Prijeđi na sadržaj

Pretvorba (transupstancijacija)

Izvor: Wikipedija
Euharistijski Krist, XVII. st.

Pretvorba ili transupstancijacija je dogma Katoličke Crkve prema kojoj se kruh i vino na svetoj misi slavljem euharistije pretvaraju u Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista te da je u njima Krist stvarno, a ne simbolički prisutan. Pretvorba se događa u unutarnjoj bîti (supstanciji), a ne u vanjskom izgledu. Učenje o pretvorbi zastupali su Crkveni Oci i rani kršćani, a danas ga ispovijedaju Katolička Crkva i pravoslavlje.

Povijest pojma

[uredi | uredi kôd]

Opat Pashasije Radbert, u svome spisu o Tajnoj večeri zagovara učenje o transubstancijaciji. S njim se sporio Ratramne de Corbie, koji je kao redovnik u istoj opatiji izrekao stajalište o samo simboličkoj nazočnosti Krista u euharistiji. Odlučnog protivnika Pashasije Radbert je međutim našao u usamljenom mislitelju svoga doba, Skotu Eriugeni, opatu od Malmesberija, kojega su kao glasnog protivnika Pashasijevog učenja ubila njegova subraća oko 889. godine.[1]

Prvi autor koji je uporabio sam pojam transubstantiatio bio je Ronaldo Bandinelli, budući papa Aleksandar III.. Pojam je kasnije preuzet od Tome Akvinskoga i općenito od skolastike, koji preciziraju značenje. U pontifikalnim dokumentima pojam se prvi put pojavljuje na IV. lateranskom saboru 1215.

Istu vjeru kasnije potvrđuje i definitivno formulira Tridentski sabor (1545. – 1563.). Tridentski sabor u dogmatskoj definiciji 11. studenoga 1551. navodi:

Wikicitati »A budući da je Krist, Otkupitelj naš, o onom što je pružao pod prilikom kruha rekao da je zaista njegovo Tijelo, zato je uvijek u Crkvi Božjoj bilo uvjerenje, i to ovaj sveti Sabor sada ponovno izjavljuje: po posvećenju kruha i vina zbiva se pretvorba sve suštine (supstancije) kruha u supstanciju Tijela Krista, našega Gospodina, i čitave suštine vina u suštinu njegove Krvi. Tu je pretvorbu prikladno i u pravom smislu katolička Crkva nazvala transupstancijacijom.«
(Katekizam katoličke Crkve - 1376.)

Pozvavši se na Tomu Akvinskoga, koji kaže:

Wikicitati »Prisutnost istinskog Tijela i istinske Krvi Kristove u ovom sakramentu ne moze se spoznati osjetilima, nego samo vjerom koja se temelji na Božjem autoritetu.«
(Katekizam katoličke Crkve - 1381.)

Protestantizam

[uredi | uredi kôd]

Protestanti ne priznaju samu pretvorbu, nego vjeruju da to rade na spomen na Isusovu smrt i da time izražavaju vjeru u njegov skori dolazak, a ne provode zbiljsko lomljenje Isusova tijela i pijenje njegove krvi. Drže da autoritet o nauku ima samo Bog i Biblija. Luteranske i neke druge protestantske crkve vjeruju u zbiljsku Isusovu nazočnost, ali ne u transupstancijaciju, nego u konsupstancijaciju. Konsupstancijacija znači da su nakon pretvorbe uz bit Isusova tijela i krvi i dalje nazočni i bit (supstancija) kruha i vina. Kod transupstancijacije bit Isusova tijela i krvi je zamijenila bit kruha i vina, tako da bit kruha i vina nakon pretvorbe više nije nazočna.

Zbog neprihvaćanja učenja o transupstancijaciji među ostalima pogubljeni su: John Frith, Hugh Latimer i Thomas Cranmer dok su protestanti pogubljivali katolike koji su ispovijedali vjeru u transupstancijaciju, npr. Fidel Sigmaringenski (1622.), Marko Križevčanin, Melkior Grodziecki, Stjepan Pongrácz (7. rujna 1619.) i Ivan Sarkander (18. veljače 1620.).

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Hase: Povijest Crkve - po navodu C.G.Junga