Peter Waldo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Peter Waldo
Peter Waldo
Kip Petera Walda u Wormsu, Njemačka
srednji vijek
Rođenje oko 1140.
Smrt oko 1205.
Škola/tradicija vođa pokreta valdenga
Portal o životopisima


Peter Waldo[1], Valdo, Valdes ili Waldes (rođenje: oko 1140. - smrt: oko 1205.), također i Pierre Vaudès ili de Vaux, bio je vođa srednjevjekovnog kršćanskog duhovnog pokreta valdenga.

Odnos s Valdenzima[uredi | uredi kôd]

Smatra se da je Peter Waldo osnovao pokret valdenga negdje između 1170. i 1177. godine, iako je bilo tvrdnji da su valdenzi prethodili Waldu.[2][3]

U svojoj Povijesti crkve Vaudois (1859.) Antoine Monastier citira Bernarda, Abbotta od Foncalda, koji je krajem 12. stoljeća zabilježio da su valdenzi nastali u vrijeme Lucijeva papinstva.[4] Monastier pretpostavlja da se odnosi tekst na papu Lucija II. (1144.1145.), i zaključuje da su valdenzi bili aktivni prije 1145. godine. Bernard također kaže da ih je isti papa Lucije osudio kao heretike, ali je zabilježeno da ih je osudio papa Lucije III 1184.[5]

Monastier također tvrdi da je Eberard de Béthune, pišući 1210. godine (iako Monastier iznosi godinu 1160.), tvrdio da se ime "Vaudois" odnosi stanovnike dolina ili one koji "prebivaju u dolini tuge i suza" i da je bio u upotrebi prije Petera Walda.

Život i rad[uredi | uredi kôd]

Većina pojedinosti Waldovog života nepoznata je. Dosadašnji izvori prenose da je bio bogati trgovac tkaninom iz Lyona i čovjek koji se malo obrazovao. Nešto prije 1160. godine doživio je nadahnuće nizom događaja: propovijedi o životu svetog Aleksija, odbijanja transupstancijacije kad se to smatralo zločinom i iznenadna i neočekivana smrt dragog prijatelja tijekom večernjeg obroka.[6][7] Od tada je počeo živjeti radikalnim kršćanskim životom, poklonio je većinu svoje imovine svojoj supruzi i dio je podijelio kao milostinju siromašnima.

Otprilike u to vrijeme Waldo je započeo s javnim propovijedima i poučavanjima šireći svoje ideje jednostavnosti i siromaštva, posebno da "nitko ne može služiti dvojici gospodara, Bogu i Mamonu."[8] Waldo je osudio ono što je smatrao papinskim ekscesima i neke katoličke dogme, uključujući čistilište i transupstancijaciju. Rekao je da su ove dogme "bludnica" iz knjige Otkrivenja.[6] Do 1170. Waldo je okupio velik broj sljedbenika, koji se nazivaju siromašnima iz Lyona, siromašnima iz Lombardije ili siromašnima od Boga. Evangelizirali su svoje učenje dok su putovali kao trgovci.[9] Često ih se naziva valdensijima (ili valdenzima) kako bi razlikovali od albigenza ili katara.

Valdežanski pokret od početka je karakteriziralo propovijedanje od strane laika, dobrovoljno siromaštvo i strogo i doslovno interpretiranje Biblije. Između 1170. i 1180. Waldo je dao nalog jednom kleriku iz Lyona da prevede Novi zavjet na "narodni jezik romansa“ (francusko-provansalski).[10] Waldo je stoga zaslužan za objavljivanje prvog prijevoda Biblije u Europi na 'moderni jezik' izvan latinskog.[11]

U siječnju 1179. Waldo i jedan od njegovih učenika odlazi u Rim, gdje su ih dočekali papa Aleksandar III i Rimska kurija.[12] Pozvani su da daje objašnjenje svojih vjerskih stavova pred komisijom od tri klerika, uključujući pitanja o kojima se tada raspravljalo u Crkvi, poput univerzalnog svećeništva,[13][14][15] propovijedanja evanđelja na narodnom jeziku i pitanja dobrovoljnog siromaštva. Rezultati sastanka nisu bili konačni. Papa je potvrdio Waldov zavjet siromaštva, ali zabranjeno mu je nastaviti propovijedati zato što je bio laik.

Waldove ideje, ali ne i sam pokret, osuđeni su na Trećem lateranskom saboru u ožujku iste godine.[16] Vođe valdenškog pokreta još nisu bili izopćeni iz Crkve.

nakon što su otjerani iz Lyona, Waldo i njegovi sljedbenici nastanili su se u visokim dolinama Pijemonta i u Francuskoj na Luberonu i nastavili su propovijedati svoju inačicu kršćanstva utemeljenom na izravnom tumačenju Novog zavjeta. Walda je ekskomunicirao papa Lucije III tijekom sinode održane u Veroni 1184., a doktrinu siromaha iz Lyona ponovno je osudilo vijeće na Četvrtom lateranskom saboru 1215. godine, kada su prvi put poimence spomenuli skupinu i proglasili njezina načela herezom. U strahu od crkvenog progona Waldovi sljedbenici pobjegli su u planinska područja sjeverne Italije i osnovali valdensku evangeličku crkvu koja još uvijek postoji.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "Waldo". Random House Webster's Unabridged Dictionary.
  2. Waldenses. Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 28. siječnja 2019.. little is known with certainty about the reputed founder, Valdes (also called Peter Waldo, or Valdo). As a layman, Valdes preached (1170–76) in Lyon, France
  3. Weber, N. 1912. Waldenses. Catholic Encyclopedia. New Advent. Pristupljeno 28. siječnja 2019.. The real founder of the sect was a wealthy merchant of Lyon who in the early documents is called Waldes (Waldo)…On the Feast of the Assumption, 1176, he disposed of the last of his earthly possessions and shortly after took the vow of poverty.
  4. Monastier 1859.
  5. Weber, N. 1912. Waldenses. Catholic Encyclopedia. New Advent. Pristupljeno 28. siječnja 2019.. Pope Lucius III consequently included them among the heretics against whom he issued a Bull of excommunication at Verona in 1184.
  6. 6,0 6,1 Perrin 1884.
  7. Aston 1993.
  8. "The Conversion of Peter Waldo", Readings in European History, (J. H. Robinson, trans), (Boston: Ginn, 1905), pp. 381-383
  9. Wylie 1848.
  10. Lelong 1723.
  11. Jones 1819.
  12. RHGF 1786.
  13. Roe, Hooker & Handford 1907.
  14. Cathcart 1883.
  15. Beard 1885.
  16. Map 1924.

Primarni izvori[uredi | uredi kôd]

Sekundarni izvori[uredi | uredi kôd]