Juraj Dobrila: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m Uklonjena promjena suradnika 93.137.27.156, vraćeno na zadnju inačicu suradnika 93.138.29.187 |
||
Redak 18: | Redak 18: | ||
Dobrila je postumno darovao cijeli svoj posjed u dobrotvorne svrhe. Njegova se slika nalazi na novčanici od 10 [[kuna (novac)|kuna]]. Po njemu se zovu dvije srednje škole, jedna u Pazinu i druga u Puli. Sveučilište u Puli također nosi njegovo ime. |
Dobrila je postumno darovao cijeli svoj posjed u dobrotvorne svrhe. Njegova se slika nalazi na novčanici od 10 [[kuna (novac)|kuna]]. Po njemu se zovu dvije srednje škole, jedna u Pazinu i druga u Puli. Sveučilište u Puli također nosi njegovo ime. |
||
{{GLAVNIRASPORED:Dobrila, Juraj}} |
|||
[[Kategorija:Hrvatski biskupi]] |
|||
[[Kategorija:Biografije, Pazin]] |
|||
[[de:Juraj Dobrila]] |
|||
[[en:Juraj Dobrila]] |
|||
[[fr:Juraj Dobrila]] |
|||
[[hu:Juraj Dobrila]] |
|||
[[it:Juraj Dobrila]] |
|||
[[ru:Добрила, Юрай]] |
|||
[[sl:Juraj Dobrila]] |
|||
[[sr:Juraj Dobrila]] |
|||
[[sv:Juraj Dobrila]] |
Inačica od 12. travnja 2011. u 18:29
Juraj Dobrila (Veli Ježenj, 16. travnja 1812. - Trst, 13. siječnja 1882.) bio je istaknuti biskup, tiskar i dobročinitelj iz Istre.
Dobrila se rodio u selu Veli Ježenj, u području Tinjanštine u središnjoj Istri, koja je tada bila dio Ilirskih provincija, da bi ubrzo prešla u Habsburšku Monarhiju (a danas je u Hrvatskoj). Bio je iznadprosječno inteligentan, pa je prvo pohađao njemačku osnovnu školu u Tinjanu i Pazinu, a zatim gimnaziju u Goriziji i Karlovcu, gdje je išao i u sjemenište.
Zaredio se 1837. godine i službovao od 1837. do 1838. u Munama i Hrušićima. Od 1839. studirao je teologiju u bečkom Augustineumu i diplomirao 1842. Nakon studija je postao kapelan u Trstu i ravnatelj djevojačke škole.
U razdoblju 1857-1875. bio je biskup porečko-pulski, a od 1875. do smrti biskup tršćansko-koparski.
Dobrilin studijski kolega i prijatelj bio je Josip Juraj Strossmayer, najveći hrvatski biskup i dobročinitelj u 19. stoljeću. Dobrila je glasno zastupao prava Hrvata i Slovenaca u Istri.
Za vrijeme Revolucije 1848., Dobrila se učlanio u Slavjansko društvo u Trstu. Zalagao se za uvođenje slavenskih jezika u škole i u javni život, financirao školovanje djece u hrvatskom dijelu monarhije (u Rijeci i Kastvu) te je poticao hrvatske i slovenske seljake u Istri da čitaju knjige na materinskom jeziku i da ih ne tlače politički i kulturno snažniji Talijani.
Dobrila je 1854. tiskao molitvenik Oče, budi volja tvoja na hrvatskom i podupirao je izdavanje prvih hrvatskih novina u Istri, Naše sloge 1870. Također je objavio zbirku narodnih bajka i poslovica, Različno cvijeće. Njegov drugi molitvenik, Mladi bogoljub, objavljen je 1889.
Bio je član Regionalnog vijeća Poreča od osnutka vijeća 1861. i njegov predstavnik u bečkom parlamentu do 1867. Također je, po svojoj službi, bio zastupnik u Istarskom saboru. Sudjelovao je u Prvom vatikanskom saboru (1870.), gdje je podupirao Strossmayerove stavove o budućnosti Crkve.
Dobrila je postumno darovao cijeli svoj posjed u dobrotvorne svrhe. Njegova se slika nalazi na novčanici od 10 kuna. Po njemu se zovu dvije srednje škole, jedna u Pazinu i druga u Puli. Sveučilište u Puli također nosi njegovo ime.