Patton (1970.)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Patton
70 patton.jpg
Redatelj Franklin J. Schaffner
Producent Frank Caffey
Frank McCarthy
Scenarist Biografija (Patton: Ordeal and Triumph):
Ladislas Farago
Memoari (A Soldier's Story):
Omar N. Bradley
Scenarij:
Francis Ford Coppola
Edmund H. North
Glavne uloge George C. Scott
Karl Malden
Michael Bates
Karl Michael Vogler
Glazba Jerry Goldsmith
Snimatelj Fred J. Koenekamp
Montaža Hugh S. Fowler
Distributer 20th Century Fox
Godina izdanja 1970.
Trajanje 170 min.
Država Flag of the United States.svg SAD
Jezik engleski
Žanr biografski film
Proračun $12,000,000
Profil na IMDb-u

Patton je epski biografski film Franklina J. Schaffnera iz 1970. o američkom generalu Georgeu S. Pattonu tijekom Drugog svjetskog rata. U glavnim ulogama pojavili su se George C. Scott, Karl Malden, Michael Bates i Karl Michael Vogler. Osvojio je sedam Oscara, uključujući onaj za najbolji film.

Uvodni Scottov monolog sa ogromnom američkom zastavom iza sebe, ostaje kultni dio filmske povijesti. Usprkos jačanju protesta protiv Vijetnamskog rata i sve manjem zanimanju za filmove o Drugom svjetskom ratu, film je postigao veliki uspjeh i postao američki klasik.

Radnja[uredi VE | uredi]

Film govori o generalu Georgeu S. Pattonu (George C. Scott) tijekom Drugog svjetskog rata, počevši sa preuzimanjem zapovjedništva nad demoraliziranim američkim snagama u Sjevernoj Africi nakon katastrofalne Bitke kod Kasserine Passa. Sudjeluje u invaziji Sicilije i utrkuje se s jednako egoističnim britanskim generalom Bernardom Lawom Montgomeryjem u zarobljavanju sicilijanske luke Messine. Nakon što je ušao u grad prije Montgomeryja, oduzimaju mu zapovjedništvo zato što je ošamario istraumatiziranog vojnika u vojnoj bolnici. Taj incident, uz standardnu naviku da se često obraća novinarima, dovodi ga u nevolju s Washingtonom, koji ga udaljuje od invazije na Normandiju. Kasnije, on moli svog bivšeg podređenog, generala Omara Bradleyja (Karl Malden), za zapovjedništvo prije nego što rat završi. Daju mu Treću pješadijsku diviziju, a on se ističe prelaskom preko Francuske i kasnijim oslobađanjem vitalnog grada Bastognea tijekom Bitke za Bulge. Kasnije, Patton razbija njemački "Zapadni zid" i sam ulazi u Njemačku.

Film prikazuje neke od Pattonovih najkontroverznijih akcija, primjerice njegove primjerdbe nakon pada Njemačke, kad uspoređuje mnoge prosjećne naciste s američkim republikancima i demokratima, i objavljujući britanskoj gomili kako će SAD i Velika Britanija dominirati poratnim svijetom, što tisak prenosi kao uvredu za Ruse. Također vjeruje u reinkarnaciju, iako ostaje kršćanin. U jednom trenutku u filmu, tijekom sjevernoafričke kampanje, Patton odvodi svoje časnike na neočekivan izlet na mjesto Bitke kod Zame. Ondje počinje pričati o bitki, inzistirajući Omaru Bradleyju da je bio ondje. Iako je prikazan kao vojni genij, film ne otkriva Pattonove mračnije, elitističke i brutalne aspekte.

Glumci[uredi VE | uredi]

Nagrade[uredi VE | uredi]

Scottova izvedba donijela mu je 1971. Oscar za najboljeg glavnog glumca. Odbio je nagradu, kao prvi, ali ne i zadnji glumac.

Film je osvojio još šest Oscara, za scenografiju, najboljeg redatelja, montažu, najbolji film, zvuk i originalni scenarij. Bio je nominiran i za najbolju fotografiju, specijalne efekte i najbolju originalnu glazbu.

