Parietin

Izvor: Wikipedija
Parietin
Kemijska struktura parientina
Kemijska struktura parientina
Parietin molecule ball.png
IUPAC nomenklatura 1,8-dihidroksi-3-metoksi-6-
metil-antracen-9,10-dion
Ostala imena Parietin
Identifikacijski brojevi
CAS broj 521-61-9
EC broj 208-315-7
PubChem broj 10639
Osnovna svojstva
Molarna masa 284,26348 g·mol−1
Izgled Narančastožuta krutina
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Oprez!

Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Parietin je pretežni kortikalni (površinski) pigment lišajeva iz roda Caloplaca, sekundarni proizvod lišaja Xanthoria parietina i pigment koji se nalazi u korijenju konjske kiselice ili štavelja (lat. Rumex crispus). Ima narančastožutu boju i upija plavu svjetlost. Također se pokazalo da štiti lišajeve od UVB svjetlosti, na velikim nadmorskim visinama u alpskim regijama. UVB svjetlo potiče proizvodnju parietina, a parietin štiti lišajeve od oštećenja. Lišajevi u arktičkim regijama, poput Svalbarda, zadržavaju ovu sposobnost iako ne nailaze na štetne razine UVB, sposobnost koja bi mogla pomoći u zaštiti lišajeva u slučaju stanjivanja ozonskog omotača.[1][2][3] Također je pokazalo snažno protugljivično djelovanje protiv pepelnice ječma i pepelnice krastavca, u potonjem slučaju učinkovitije od tretmana fenarimolom i polioksinom B.[4]

Antrakinonska bojila[uredi | uredi kôd]

Antrakinonska bojila, na primjer alizarin, su bojila koja se dobivaju na osnovu antrakinona. Antrakinon je blijedožuta kristalna tvar netopljiva u vodi, slabo topljiva u alkoholu, eteru i acetonu. Dobiva se oksidacijom antracena s pomoću natrijeva dikromata i sintetski iz anhidrida ftalne kiseline i benzena.

Slike[uredi | uredi kôd]

FlechteaufMauer.jpg P1060196w2 Xanthoria parietina.jpg Caloplaca thallincola.jpg
Obični žuti lišaj (lat. Xanthoria parietina) na cigli. Obični žuti lišaj (lat. Xanthoria parietina) na truloj grani. Lišaj (lat. Caloplaca thallincola).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Gauslaa Yngvar, Margrete Ustvedt Elin. 2003. Is parietin a UV-B or a blue-light screening pigment in the lichen Xanthoria parietina?. Photochem. Photobiol. Sci. 2 (4): 424–432. doi:10.1039/b212532c. PMID 12760542
  2. Nybakken Line, Asbjørn Solhaug Knut, Bilger Wolfgang, Gauslaa Yngvar. 2004. The lichens Xanthoria elegans and Cetraria islandica maintain a high protection against UV-B radiation in Arctic habitats. Oecologia. 140 (2): 211–216. Bibcode:2004Oecol.140..211N. doi:10.1007/s00442-004-1583-6. PMID 15138881. S2CID 22917119CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. Asbjorn Solhaug Knut. 2003. UV-induction of sun-screening pigments in lichens. New Phytologist. 158 (1): 91–100. doi:10.1046/j.1469-8137.2003.00708.x
  4. Gyung Ja, Choi; Lee, Seon-Woo; Jang, Kyoung Soo; Kim, Jin-Seog; Yun Cho, Kwang; Kim, Jin-Cheol. Prosinac 2004. Effects of chrysophanol, parietin, and nepodin of Rumex crispus on barley and cucumber powdery mildews. Crop Protection. 23 (12): 1215–1221. doi:10.1016/j.cropro.2004.05.005