Portal:Biologija/Članak/Arhiv/2008

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Mjesec 1

Ursus maritinus

Sjeverni, bijeli ili polarni medvjed (Ursus maritimus), životinja koja svojom veličinom izaziva strahopoštovanje, zajedno sa mrkim medvjedom i američkim crnim medvjedom (često nazvanim grizli) treća je najveća kopnena zvijer na svijetu. Žućkastobijelom bojom krzna odlično je prilagođen svojoj okolini.

Najčešći način prehrane sjevernog medvjeda je lov, a njihov glavni plijen su tuljani. Kako se tuljani neprestano sele, da bi došao do hrane medvjed ih mora tražiti. Čeka ih kod otvora za zrak ili im se oprezno prikrada dok leže na snijegu i griju se na suncu. Daleko najčešći plijen su tuljanovi mladunci jer ih medvjed lako pronalazi čak i pod snijegom u koji su ih zakopale njihove majke...

...Dalje / Vidi arhiv




Mjesec 2

Obični vrabac

Obični vrabac, vrabac pokućar, domaći vrabac a često i vrabac (lat. Passer domesticus) je ptica pjevica koja pripada porodici vrabaca. Naseljen je u mnoge dijelove Europe i Azije. U Hrvatskoj i u nekim drugim zemljama obični vrabac se naziva i vrapcem pokućarom. U Americi vrapca nazivaju engleskim vrapcem kako bi ga razlikovali od autohtonog američkog vrapca.

Čovjek je namjerno ili slučajno ubijao vrapce, te ih istrijebio u Subsaharskoj Africi, Australiji, Novom Zelandu, u Južnoj i Sjevernoj Americi. No, nekoliko godina poslije te kampanje, vrapci su ponovno dovedeni u ista staništa. Između 1850. i 1875. godine vrapci su uvedeni u Sjedinjene Američke Države, no mjerodavna tijela su, u razdoblju do 1883. godine, vrapce proglasila štetnom vrstom, pa ih je bilo zabranjeno uvoziti u Sjedinjene Američke Države...

...Dalje / Vidi arhiv




Mjesec 3

Pčela koja "siše" nektar iz cvijeta

Pčele su leteći kukci, bliski srodnici bumbara, a dalji osa i mrava.

Na svijetu ima približno 20 000 vrsta pčela, te se nalaze na svim kontinentima osim Antarktike. Hrane se nektarom primarno kao izvorom energije, te peludom, kao izvorom proteina. Pčela ima bilateralno simetrično i kolutićavo tijelo. Kolutići su srasli u tri funkcionalne skupine: glava, prsa i zadak. Na glavi se nalazi par ticala i sa svake strane po jedno složeno oko. S donje strane glave nalazi se usni organ prilagođen uzimanju nektara iz plodnice cvijeta. Prsa čine tri odvojena kolutića. Na svakom se s donje strane nalazi po jedan par nogu. Na drugom i trećem kolutiću nalazi po jedan par krila za letenje, pri čemu je drugi par krila manji. Kod nekih vrsta, krila su toliko mala da je nemoguće letjeti...

...Dalje / Vidi arhiv




Mjesec 4

Morski ježinac omiljena je hrana morske vidre.

Morska vidra (Enhydra lutris) morski je sisavac s prirodnim staništem u području sjevernog Tihog oceana, od sjevernog Japana i istoka Kamčatke preko Aleutskih otoka do Kalifornije.

Odrasle jedinke obično teže između 14 i 45 kilograma, što ih čini najtežim od svih vidri, no istovremeno jednom od najmanjih vrsta morskih sisavaca. Različito od drugih morskih sisavaca, morske vidre imaju gust sloj krzna, najgušći od svih vrsta sisavaca, s oko 400.000 dlaka na centimatar kvadratni kože. Obično nastanjuju plitka obalna područja, gdje se hrane manjim beskralješnjacima poput morskih ježinaca, školjkaša i hobotnica, te ribama.

...Dalje / Vidi arhiv




Mjesec 5

Chamaeleo calyptratus

Kameleoni (Chamaeleonidae) su porodica životinja iz reda ljuskaša. Opisano je oko 160 različitih vrsta, koje se dijele u dvije potporodice. Gotovo sve vrste su ugrožene u svojim prirodnim staništima, zbog čega su pod zaštitom Washingtonskog sporazuma o zaštiti vrsta.

