Vladimir Prelog: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
| Redak 3: | Redak 3: | ||
'''Vladimir Prelog''' ([[Sarajevo]], [[23. srpnja]] [[1906.]] - [[Zürich]], [[7. siječnja]] [[1998.]]), [[Hrvati|hrvatski]] i [[Švicarska|švicarski]] [[Kemija|kemičar]], dobitnik [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] 1975. godine. |
'''Vladimir Prelog''' ([[Sarajevo]], [[23. srpnja]] [[1906.]] - [[Zürich]], [[7. siječnja]] [[1998.]]), [[Hrvati|hrvatski]] i [[Švicarska|švicarski]] [[Kemija|kemičar]], dobitnik [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] 1975. godine. |
||
fsxvcbxcvbxvcbxvcbxcvcbxcvcbxcvbxcvbxcvbcxvbcxvbxcvbcxvbxvbxcvzzbhrjzjukmufkurzvcxxcv |
|||
== Životopis == |
|||
U rodnom [[Sarajevo|Sarajevu]] pohađao je pučku školu, a nakon razvoda roditelja [[1915.]] godine s ocem dolazi u Hrvatsku. Otac mu je hrvatski [[povjesničar]] [[Milan Prelog (1879.)|Milan Prelog]].<ref>''Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade'', prijetisak 1. izd., Fortuna d.o.o., Zagreb, 2009., ISBN 978-953-95981-7-2, pogovor, Ivan Sršen, ''Bosna bez povijesti'':{{citat2|Ime Milana Preloga (1879-1931) jedno je od onih imena koja uvijek dovodimo u vezu s nekim drugim imenima, i to ne slučajno. Naime, jedan od najpoznatijih hrvatskih povjesničara umjetnosti dvadesetog stoljeća također nosi [[Milan Prelog|isto ime i prezime]], ali uz spominjanje Milana Preloga neizostavno se veže i ime njegova sina Vladimira, hrvatskog dobitnika Nobelove nagrade za kemiju (1975).}}</ref> Pučku školu završio je u Zagrebu, gdje je počeo pohađati i gimnaziju, a u trećem razredu s ocem preselio se u [[Osijek]]. Tamo nastavlja svoje srednjoškolsko obrazovanje i, zahvaljujući profesoru Ivanu Kuriji, počinje se zanimati za kemiju. Pod njegovim je mentorstvom već u petnaestoj godini objavio svoj prvi znanstveni rad iz kemije, koji je objavljen u "Chemicer Zeitungu". Nakon što je [[1924.]] maturirao u [[Zagreb]]u, odlazi na studij kemije u [[Prag]]. Tamo je diplomirao [[1928.]], a doktorirao [[1929.]] godine pod vodstvom [[Emil Votoček|Emila Votočeka]]. Istodobno je surađivao s kemičarem Rudolfom Lukešom. |
|||
Nakon doktorata neko je vrijeme radio u laboratoriju kemijske veletrgovine G. J. Dřize, a [[1934.]] godine vratio se u [[Zagreb]]. Tu je predavao organsku kemiju na [[Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu|Tehničkom fakultetu]]. [[1941.]] godine na poziv [[Lavoslav Ružička|Lavoslava Ružičke]]<ref name="PE">[http://proleksis.lzmk.hr/42583/ Proleksis enciklopedija: Prelog, Vladimir], preuzeto 29. lipnja 2013.</ref> odlazi u Švicarsku zbog tadašnje političke situacije. |
|||
Član je mnogih akademija znanosti i počasni doktor mnogih sveučilišta te počasni član [[HAZU|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] od [[1986.]] godine.<ref name="PE"/><ref>[http://info.hazu.hr/upload/file/Akademici_Dok/POCASNI%20CLANOVI%20HAZU.pdf Počasni članovi HAZU], [[HAZU]], preuzeto 29. lipnja 2013.</ref> |
|||
Umro je u Zürichu, 7. siječnja 1998. godine. U Zürichu je [[Kremacija|kremiran]] a [[21. rujna]] [[2001.]] godine njegova [[urna]] prenesena je i nakon komemoracije u palači HAZU svečano položena u grobnicu HAZU na [[Mirogoj]]u.<ref name="NT">[[Nenad Trinajstić|Trinajstić, Nenad]], ''Ogledi o Vladimiru Prelogu Homage to Vladimir Prelog. Miljenko Dumić, Krunoslav Kovačević'' // ''Kemija u industriji'', sv. 59, br. 10. (2010.), str. 512.-514. {{Hrčak|id=89762}}, str. 512., preuzeto 29. lipnja 2013.</ref> |
|||
== Znanstvena djelatnost == |
== Znanstvena djelatnost == |
||
Inačica od 11. veljače 2016. u 16:35
Vladimir Prelog (Sarajevo, 23. srpnja 1906. - Zürich, 7. siječnja 1998.), hrvatski i švicarski kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1975. godine.
