Fontana

Za rijeku pogledaj: Česma (rijeka).

Datoteka:Vb2.PNG

Fontana u Rimu.

Fontana Trevi u Rimu.

Fontana u središtu Rijeke.

Ivan Meštrović: Zdenac života.

Fontana Jet d'Eau, Ženeva, Švicarska.

Fontana "Vila Velebita" u Gospiću.

Fontana (tal., prema lat. fons: izvor) je arhitektonski oblikovana, često kiparski obrađena, građevina namjenske (voda za piće) i estetske (ukrašavanje gradskih trgova, parkova i vrtova) funkcije u koji pritječe voda iz prirodnih izvora ili iz rezervoara i vodovodnih instalacija. Oblici fontana mogu biti jednostavne kamenice, bazeni ili raskošne građevine ukrašene bogatim kiparskim ostvarenjima. Igra vode sastoji se od jednog ili više mlazova te vodoskoka i kaskada, danas i uz raznovrsne učinke umjetne rasvjete. Građeni su već od trećega tisućljeća pr. Kr. u Mezopotamiji (Lagaš), potom se javljaju u drevnoj Grčkoj kao nimfej (Pergam) i diljem Rimskoga Carstva (Pompeji). U starokršćanskom i bizantskom razdoblju podizale su se piscine, a u islamskom graditeljstvu šadrvani (Alhambra). U gotici se razvio tip javne fontane s bogato razvijenim arhitektonskim ukrasom, smještene na javni trg. U doba renesanse (Fontana dječaka s delfinom A. Verrocchija u Firenci, 1476.) i baroka (Fontana četiriju rijeka G. L. Berninija u Rimu, 1651.) dobivaju razigrane i maštovite oblike, osobito u francuskom tipu parka (Versailles A. Le Nôtrea 1662. – 1687.). Jednostavno dekorirane fontane bile su popularne tijekom 18. stoljeća. U drugoj polovici 19. stoljeća s usavršavanjem hidrauličnih sustava podižu se velike reprezentativne fontane (fontana J. Paxtona u Chatsworthu, Ujedinjeno Kraljevstvo, 1840.). U Hrvatskoj se ističu kasnogotička Velika i Mala česma Onofrija di G. de la Cave u Dubrovniku i Zdenac života I. Meštrovića u Zagrebu.

Razvitak

Prvobitne fontane su se bazirale na jednom izvoru vode koji bi se slijevao u određeni bazen, a zatim odlijevao. Danas su fontane često mnogo kompliciranije, sa više izvora i bazena i kompliciranijom arhitekturom i infrastrukturom.

Fontane često kao svoj ukrasni dio sadrže statue mitoloških bića. Glavni motiv većine fontana je mlaz vode i po više desetina metara, poput Jet d'Eau u Ženevi.

Mjesta postavljanja

Fontane se postavljaju na trgove u gradovima, ugostiteljskim objektima i svuda gdje se smatra isplativo. Određene fontane služe i kao izvori pitke vode, na taj način služeći i kao praktični i kao ukrasni objekti.

Danas ljudi postavljaju fontane i u svojim dvorištima, zbog svoga osvježavajućeg izgleda.

Moderne fontane

Premda se u prvobitnim fontanama voda odlijevala nepovratno, danas se najčešće konstruiraju tako da se voda koja se slijeva iz izvora opet kružno vraća u bazen iz kojeg je krenula. Ovdje inače treba uzeti u obzir i efekt isparavanja i raznošenja vode, te je potrebno napraviti i dodatni izvor koji će nadoknaditi te gubitke.

Najpoznatije svjetske fontane

• Fontane u Versaillesu,
• Fontana Trevi u Rimu,
• Fontane u Peterhofu,
• Fontana četiri rijeke u Rimu,
• Fontane na trgu Trafalgar Square u Londonu,
• Fontana Jet d'Eau u Ženevi,
• Fontana Villa d'Este u Tivoliju kraj Rima,
• Fontana kralja Fahda u Saudijskoj Arabiji (najviša na svijetu: 312 m),
• Fontana Màgica na Montjuïcu u Barceloni.

Fontane u Hrvatskoj

• Velika Onofrijeva fontana u Dubrovniku,
• Mala Onofrijeva fontana u Dubrovniku,
• Manduševac na Trgu bana Jelačića u Zagrebu,
• Bajamontijeva fontana u Splitu,
• Zdenac života u Zagrebu,
• Fontana ispred zagrebačke katedrale,
• Fontana na Zrinjevcu u Zagrebu,
• Fontana ispred hotela "Esplanade" u Zagrebu,
• Fontana na Koblerovom trgu u Rijeci,
• Fontana na Trgu Ante Starčevića u Osijeku,
• Fontana u arboretumu Trsteno,
• Fontana na Trgu kralja Tomislava u Samoboru,
• Fontana kod HNK-a u Varaždinu,
• Fontana "Povratak panonskih kitova" u Bjelovaru,
• Fontana "Vila Velebita" u Gospiću.