Oblik tijela kameleona može značajno varirati. Zbog toga je prilično teško točno odrediti neke vrste. Naime, oblik im se mijenja, ovisno o starosti i spolu. Čvrste odrednice su uglavnom "rogovi" i izrasline na njuški. Tako postoje vrste s vrlo malenim izraslinama na njuškama (Calumma nasutum) kao i vrste kod kojih su te izrasline vrlo velike (Calumma parsonii). Za prepoznavanje pripadnika iste vrste te su izrasline nezaobilazne. Pored toga, postoje i različiti tipovi rogova. Tako ih vrsta Chamaeleo quadricornis gracilior može imati čak do šest, dok vrsta Chamaeleo johnstoni ima samo tri. Sljedeća osobina im je kožni zalistak smješten uz stražnji dio glave (okcipitalni zalistak). Te zaliske životinja širi kako bi izgledala veća i zastrašila potencijalne predatore.

...Dalje / Vidi arhiv




Mjesec 6

Koštunjače (Osteichthyes) su skupina riba s najvećim brojem vrsta od svih kralježnjaka. Za razliku od hrskavičnjača, njihov kostur je sasvim ili bar dijelom okoštao, dakle ima nakupine kalcija. Koštunjače se dijele na dva razreda koja se međusobno značajno razlikuju, mesoperke (Sarcopterygii) i zrakoperke (Actinopterygii). Danas su mesoperke važne još samo zato (u tom razredu je danas 8 živućih vrsta) što su među njihovim fosilnim pretstavnicima pretci današnjih kopnenih životinja (Tetrapoda). No zrakoperke s oko 27.000 vrsta pretstavljaju 96% ukupne riblje faune. Još uvijek se kako u moru tako i u slatkim vodama otkrivaju nove vrste.

...Dalje / Vidi arhiv




Mjesec 7

Konji

Konji (Equidae) su porodica sisavaca iz reda neparnoprstaša, u kojoj se danas nalazi samo jedan živući rod, Equus. U ovu porodicu pripadaju životinje, koje se obično nazivaju konjima, magarcima i zebrama. Razgraničenje pojedinih vrsta je još i danas sporno. Domaći konj i domaći magarac, domesticirani oblici divljih konja odnosno afričkih divljih magaraca, i danas imaju važnu ulogu kao jaće i tegleće životinje i rasprostranjeni su cijelim svijetom.

Konji su općenito krupne životinje s relativno velikom glavom i dugim ekstremitetima. Veličina i težina variraju; dužina od glave do repa je između 200 i 300 cm, rep je od 30 do 60 cm, a visina u ramenima im je od 100 do 160 cm. Krzno im je gusto i najčešće kratko, a većina vrsta imaju na vratu, tjemenu i repu duže ili čak duge dlake (vidi grivu). Boja krzna većine vrsta s gornje strane je siva ili smeđa, a s donje bjelkasto-siva. Kod više vrsta se mogu pojaviti pruge na ramenima i nogama, a sve tri vrste zebri poznate su upravo po svom upadljivom cno-bijelo prugastom krznu...

...Dalje / Vidi arhiv




Mjesec 8

Koenigspinguine.jpg

Pingvini (Spheniscidae) su grupa ptica koje ne mogu letjeti a žive na južnoj polutki. To je jedina porodica unutar reda Sphenisciformes, podrazreda ptica Neognathae. Pingvine obuhvaća šrst rodova sa 17 ili 20 vrsta, što ovisi od autora. Smatra se vjerojatnim da su im, razvojno gledano, sestrinske grupe plijenori (Gaviiformes) i bubnjavke (Procellariiformes). Vrlo ih je lako razlikovati od svih ostalih ptica. Izvrsno su se prilagodile životu u moru a djelomično i ekstremno hladnim područjima zemlje. Oni ne mogu letjeti, ali odlično plivaju velikom brzinom.

Pingvini su vrlo dobro prilagođeni životu u vodi. Njihova krila su se preoblikovala u "peraje" za ronjenje i plivanje, i ne koriste ih za letenje. U vodi su stoga izuzetno okretni. U njihovom glatkom perju se nalazi sloj zraka koji ih štiti od hladnoće, ali i pomaže pri ronjenju.


