunjska
|
| Povijest uporabe | |
| U uporabi u | Vidi korisnici |
| Ratovi | Vidi ratovi |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | Romtechnica |
| Projektirano | 1960-e |
| Proizvođač | RomArm RATMIL Cugir[1] |
| Razdoblje proizvodnje | 1963. – 1994. |
| Inačice | Vidi inačice |
| Svojstva | |
| Dužina | 870 mm (md. 63) |
| Masa | 3,45 kg (md. 63 bez okvira) |
| Brzina | 715 m/sek. (md. 63) |
| Streljivo | 7.62×39 mm |
| Dužina cijevi | 415 mm (md. 63) |
| Brzina gađanja | 600 metaka u min. (md. 63) |
| Kapacitet spremnika | 30 metaka |
| Ciljnik | čelični ciljnik |
PM md. 63/65 (rum. Pistol Mitralieră model 1963/1965; hrv. Automatski pištolj model 1963/1965) je rumunjska inačica sovjetske automatske puške AKM. Model 1963 je inačica s drvenim dok je model 1965 sa sklopivim metalnim kundakom. Obje inačice koriste streljivo kalibra 7.62×39 mm.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Početkom 1960-ih rumunjska vojska je koristila kratke strojnice Papašu i Orițu te uvozne Kalašnjikove. S vremenom je Sovjetski Savez naredio svim članicama Varšavskog pakta da počnu proizvoditi vlastitu automatsku pušku kalibra 7.62 mm. Tako je rumunjska vojna industrija dobila sovjetsku licencu te je započela s razvojem vlastitog klona AKM-a koji je za razliku od originala imao drvenu ručku na prednjem rukohvatu. Najprije je 1963. godine stvoren model s drvenim a nakon dvije godine i model sa sklopivim kundakom.
PM md. 63/65 je gotovo identičan izvornicima AKM/AKMS zbog čega je jeftin za proizvodnju te jednostavan za korištenje, čišćenje i održavanje. Također, cijev i unutrašnjost plinskog cilindra su kromirani čime se povećava vijek trajanja tih dijelova odnosno njihova otpornost na trošenje i koroziju. Većina PM md. 63/65 nema sigurnosnu kočnicu, a ona je uvedena tek krajem 1970-ih.
Inačice[uredi | uredi kôd]
- PM md. 1963: model s fiksnim drvenim kundakom.
- PM md. 1965: model sa sklopivim metalnim kundakom.
- PM md. 80: model s kraćom cijevi i okvirom kapaciteta 20 metaka.
- PM md. 90: kraća karabinska inačica.
- Gardă: najviše proizvođena civilna inačica namijenjena izvozu. U zemlji ih je koristila rumunjska Patriotska garda.
- WASR: serija poluautomatskih inačica također namijenjenih izvozu a koje su se temeljile na modelu 63. Postoje serije WASR-2, 3, 10 i 22.
Ratovi[uredi | uredi kôd]
Oružane snage Sjevernog Vijetnama su tijekom Vijetnamskog rata koristile rumunjske kalašnjikove zajedno uz sovjetske i kineske inačice. Tijekom Iransko-iračkog rata obje zaraćene strane su u vlastitom arsenalu imale PM a završetkom ovog sukoba uslijedio je Zaljevski rat u kojem je ovo oružje bilo u rukama iračkih, saudijskih i marokanskih vojnika. Također, PM md. 63/65 koristio se i u domovini kada je 1989. godine izbila rumunjska revolucija.
Tijekom Domovinskog rata, rumunjska inačica bila je u službi Zbora narodne garde.[2]
Korisnici[uredi | uredi kôd]
.jpg)
Rumunjska je tijekom 1970-ih naveliko započela s izvozom modela 63 i 65 pod oznakama AIM i AIMS.[3] Također, tadašnji rumunjski diktator Nicolae Ceaușescu koristio je sve raspoložive materijalne resurse kako bi mogao platiti visok rumunjski inozemni dug.[4] Zbog toga je zemlja koristila metode masovnog izvoza oružja, streljiva i ostale opreme domaće proizvodnje.[4] To je i razlog zbog čega se PM md. 63/65 koristi (ili se koristio) u velikom broju zemalja diljem svijeta, a osim vojski, njime su se naoružavale i arapske terorističke organizacije te IRA.[3]
Rumunjska:[1][3] rumunjska vojska bila je primarni korisnik, međutim ovaj model je zamijenio noviji PM md. 86. Danas je rumunjska mornarica najveći korisnik modela 65 ponajviše zbog male težine i metalnog sklopivog kundaka.
Afganistan[1]
Angola[1]
Bangladeš[1]
DR Kongo[1]
Gruzija[1]
Hrvatska: Zbor narodne garde koristio je PM md. 63/65 tijekom Domovinskog rata.[2]
Indija[1]
Irak[1][3]
Iran[1]
Jemen: vojno izaslanstvo Jemena je u kolovozu 1972. bilo u službenom posjetu Rumunjskoj te je tom prilikom jemenska delegacija zatražila podršku vlasti u Bukureštu u vidu potpora u obliku oružja i vojne opreme.[5] Na sjednici rumunjskog komunističkog centralnog komiteta održanoj 4. rujna 1972. podržan je jemenski prijedlog.[5] Time je zemlji poslana velika količina oružja, uključujući i 200 kalašnjikova domaće proizvodnje.[5]
Jordan[3]
Libanon[1]
Liberija[1]
Libija[1][3]
Maroko[1][3]
Moldavija[1]
Mozambik[1]
Nikaragva[1]
Palestina[1][3]
Saudijska Arabija[1]
Sijera Leone[1]
Sirija[1]
Vijetnam: tijekom Vijetnamskog rata, Vlada tadašnjeg Sjevernog Vijetnama sklopila je 16. ožujka 1972. ugovor s Rumunjskom o nabavci 8.000 rumunjskih kalašnjikova.[4]
Izvozni skandal[uredi | uredi kôd]
Rumunjska Vlada je uz suglasnost Vrhovnog vijeća nacionalne obrane tijekom 2005. i 2006. prodala Gruziji i Jordanu spomenute automatske puške kako bi se riješila starog oružja u skladištima.[6] Međutim, uskoro su se javile kritike na tehničko stanje oružja, primjerice savijene cijevi.[6] Te greške skrenule su negativnu pozornost na tvornicu Cugir kojoj je otkazan ugovor te je bila na rubu gubitka izvozne dozvole.[6] Također, rumunjski proizvođač bio je prisiljen platiti troškove transportnog povrata i njegovog zbrinjavanja nakon testiranja u Švicarskoj.[6]
Vidjeti također[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u Pistol Mitraliera Model 1963 (PM md. 63) Assault Rifle / Assault Carbine (1963)
- ↑ a b Zbor Narodne Garde u Domovinskom ratu
- ↑ a b c d e f g h Automatic (assault rifle) PM md 63/65/90. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. travnja 2015. Pristupljeno 7. travnja 2015.
- ↑ a b c Exporturile de armament, muniţii şi tehnică de luptă
- ↑ a b c Oferte şi ajutoare militare româneşti pentru ţări din Asia şi Africa
- ↑ a b c d CSAT a acoperit inselatoria Romaniei in ce priveste comertul cu arme