Portal:Hrvatska/Osnovna tablica/Izabrani članak/05 2014
Hrvatska se za vrijeme Prvog svjetskog rata nalazila u sastavu Austro-Ugarske. Hrvatski nacionalni prostor bio je administrativno raskomadan: Međimurje i Baranja bili su dio Ugarske Kraljevine, dok je teritorij Trojedne Kraljevine bio podijeljen na Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, koja je bila u ugarskom dijelu monarhije i unutar kojeg je imala autonomiju, Dalmaciju koja je bila u austrijskom dijelu, Istru, također u austrijskom dijelu te Rijeku, izravno podređenu Budimpešti. Pitanje hrvatskog ujedinjenja bilo je temeljni problem koji se u dvojnoj Austro-Ugarskoj Monarhiji nije rješavao. Hrvatska je pretrpjela ogromne ljudske i gospodarske gubitke u ratu, koje je još više povećala španjolska gripa krajem rata. Opća anarhija, nesigurnost i neimaština, politička raskomadanost te iluzije o ravnopravnoj južnoslavenskoj državi obilježile su ovo razdoblje hrvatske povijesti.
Odmah po dolasku vijesti o atentatu u Sarajevu u Hrvatskoj je zavladao veliki nemir i napetost. U kratkom roku u Zagrebu je prodano 50.000 primjeraka novina, a kolportere je morala štititi policija. Već 28. lipnja navečer održane su komemorativne povorke i skupovi sa slikama ubijenog prijestolonasljednika i hrvatskim zastavama s crnim florom. Frankovci su bili teško pogođeni smrću Franje Ferdinanda jer su – neopravdano – očekivali da će kad stupi na vlast uvesti trijalističko uređenje Monarhije s jednom hrvatskom jedinicom koja bi obuhvaćala Sloveniju, Hrvatsku, BiH i Vojvodinu. Iskoristili su pojedine provokacije te ozračje i ogorčenost naroda te poveli protusrpske demonstracije. Nakon što je bačen kamen na povorku sa slikom Franje Ferdinanda, demolirane su radnje u vlasništvu Srba u Zagrebu te kavane i okupljališta projugoslavenskih političara.
S druge strane, socijaldemokratska stranka je održala skup na kojem je osuđeno protusrpsko raspoloženje.Istodobno s velikim protusrpskim neredima u Beču, Budimpešti i teškim izgredima u BiH (u kojima je bilo mrtvih i ranjenih), i u drugim hrvatskim gradovima je došlo do sukoba s jugoslavenski orijentiranim građanima i udrugama, a pogotovo prema srpskim društvima i klubovima, kao u Dubrovniku, gdje je nastradalo srpsko društvo "Dušan silni". Veliki neredi zabilježeni su i u Zadru, Konavlima (gdje su paljene srpske zastave) i Metkoviću. U Đakovu i Slavonskom Brodu nemiri su poprimili razmjere u kojima je zatražena intervencija vojske. U Petrinji je uveden policijski sat, a redarstvo je imalo pune ruke posla i u Bjelovaru i Virovitici. U Vukovaru i Zemunu redarstvo je ipak uspjelo spriječiti veće sukobe. Većina Srba u Hrvatskoj je s odobravanjem dočekala vijest o ubojstvu Franje Ferdinanda i supruge, a ponegdje su zabilježene i teže provokacije, poput isticanja slika kralja Petra, veselja, vrijeđanja i slavlja. U Zadru je uhićeno 14 Srba zbog slavljenja atentata. Neki projugoslavenski političari, poput Frana Supila, odlučili su emigrirati kako ne bi bili izloženi progonu, dok se Ivan Meštrović, zatekavši se u inozemstvu, odlučio ne vraćati u Hrvatsku.