Artturi Ilmari Virtanen: razlika između inačica
m added Category:Životopisi, Finska using HotCat |
m wikipoveznice |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Osobni život == |
== Osobni život == |
||
Rođen je u [[Helsinki]]ju, glavnom gradu [[Finska|Finske]]. Klasičnu gimnaziju pohađao je u [[Vipuri]]ju. Oženio se botanisticom Liljom Moisio 1920. godine. S njom je imao dva sina. Kupio je farmu nedaleko Helsinkija 1933. na kojoj je u praksi provjeravao svoja znanstvena otkrića. Prekomjernu proizvodnju hrane smatrao je privremenim fenomenom. Volio je jednostavan život, nikada nije posjedovao vlastiti automobil, nije pušio niti uživao alkohol. Preminuo je dva tjedna nakon [[Iščašenje kuka|iščašenja kuka]] od posljedica ozljede. |
Rođen je u [[Helsinki]]ju, glavnom gradu [[Finska|Finske]]. Klasičnu gimnaziju pohađao je u [[Vipuri]]ju. Oženio se botanisticom Liljom Moisio [[1920.]] godine. S njom je imao dva sina. Kupio je farmu nedaleko Helsinkija [[1933.]] na kojoj je u praksi provjeravao svoja znanstvena otkrića. Prekomjernu proizvodnju hrane smatrao je privremenim fenomenom. Volio je jednostavan život, nikada nije posjedovao vlastiti automobil, nije pušio niti uživao [[alkohol]]. Preminuo je dva tjedna nakon [[Iščašenje kuka|iščašenja kuka]] od posljedica ozljede. |
||
== Obrazovanje i djelatnost == |
== Obrazovanje i djelatnost == |
||
Studij kemije započeo je [[1913.]], magistrirao i zatim doktorirao 1918. |
Studij kemije započeo je [[1913.]], magistrirao i zatim [[Doktorat|doktorirao]] [[1918.]] [[Organska kamija|organsku kemiju]]. Za laboratorije [[Valio]], velikog proizvođača [[Mliječni proizvodi|mliječnih proizvoda]] počeo je raditi [[1919.]] te je postao ravnatelj laboratorija već sljedeće godine. Zbog osjećaja nedovoljne pripremljenosti za obnašanje tog položaja te zbog zanimanja za [[Botanika|botaniku]] i [[Zoologija|zoologiju]] napustio je laboratorije Valio krenuvši u daljnje znanstveno usavršavanje u [[Fizikalna kemija|fizikalnoj kemiji]], kemiji tla i [[Mikrobiologija|mikrobiologiji]] na [[ETH Zürich]]-u, Sveučilištu u [[Münster]]u i Sveučilištu u [[Stockholm]]u. |
||
U Švedskoj je [[1923.]] radio s [[Hans von Euler-Chelpin|Hansom von Euler-Chelpinom]], koji je |
U Švedskoj je [[1923.]] radio s [[Hans von Euler-Chelpin|Hansom von Euler-Chelpinom]], koji je [[Nobel]]ovu nagradu za kemiju primio [[1929.]] godine. Vrativši se u Finsku postao je predavač pri [[Sveučilište u Helsinkiju|Sveučilištu u Helsinkiju]] [[1924.]] i postao poznat po predavanjima 'kemije živih bića'. Radio je u laboratoriju Butter Export Association, koji je postao sveučilišnim laboratorijem. Godine [[1930.]] osnovan je Institut za biokemiju na kojem je Virtanen ostao sve do svoje smrti [[1973.]] Profesor biokemije na Helsinškom tehnološkom sveučilištu postao je [[1931.]] te na Sveučilištu u Helsinkiju [[1939.]] |
||
Njegovo istraživanje započelo je radom na [[Fosforilacija|fosforilaciji]] [[Heksoza|heksoze]] [[1924.]] Dokazao je kako je fosforilacija prvi korak u mnogim reakcijama [[Fermentacija|fermentacije]], što je bila osnova za istraživanje [[Embden-Meyerhofov put|Embden-Meyerhofova puta]] ([[Glikoliza|glikolize]]). |
Njegovo istraživanje započelo je radom na [[Fosforilacija|fosforilaciji]] [[Heksoza|heksoze]] [[1924.]] Dokazao je kako je fosforilacija prvi korak u mnogim reakcijama [[Fermentacija|fermentacije]], što je bila osnova za istraživanje [[Embden-Meyerhofov put|Embden-Meyerhofova puta]] ([[Glikoliza|glikolize]]). |
||
Sljedeće godine svoje zanimanje je usmjerio na [[dušikove bakterije]] na korijenju [[Mahunarke|mahunarki]]. Unaprijedio je metodu očuvanja maslaca dodavanjem |
