PM md. 63/65

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
PM md. 63/65
PMmd.1963.jpg
Model 63 s drvenim kundakom
Vrsta automatska puška
Država podrijetla Flag of Romania.svg Rumunjska
Povijest uporabe
U uporabi u Vidi korisnici
Ratovi Vidi ratovi
Povijest proizvodnje
Projektant Romtechnica
Projektirano 1960-e
Proizvođač RomArm
RATMIL
Cugir[1]
Razdoblje proizvodnje 1963. - 1994.
Inačice Vidi inačice
Svojstva
Dužina 870 mm (md. 63)
Masa 3,45 kg
(md. 63 bez okvira)
Brzina 715 m/sek. (md. 63)
Streljivo 7.62×39 mm
Dužina cijevi 415 mm (md. 63)
Brzina gađanja 600 metaka u min.
(md. 63)
Kapacitet spremnika 30 metaka
Ciljnik čelični ciljnik

PM md. 63/65 (rum. Pistol Mitralieră model 1963/1965; hrv. Automatski pištolj model 1963/1965) je rumunjska inačica sovjetske automatske puške AKM. Model 1963 je inačica s drvenim dok je model 1965 sa sklopivim metalnim kundakom. Obje inačice koriste streljivo kalibra 7.62×39 mm.

Povijest[uredi VE | uredi]

Početkom 1960-ih rumunjska vojska je koristila kratke strojnice Papašu i Orițu te uvozne Kalašnjikove. S vremenom je Sovjetski Savez naredio svim članicama Varšavskog pakta da počnu proizvoditi vlastitu automatsku pušku kalibra 7.62 mm. Tako je rumunjska vojna industrija dobila sovjetsku licencu te je započela s razvojem vlastitog klona AKM-a koji je za razliku od originala imao drvenu ručku na prednjem rukohvatu. Najprije je 1963. godine stvoren model s drvenim a nakon dvije godine i model sa sklopivim kundakom.

PM md. 63/65 je gotovo identičan izvornicima AKM/AKMS zbog čega je jeftin za proizvodnju te jednostavan za korištenje, čišćenje i održavanje. Također, cijev i unutrašnjost plinskog cilindra su kromirani čime se povećava vijek trajanja tih dijelova odnosno njihova otpornost na trošenje i koroziju. Većina PM md. 63/65 nema sigurnosnu kočnicu ,a ona je uvedena tek krajem 1970-ih.

Inačice[uredi VE | uredi]

  • PM md. 1963: model s fiksnim drvenim kundakom.
  • PM md. 1965: model sa sklopivim metalnim kundakom.
  • PM md. 80: model s kraćom cijevi i okvirom kapaciteta 20 metaka.
  • PM md. 90: kraća karabinska inačica.
  • Gardă: najviše proizvođena civilna inačica namijenjena izvozu. U zemlji ih je koristila rumunjska Patriotska garda.
  • WASR: serija poluautomatskih inačica također namijenjenih izvozu a koje su se temeljile na modelu 63. Postoje serije WASR-2, 3, 10 i 22.

Ratovi[uredi VE | uredi]

Oružane snage Sjevernog Vijetnama su tijekom Vijetnamskog rata koristile rumunjske kalašnjikove zajedno uz sovjetske i kineske inačice. Tijekom Iransko-iračkog rata obje zaraćene strane su u vlastitom arsenalu imale PM a završetkom ovog sukoba uslijedio je Zaljevski rat u kojem je ovo oružje bilo u rukama iračkih, saudijskih i marokanskih vojnika. Također, PM md. 63/65 koristio se i u domovini kada je 1989. godine izbila rumunjska revolucija.

Tijekom Domovinskog rata, rumunjska inačica bila je u službi Zbora narodne garde.[2]

Korisnici[uredi VE | uredi]

Civil s PM md. 63 tijekom rumunjske revolucije.
Saudijski vojnik s PM md. 65 u rukama.

Rumunjska je tijekom 1970-ih naveliko započela s izvozom modela 63 i 65 pod oznakama AIM i AIMS.[3] Također, tadašnji rumunjski diktator Nicolae Ceaușescu koristio je sve raspoložive materijalne resurse kako bi mogao platiti visok rumunjski inozemni dug.[4] Zbog toga je zemlja koristila metode masovnog izvoza oružja, streljiva i ostale opreme domaće proizvodnje.[4] To je i razlog zbog čega se PM md. 63/65 koristi (ili se koristio) u velikom broju zemalja diljem svijeta ,a osim vojski, njime su se naoružavale i arapske terorističke organizacije te IRA.[3]

Izvozni skandal[uredi VE | uredi]

Rumunjska Vlada je uz suglasnost Vrhovnog vijeća nacionalne obrane tijekom 2005. i 2006. prodala Gruziji i Jordanu spomenute automatske puške kako bi se riješila starog oružja u skladištima.[6] Međutim, uskoro su se javile kritike na tehničko stanje oružja, primjerice savijene cijevi.[6] Te greške skrenule su negativnu pozornost na tvornicu Cugir kojoj je otkazan ugovor te je bila na rubu gubitka izvozne dozvole.[6] Također, rumunjski proizvođač bio je prisiljen platiti troškove transportnog povrata i njegovog zbrinjavanja nakon testiranja u Švicarskoj.[6]

Vidjeti također[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]