Sluga Božji: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nova stranica: '''Sluga Božji''' (lat.: Servus Dei) je naslov za osobu, za koju se vjeruje da je pobožna u svojoj vjeri. U Katoličkoj Crkvi, pojam o...
 
mNema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Kuharić franjo biskup.jpg|230px|mini|desno|Sluga Božji kardinal [[Franjo Kuharić]]]]
'''Sluga Božji''' ([[latinski|lat.]]: Servus Dei) je naslov za osobu, za koju se vjeruje da je pobožna u svojoj [[vjera|vjeri]]. U [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]], pojam označava i preminulu osobu, koja je u crkvenom procesu moguće [[beatifikacija|beatifikacije]] i [[kanonizacija|kanonizacije]]. U [[pravoslavlje|pravoslavlju]], ovaj se pojam odnosi na bilo kojeg pripadnika pravoslavne vjere.
'''Sluga Božji''' ([[latinski|lat.]]: Servus Dei) je naslov za osobu, za koju se vjeruje da je pobožna u svojoj [[vjera|vjeri]]. U [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]], pojam označava i preminulu osobu, koja je u crkvenom procesu moguće [[beatifikacija|beatifikacije]] i [[kanonizacija|kanonizacije]]. U [[pravoslavlje|pravoslavlju]], ovaj se pojam odnosi na bilo kojeg pripadnika pravoslavne vjere.



Inačica od 17. prosinca 2016. u 23:33

Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić

Sluga Božji (lat.: Servus Dei) je naslov za osobu, za koju se vjeruje da je pobožna u svojoj vjeri. U Katoličkoj Crkvi, pojam označava i preminulu osobu, koja je u crkvenom procesu moguće beatifikacije i kanonizacije. U pravoslavlju, ovaj se pojam odnosi na bilo kojeg pripadnika pravoslavne vjere.

Arapsko ime Abdullah[1] (عبد الله 'Abd Allah "sluga Božji"); hebrejsko ime Obadija (עובדיה) i njemačko ime Gottschalk znače "sluga Božji".

Izraz "sluga Božji" pojavljuje se osam puta u Bibliji, po četiri puta u Starom zavjetu i četiri puta u Novom zavjetu.

Naslov "sluga Božji" (lat.: Servus Dei) ne treba miješati s naslovom sluga slugu Božjih (lat.: Servus Servorum Dei), jedan od naslova pape.

Primanje naslova "sluga Božji" (eng. Servant of God) prvi je od četiri koraka u procesu kanonizacije. Sljedeći korak je proglašenje "časnim slugom Božjim" (eng. Venerable), nakon službene potvrde dekreta o junaštvu i mučeništvu. Uz dokazivanje uzornog i svetog života, da bi se nekoga proglasilo blaženim (eng. Blessed), potrebno je dokazati jedno čudo, koje se dogodilo nekome koji se molio tome slugi ili službenici Božjoj. Obično se radi o čudesnom ozdravljenju ili o čudesnom spašavanju iz smrtne opasnosti, koje se ne može objasniti kao rezultat liječenja ili uobičajenog slijeda događaja. Npr. čudo, potrebno za beatifikaciju Marije Petković bilo je spašavanje članova posade podmornice peruanske vojne mornarice "Pacoca", koji su bili u smrtnoj opasnosti. Roger Cottrina, 42-godišnji poručnik zazivao je u pomoć Mariju Petković i uslišana mu je molba.

Posljednji korak je proglašenje svetim. U početku su kao sveci štovani apostoli, sveta Marija i prvi mučenici, a kasnije su im pridruživane i ostale osobe koje su mogle kršćanima poslužiti kao uzor kršćanskoga života. U Katoličkoj Crkvi danas je na snazi naročita procedura proglašenja neke osobe svetom, a vodi je Sveta stolica pomoću svoje Kongregacija za kauze svetaca (vidi: Kongregacija).

Naslov "sluga Božji" ne smatra se kanonskim naslovom u strogom smislu od strane Katoličke Crkve (kao što je na primjer naslov časni sluga Božji ili blaženi), već je samo tehnički izraz koji se koristi u procesu beatifikacije. Prema tome, svatko od vjernika može biti imenovan "slugom Božjim" u širem kontekstu značenja.[2]

Postoji više od četrdeset Hrvata, koji nakon smrti nose naslov "sluga Božji". Među njima su: kardinal Franjo Kuharić, misionar Ante Gabrić, nadbiskup Josip Stadler, franjevci Ivo Peran i Ante Josip Tomičić i dr.

Izvori

  1. The Vision of Islam. Sachiko Murata i William C. Chitthick. J.B. Tauris. str. 125
  2. Congregatio de Causis Sanctorum – Vincenzo Criscuolo, Daniel Ols, Robert J. Sarno (ed.), Le Cause dei Santi. Sussidio per lo Studium, Libreria Editrice Vaticana, 3. izdanje, Rim 2014, str. 342.