fsxvcbxcvbxvcbxvcbxcvcbxcvcbxcvbxcvbxcvbcxvbcxvbxcvbcxvbxvbxcvzzbhrjzjukmufkurzvcxxcv
Znanstvena djelatnost
Tehničkoj visokoj školi u Zürichu. Područje njegovih istraživanja bili su, uglavnom, heterociklički spojevi, alkaloidi, antibiotici. Središnje zanimanje bila mu je stereokemija molekula, zaokuplja ga problem prostorne građe molekula. Uvodi naziv kemijska topologija za područje stereokemije koja se bavi geometrijskim svojstvima molekula. Pridonio je objašnjenju strukture steroida, kinina, strihnina i drugih alkaloida, a sintetizirao je mnoge organske spojeve. Njegovi radovi su pridonijeli razumijevanju naravi enzimatskih reakcija.
Djela
- Leopold Ruzicka, 1887-1976, elected for. mem. R.S. 1942, [London: Royal Society, 1980?], (suautor Oskar Jeger)[1] (hrv. izd. Lavoslav Ružička: 1887.-1976., (prijevod: Dragutin Fleš), Savez kemičara i tehnologa Hrvatske, Zagreb, 1987. (suautor Oskar Jeger)[2]
- My 128 semesters of studies of chemistry, American Chemical Society, Washington, DC, 1991. (hrv. izd. Moja 132 semestra studija kemije, prijevod: Helena Cerić, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, Zagreb, 2007.)[3]
- Radovi: 1942-1948, [S.l] : [S.n.], [19 - - ]. Knjiga sadrži uvezane separate V. Preloga.[4]
Nagrade i priznanja
- 1975.: Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju, za radove na području organskih prirodnih spojeva i stereokemije.
- Počasni građanin Zagreba (1989.), Sarajeva (1992.) i Osijeka (1994.).[5]
Spomen
- Po njemu je u Švicarskoj nazvana Švicarsko-hrvatska udruga "Vladimir Prelog" (UVP).[6]
- U Zagrebu i Sarajevu po njemu su nazvane ulice.[5]
- U Osijeku je postavljena njegova bista uz biste Josipa Jurja Strossmayera i Lavoslava Ružičke u Perivoju hrvatskih velikana.[5]
- Dobio je poštanske marke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.[5]
- U okviru Društva diplomiranih inženjera i prijatelja Kemijsko-tehnološkoga studija osnovan je, 1991. godine, Akademski zbor Chemicae ingeniariae alumni koji od 2004. godine djeluje pod nazivom Akademski zbor Vladimir Prelog.[5]
- 2005. godine u Zagrebu je Kemijska i geološka tehnička škola, uz suglasnost Prelogove supruge Kamile, preimenovana u Prirodoslovna škola Vladimira Preloga.[5]
- Bio je stipendist Hrvatskoga kulturnoga društva Napredak isto kao i hrvatski pisac Ivo Andrić (koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine) te je u njihovu čast Napredak utemeljio fond za stipendiranje mladih, koji je nazvan njihovim imenima.[5]
- Tijekom 2006. i 2007. godine diljem Hrvatske obilježena je Prelogova godina, 100. obljetnica znanstvenikova rođenja.[7]
- Poznati hrvatski kipar, grafičar i ilustrator Ivan Antolčić napravio je njegov kip 2008. godine za Fakultet kemijskog inžinjerstva i tehnologije. Istovjetni primjerak postoji kao odljevak u bronci, a nalazi se u Pragu u jednom tamošnjem fakultetu.[8]
Izvori
- ↑ worldcat.org: Leopold Ruzicka, 1887-1976, elected for. mem. R.S. 1942, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ katalog HAZU: Sign.: 94.056, Prelog, Vladimir. Lavoslav Ružička: 1887.-1976., preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ katalog HAZU: Sign.: 98.271, Prelog, Vladimir. Moja 132 semestra studija kemije, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ katalog HAZU: Sign.: 97.387, Prelog, Vladimir. Radovi: 1942-1948, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ a b c d e f g Pogreška u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvorNT - ↑ Libra - časopis Hrvatskog kulturnog kluba: Svečana akademija u čast prof. dr. Vladimira Preloga, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ Marija Kaštelan-Macan, Obilježavanje 100. obljetnice Prelogova rođenja, unizg.hr, preuzeto 29. lipnja 2013.
- ↑ ULUPUH: Ivan Antolčić, preuzeto 29. lipnja 2013.
Vanjske poveznice
- Prelogova godina, o projektu i programu
- (engl.) Kratka autobiografija na engleskom jeziku
- (engl.) Surprise Festschrift in Honour of Professor Vladimir Prelog, spec. izd., Croatica Chemica Acta, sv. 69, br. 2, 1996.
| |||||||||
