Gradišćanski Hrvati

Gradišćanski Hrvati, skupni naziv za pet malenih hrvatskih etničkih skupina nastanjenih na području Burgenlanda (Gradišća) u istočnoj Austriji i susjednim predjelima Mađarske. Među sobom po imenu i dijalektu razlikuju se:

• Štoji, nastanjeni na krajnjem jugu gradišćanskog područja, poglavito u selima Pinkovac (Güttenbach), Nova Gora (Neuberg) i Stinjaki (Stinatz). Druga skupina,
• Vlahi, žive sjevernije od Štoja u selima Hrvatski Cikljin (Spitzzicken), Bandol (Weiden bei Rechnitz), Podgorje (Podgoria), Stari Hodaš (Althodis), Sabara (Zuberbach), Čemba (Schandorf), Vincjet (Dürnbach), Ključarevac (Allersdorf), Čajta (Schachendorf), Rorigljin-Širokani (Rauhriegel-Allersgraben).
• Dolinci su središnja skupina sjeverno od Vlaha i južno od Poljanaca. Njihova sela su Bajngrob (Weingraben), Kalištrof (Kaisersdorf), Dolnja Pulja (Unterpullendorf), Frakanava (Frankenau), Šuševo (Nebersdorf), Filež (Nikitsch), Gerištof (Kroatisch Geresdorf), Mučindrof (Großmutschen), Pervane (Kleinmutschen), Veliki Borištof (Großwarasdorf), Mali Borištof (Kleinwarasdorf), Mjenovo (Kroatisch Minihof).
• Poljanci, četvrta skupina živi u krajevima istočno od grada Mattersburg, zapadno od Nežiderskog jezera u selima Pajngrt (Baumgarten), Rasporak (Draßburg), Otava (Antau), Cogrštof (Zagersdorf), Klimpuh (Klingenbach), Cindrof (Siegendorf), Prodrštof (Wulkaprodersdorf), Trajštof (Trausdorf), Uzlop (Oslip), Vorištan (Hornstein), Štikapron (Steinbrunn) i Celindrof (Zillingtal).
• Haci, su najsjevernija peta skupina koji žive sjeveroistočno od Nežiderskog jezera. Glavna su im sela Pandrof, Novo Selo (Neudorf) i Bijelo Selo (Pama).

Sela Gradišćanaca u Mađarskoj i Slovačkoj

Nešto Gradišćanskih Hrvata živi i susjednim područjima Slovačke (Hrvatski Grob (Chorvátsky Grob), Hrvatski Jandrof (Jarovce), Devinsko Novo Selo (Devínska Nova Ves) i Čunovo), kao i u Mađarskoj: Hrvatska Kemlja (Horvátkimle]), Bizonja (Bezenye), Koljnof (Kópháza), Vedešin (Hidegség), Temerje (Tömörd), Plajgor (Ólmod), Petrovo Selo (Szentpéterfa), Hrvatske Šice (Horvátlövő), Gornji Čatar (Felsőcsatár), Umok (Fertőendréd), Mala Narda (Kisnarda), Velika Narda (Nagynarda), Hrvatski Židan (Horvátzsidány), Prisika (Peresznye) i Unda (Und).

Povijest

Povijest Gradišćanaca započet će pojavom osmanlijskih Turaka, koja će za posljedicu imati iseljavanje hrvatskog stanovništva sa područja Like, Krbave, Korduna, Banovine, zapadne Bosne, Gorskog kotara i Slavonije. Do prvog vala iseljenja dolazi 1530.-tih godina, nakon što su Turci uništili gotovo sva naselja između Une i Velebita i od Kupe do Kapele. Već četrdesetih godina istog stoljeća dolazi do drugog vala iseljavanja stanovnika iz područja srednjovjekovne Slavonije. Do posljednjeg trećeg vala iseljenja doći će pedesetih i šezdesetih godina 16. stoljeća.

Do iseljavanja stanovništva dolazi, osim zbog turske opasnosti, i zbog same politike pojedinih velikaških obitelji, kako zbog obrane od moguće turske invazije, tako i zbog same potrebe za radnom snagom. Pravci iseljavanja išli su prema sjeveru, ali i preko mora u Italiju gdje i danas nalazimo potomke iseljenih Hrvata, odnosno Moliške Hrvate.

Kako ratovi sa Osmanlijama nisu prestajali novopridošle hrvatske obitelji uspjeli su organizirati uvjete života u novoj domovini, tako da su već u drugom naraštaju prekinute veze sa starim krajem.

Ovisno o kraju iz kojega su došli Gradišćanci su očuvali svoj jezik, odnosno govore iz krajeve kojih potječu: kajkavski, štokavski i čakavski s nizom dijalekata i pod-dijalekata. Kod Gradišćanaca očuvao se i šćakavski staroštokavski i još neki koji su u Hrvatskoj po svoj prilici izumrli.

Zakonom o narodnostima iz 1863. koji je u Ugarskoj osiguravao nemađarima upotrebu materinskog jezika omogućio je da se hrvatski jezik upotrebljava u školama i crkvi kao i razvoj nacionalnog pokreta u 19. stoljeću. Mate Meršić Miloradić 1910. pokreće i novine 'Naše novine' , a oko njega okupljaju se i preporoditelji.

Raspadom Austro-Ugarske (1918.) područje naseljavanja Gradišćanaca pripast će poglavito Austriji koja ukida dvojezične škole (hrvatske su imale 6 razreda) i postupno se uvodi njemački jezik kao službeni. Godine 1976. Austrija ograničava i upotrebu hrvatskog jezika u javnom životu, da bi 1987. bio dijelom ukinut, i uveden kao službe4ni u 6 od 7 gradišćanskih kotara.

Etnografija

Broj gradišćanskih Hrvata u Austriji nije nikada točno ustanovljen, a procjenama, uključujući i Mađarsku i Slovačku, ima ih preko 60,000. Od 1929. godine osniva se Hrvatsko kulturno društvo sa sjedištem u Željeznom koje ima svoje seoske organizacije po cijelom Gradišću. Gradiščćanci svoju kulturu čuvaju i razvijaju preko 450 godina koliko već žive u tome kraju. Posebno se njeguje tamburaška glazba i narodni plesovi (Stinjacko Kolo; Stinatzer Reigen)

Kuhinja Gradišćanskih Hrvata uvjetovana je blizinom austrijske i mađarske kuhinje, ali i nizinskom topografijom. Poznati specijaliteti pripremaju se od pilećeg i guščjeg mesa i voća, kao što su "Burgenländisches Erdbeerkoch", desert od jagoda i Burgenländische Gänseleber ili guščja jetara s lukom.

Literatura

• UJEVIĆ, Mate, 1934, Gradišćanski Hrvati, 2. Auflage. Zagreb (Jeronimska knjižnica 426).
• BENČIC, Nikola, 1985, Novine i casopisi Gradišcanskih Hrvatov, Željezno (Knjiga XXXVIII Hrvatskoga štamparskoga društva).
• BENČIĆ, Nikola, 1998, Književnost Gradišcanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921, Zagreb (Prinosi za povijest književnosti u Hrvata. Autori i djela, knjiga VII.).
• BREU, Josef, 1970, Die Kroatensiedlung im Burgenland und den anschlieβienden Gebieten, Wien: Verlag Franz Deuticke.
• HOLZER, Werner / MÜNZ, Rainer, 1993b, “Landessprachen: Deutsch, Kroatisch und Ungarisch im Burgenland”, in: Holzer/Munz 1993a, 19–85.
• KINDA-BERLAKOVICH, Andrea Zorka, 2003, “Gradišćanskohrvatski prema hrvatskom standardu”, in: Neweklowsky, Gerhard (ed.), Bosanski-hrvatski-srpski. Aktuelna pitanja jezika Bošnjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca, Wien, 111–122 (Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 57).
• NYOMÁRKAY, István, 2000, Kroatističke studije. Zagreb: Matica hrvatska.
• NYOMÁRKAY, István, 2005, Rukopisne prodike iz Pannonhalme. Željezno / Eisenstadt: Znanstveni Inst. Gradišcanskih Hrvatov / Wissenschaftl. Inst. d. Burgenländ. Kroaten (Biblioteka gradišćanskohrvatske studije 4).
• SUČIĆ, Ivo (glavni urednik) 2003. Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika, Željezno: Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov.

Vanjske poveznice

• Croati in Austria – Croats in Austria
• "O hrvatskom govoru u Hrvatskom Grobu"