Kritike[uredi VE | uredi]

Popularni internetski filmski kritičar James Berardinelli nazvao je Pattona svojim najboljim filmom svih vremena.

Prema knjizi Boba Woodwarda i Carla Bernsteina, Posljednji dani, bio je to i omiljeni film Richarda Nixona. Nekoliko puta ga je gledao u Bijeloj kući i tijekom krstarenja na predsjedničkoj jahti.

Produkcija[uredi VE | uredi]

Prigovori obitelji Patton[uredi VE | uredi]

Bilo je nekoliko pokušaja da se snimi film, počevši od 1953. Producenti su se za pomoć obratili obitelji Patton. Tražili su pristup Pattonovim dnevnicima i informacije od članova obitelji. Igrom slučaja, dan kad su pitali obitelj bio je dan poslije sprovoda Beatrice Ayer Patton, generalove udovice. Nakon toga, obitelj se protivila snimanju filma i odbila pružiti pomoć producentima.

Zbog toga su Francis Ford Coppola i Edmund H. North napisali scenarij na temelju dvaju biografija: Patton: Ordeal and Triumph Ladislasa Faraga i A Soldier's Story Omara Bradleyja.

Uvod[uredi VE | uredi]

Patton1.jpg

Patton počinje sa Scottom sa slavnim govorom koji je general Patton održao članovima Treće pješadijske divizije, ispred ogromne američke zastave. Scenaristi su morali ublažiti stvarne Pattonove riječi i izjave kako bi film učinili podobnim i za maloljetnu publiku.

Tijekom svog govora, Patton izjavljuje (u stvarnom životu i filmu) da "Amerikanci nikad nisu i nikad neće izgubiti rat". Povjesničar Shelby Foote primijetio je kako je ova izjava bila začuđujuća, budući da se Pattonov djed borio na strani Konfederacije tijekom Američkog građanskog rata.

Kad je Scott čuo da će govor otvoriti film, odbio ga je održati jer je mislio kako će zasjeniti ostatak izvedbe. Zato je redatelj Frank Schaffner lagao i uvjerio ga da će govor biti prikazan na kraju. Snimljen je u podrumu.

Sve medalje i dekoracije prikazane na Pattonovoj uniformi u monologu su autentične replike onih koje su dodijeljene Pattonu. Međutim, general ih nikad nije nosio u javnosti. Sve ih je nosio samo u jednoj prilici, u svojem dvorištu u Virginiji na zahtjev svoje supruge, koja je htjela njegovu fotografiju sa svim odličjima. Producenti su koristili kopiju ove fotografije kako bi ga mogli vjerno prikazati u uvodnoj sceni. Osim toga, revolveri obloženi bjelokosti koje Scott nosi u ovoj sceni posuđeni su iz Pattonova muzeja.

Lokacije[uredi VE | uredi]

Cijeli film snimljen je u Španjolskoj, osim jedne scene u Tunisu gdje Patton posjećuje ruševine Kartage. Scene smještene u Afriku i Siciliju snimane su u južnoj Španjolskoj, dok su zimske scene u Francuskoj snimljene blizu Madrida (u koji se ekipa požurila kad su čuli da pada snijeg).

Netočnosti[uredi VE | uredi]

Iako je trebala osvijetliti tenziju između Pattona i Montgomeryja, utrka između dvojice generala tko će prije ući u Messinu zapravo nije ni postojala. Montgomery je 24. srpnja predložio da Patton zauzme Messinu budući da je bio u boljoj poziciji.

U jednoj sceni, general Patton netočno citira Fridrika II. Velikog: "L'audace, l'audace, toujours l'audace!" ("Odvažno, odvažno - uvijek odvažno!"). To su zapravo riječi Georgesa Dantona.

Postoji scena smještena u ratnu Englesku sa crnim Packardom, poratnim modelom iz 1948.

Nastavci[uredi VE | uredi]

1986. je snimljen televizijski nastavak, Pattonovi posljednji dani. Scott je reprizirao svoju naslovnu ulogu. Temeljen je na Pattonovim posljednjim tjednima nakon što je teško ozlijeđen u prometnoj nesreći, s prisjećanjima na Pattonov život.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]