...Dalje / Vidi arhiv




Mjesec 9

Brekinja

Brekinja (lat. Sorbus torminalis) je bjelogorična vrsta drveća iz porodice Rosaceae. Prirodno je rasprostranjena u zapadnoj, srednjoj i južnoj Europi, sjevernoj Africi, Krimu, Maloj Aziji, Kavkazu i Transkavkaziji. U visinu dolazi do 900 m nadmorske visine. Raste mozaično, tj. pojedinačno ili u manjim skupinama, pomiješana s ostalim vrstama, uglavnom u termofilnim šumskim zajednicama hrasta medunca i u zajednicama hrasta kitnjaka, na prisojnim položajima. U mediteranskoj zoni brekinja je u Hrvatskoj rijetka. Češća je u submediteranskoj zoni, posebno u vlažnijem i hladnijem dijelu. Obilnije je prisutna na višim položajima mediteransko-montanskog pojasa do 700 m nadmorske visine u zajednici hrasta medunca i crnog graba. U kontinentalnoj Hrvatskoj brekinja obilnije dolazi na brežuljkastim terenima (150-400 m nadmorske visine) na dubokim, humoznim tlima, u zajednici hrasta kitnjaka i običnog graba. Iako rijetko, brekinja dolazi i u zajednici hrasta lužnjaka i običnog graba u Slavoniji, na sušim terenima.

...Dalje / Vidi arhiv




Mjesec 10

(Bilateralna simetričnost glavonožaca)

Glavonošci (Cephalopoda, od grč. plural Kεφαλόποδα (kephalópoda); "glava-stopalo") su razred mekušaca. Odlikuju se bilateralnom simetrijom, istaknutom glavom i stopalom preoblikovanim u "lijevak" i dva kraka tentakula.

Razred ima dva izumrla i dva živuća podrazreda. Izumrli podrazredi su amoniti i belemniti i vrlo su važni za razumijevanje razvoja glavonožaca. Danas živuća dva podrazreda su Coleoidea i Nautoiloidea. U skupini Coleoidea ljušture više uopće nema, ili su njeni rudimentarni ostaci integrirani u tijelo, dok u skupini Nautolidea, koja je danas zastupljena još samo s nekoliko vrsta, životinje ju još uvijek imaju. Najpoznatiji pretstavnik ove skupine je indijska lađica. Sve vrste su grabežljivci, a nastanjuju isključivo mora. Samo rijetke vrste podnose i boćatu vodu, dok ih u slatkoj vodi uopće nema...

...Dalje / Vidi arhiv




Mjesec 11

Patuljasta čimpanza (Bonobo)

Bonobo (Pan paniscus), do nedavno najčešće nazivana patuljastom čimpanzom, a katkad i samo patuljkom ili gracilnom čimpanzom, jedna je od dvije vrste koje su obuhvaćene rodom čimpanza, Pan. I jedna i druga su čimpanze, iako se sada taj izraz najčešće koristi za veću vrstu, Pan troglodites. Da bi se izbjegla zabuna, ovaj članak slijedi sve jači trend korištenja izraza "čimpanza" za oba člana toga roda.

Bonobe je 1928. godine otkrio američki anatom Harold Coolidge, pronašavši lubanju u muzeju Tervuren u Belgiji za koju se mislilo da pripada mladoj čimpanzi, iako su zasluge za otkriće pripale Nijemcu Ernstu Schwarzu, koji je 1929. godine otkriće objavio. Vrsta se odlikuje uspravnim hodom, matrijarhalnom i egalitarnom kulturom, te istaknutom ulogom koju u njihovu društvu imaju spolne aktivnosti.

...Dalje / Vidi arhiv




Mjesec 12

Božićno drvce - jela

Obična jela (Abies alba Mill.), crnogorična vrsta drveća umjerenih predjela sjeverne polutke, treća najrasprostranjenija šumska vrsta drveća u Hrvatskoj, poslije bukve i hrasta lužnjaka. Jela je zastupljena sa 50% u crnogoričnim šumama Hrvatske.

Jela je prirodno rasprostranjena u planinskim predjelima Srednje, Južne i dijela Zapadne Europe. To se odnosi na običnu jelu (Abies alba), koja je jedina autohtona jela u Hrvatskoj, a razne druge vrste jela, kojih ukupno ima 40, rastu u umjerenom području Europe, Azije i Sjeverne Amerike.

Jele su se također pokazale najboljima za izradu božićnih drvaca zato što im iglice ne otpadaju pretjerano nakon što se stablo osuši, a usto ugodno mirišu i imaju lijepu boju.

...Dalje / Vidi arhiv