Sljedeće godine svoje zanimanje je usmjerio na [[dušikove bakterije]] na korijenju [[Mahunarke|mahunarki]]. Unaprijedio je metodu očuvanja maslaca dodavanjem [[dihidrogenfosfat]]a koji sprječava [[Kisela hidroliza|kiselu hidrolizu]]. Ova metoda bila je u upotrebi u Finskoj nekoliko desetljeća. Njegova daljnja istraživanja od [[1925.]] do [[1932.]] uključuju otkriće 'AIV fodder' silažne metode očuvanja životinjske hrane. |
||
Virtanen je [[1945.]] primio Nobelovu nagradu za kemiju za svoja ''istraživanja i izume u području poljoprivrede i prehrambene kemije''. |
Virtanen je [[1945.]] primio Nobelovu nagradu za kemiju za svoja ''istraživanja i izume u području poljoprivrede i prehrambene kemije''. |
||
Vodio je Valio laboratorij od 1921. do 1969. godine. |
Vodio je Valio laboratorij od [[1921.]] do [[1969.]] godine. |
||
== Naslijeđe == |
== Naslijeđe == |
||
Inačica od 15. rujna 2013. u 13:05
Artturi Ilmari Virtanen (15. siječnja 1895. – 11. studenoga 1973.) finski kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1945. godine[1]
Osobni život
Rođen je u Helsinkiju, glavnom gradu Finske. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Vipuriju. Oženio se botanisticom Liljom Moisio 1920. godine. S njom je imao dva sina. Kupio je farmu nedaleko Helsinkija 1933. na kojoj je u praksi provjeravao svoja znanstvena otkrića. Prekomjernu proizvodnju hrane smatrao je privremenim fenomenom. Volio je jednostavan život, nikada nije posjedovao vlastiti automobil, nije pušio niti uživao alkohol. Preminuo je dva tjedna nakon iščašenja kuka od posljedica ozljede.
Obrazovanje i djelatnost
Studij kemije započeo je 1913., magistrirao i zatim doktorirao 1918. organsku kemiju. Za laboratorije Valio, velikog proizvođača mliječnih proizvoda počeo je raditi 1919. te je postao ravnatelj laboratorija već sljedeće godine. Zbog osjećaja nedovoljne pripremljenosti za obnašanje tog položaja te zbog zanimanja za botaniku i zoologiju napustio je laboratorije Valio krenuvši u daljnje znanstveno usavršavanje u fizikalnoj kemiji, kemiji tla i mikrobiologiji na ETH Zürich-u, Sveučilištu u Münsteru i Sveučilištu u Stockholmu. U Švedskoj je 1923. radio s Hansom von Euler-Chelpinom, koji je Nobelovu nagradu za kemiju primio 1929. godine. Vrativši se u Finsku postao je predavač pri Sveučilištu u Helsinkiju 1924. i postao poznat po predavanjima 'kemije živih bića'. Radio je u laboratoriju Butter Export Association, koji je postao sveučilišnim laboratorijem. Godine 1930. osnovan je Institut za biokemiju na kojem je Virtanen ostao sve do svoje smrti 1973. Profesor biokemije na Helsinškom tehnološkom sveučilištu postao je 1931. te na Sveučilištu u Helsinkiju 1939.
Njegovo istraživanje započelo je radom na fosforilaciji heksoze 1924. Dokazao je kako je fosforilacija prvi korak u mnogim reakcijama fermentacije, što je bila osnova za istraživanje Embden-Meyerhofova puta (glikolize).
Sljedeće godine svoje zanimanje je usmjerio na dušikove bakterije na korijenju mahunarki. Unaprijedio je metodu očuvanja maslaca dodavanjem dihidrogenfosfata koji sprječava kiselu hidrolizu. Ova metoda bila je u upotrebi u Finskoj nekoliko desetljeća. Njegova daljnja istraživanja od 1925. do 1932. uključuju otkriće 'AIV fodder' silažne metode očuvanja životinjske hrane.
Virtanen je 1945. primio Nobelovu nagradu za kemiju za svoja istraživanja i izume u području poljoprivrede i prehrambene kemije.
Vodio je Valio laboratorij od 1921. do 1969. godine.
Naslijeđe
Po njemu je imenovan asteroid 1449 Virtanen kojega je otkrio finski astronom i fizičar Yrjö Väisälä. Također, njegovo ime nosi Virtanen krater na Mjesecu.
Izvori
- ↑ The Nobel Prize in Chemistry 1945, pristupljeno 14. rujna 2013.