Dario Fo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dario Fo
Dario Fo portrait.jpg
Puno ime Dario Fo
Rođenje 24. ožujka 1926.
Leggiuno-Sangiano, Italija
Smrt 13. listopada 2016.
Milano, Italija
Književni period modernizam

Dario Fo (Leggiuno-Sangiano, 24. ožujka 1926.Milano, 13. listopada 2016.), talijanski dramski pisac, scenograf, redatelj i glumac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1997. Autor je više od 80 predstava,[1] od kojih su najpoznatije političke satire Nećemo platiti! Nećemo platiti! i Slučajna smrt jednog anarhista.

Život i djelovanje[uredi VE | uredi]

Rođen u pokrajini Lombardiji na sjeveru Italije, u djetinjstvu je uz oca (glumca amatera) i djeda (poljoprivrednika) upijao narodne priče i satiričke anegdote. Kao student bježi iz Mussolinijeve vojske.[2]

U Milanu se javlja kao radijski komičar i kabaretist, izvodeći u prvoj polovici 1950-ih vlastita autorska djela (Prst u oko, Zdravi za ludnicu).[3] Godine 1954. ženi se glumicom i aktivisticom Francom Rame, s kojom je u braku do njene smrti 2013. Od 1958. zajedno priređuju političke satire. Šezdesetih stječu široku popularnost komičnim skečevima u televizijskoj emisiji Canzonissima.[4]

Krajem šezdesetih Fo odlazi iz kazališnih institucija i sa suprugom pokreće grupu pučkog teatra, sedamdesetih godina osniva kazališnu komunu u kojoj provodi projekt agitacijskog teatra, a osamdesetih i devedesetih je umjereniji, posvećen liberalnim idejama.[5]

Prvak političke satire, farse i subverzivnog humora. Progovara iz nekonformističke pozicije, kritizira politički i crkveni establišment, i često je u srazu s vlastima, policijom, cenzorima i medijima. Njegova djela karakterizira "apsurdna mješavina lokalnih dijalekata, latinskih fraza i književnih citata, isporučenih u kombinaciji smijeha i ozbiljnosti".[6]

Izvršio je velik utjecaj na talijansku umjetnost, kazalište i televiziju druge polovice 20. stoljeća, i bio prvi kazališni djelatnik kojem je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost.[7]

Satira "Sedma: Kradi malo manje" je igrala u zagrebačkoj Komediji.[8]

Djela (izbor)[uredi VE | uredi]

  • Prst u oko (Il dito nell'occhio), 1953.
  • Zdravi za ludnicu (I sani da legare), 1954.
  • Lopovi, lutke i gole žene (Ladri, manichini e donne nude), 1957.
  • Arkanđeli ne igraju na fliperu (Gli arcangeli non giocano a flipper), 1959.
  • Sedma: Kradi malo manje (Settimo: ruba un po’ meno), 1964.
  • Izabela, tri karavele i mlatimuda (Isabella, tre caravelle e un cacciaballe), 1963.
  • Mislim i pjevam (Ci ragiono e canto), 1966.
  • Gospođa je za baciti (La signora è da buttare), 1967.
  • Velika pantomima (Grande pantomima), 1968.
  • Smiješni misterij (Mistero buffo), 1969.
  • Slučajna smrt jednog anarhista (Morte accidentale di un anarchico), 1970.
  • Bum, bum! Tko je? Policija! (Pum, pum! Chi è? La polizia!), 1972.
  • Nećemo platiti! Nećemo platiti! (Non si paga!, Non si paga!), 1974.
  • Trublje i maline (Clacson, trombette e pernacchi), 1981.
  • Papa i vještica (Il Papa e la strega), 1989.
  • John Padan i otkriće Amerika (Johan Padan a la descoverta de le Americhe), 1991.
  • Vrag sa sisama (Il diavolo con le zinne), 1997.

Nagrade[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]