Anatole France: razlika između inačica
m robot Dodaje: uk:Анатоль Франс |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 2: | Redak 2: | ||
Ime = Anatole France | |
Ime = Anatole France | |
||
boja = #B0C4DE | |
boja = #B0C4DE | |
||
slika = Anatole France |
slika = Anatole France 1921.jpg | |
||
veličina= | |
veličina= 162x227px| |
||
opis slike = [[Théophile Alexandre Steinlen|Steinlenov]] portret Anatolea Francea | |
opis slike = <!--[[Théophile Alexandre Steinlen|Steinlenov]] portret Anatolea Francea--> | |
||
puno ime = Jacques Anatole François Thibault | |
puno ime = Jacques Anatole François Thibault | |
||
pseudonim = | |
pseudonim = | |
Inačica od 11. lipnja 2009. u 15:15
Anatole France | |
---|---|
Puno ime | Jacques Anatole François Thibault |
Rođenje | 16. travnja 1844.. Pariz, Francuska |
Smrt | 12. listopada 1924.. Saint-Cyr-sour-Loire, Francuska |
Zanimanje | romanopisac |
Nacionalnost | Francuz |
Važnija djela | |
Nagrade
| |
Potpis | |
Portal o životopisima |
Jacques Anatole François Thibault, poznatiji pod pseudonimom Anatole France (Pariz, 16. travnja 1844. - Saint-Cyr-sour-Loire, 12. listopada 1924.) francuski je književnik i Nobelovac.
Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život. Afera Alfred Dreyfus, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.
U prvom razdoblju svog književnog rada France je prije svega estet i deletant, te objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira tretira li suvremenu ("Zločin Silvestra Bonnarda", 1881.) ili povijesnu tematiku ("Thaïs", 1890., "Pečenjarnica kraljice Pédauque", 1893. i dr), dominira skepticizam i esteticizam.
Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u "Suvremenoj historiji"' i u nizu filozofsko-satiričkih romana ("Otok pingvina", 1908., "Bogovi žeđaju", 1912., "Pobuna anđela", 1914.). Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera ('"Knjiga moga prijatelja"', 1885., '"Mali Pierre"', 1918. i dr.).
Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.
Ostala djela: