Hrvoje Šarinić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Dodatci članku, oblik., izvor. |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir političar |
{{Infookvir političar |
||
|ime=Hrvoje Šarinić |
|ime = Hrvoje Šarinić |
||
|datum rođenja=[[17. veljače]] [[1935.]] |
|datum rođenja = [[17. veljače]] [[1935.]] |
||
|mjesto rođenja=[[Sušak]] |
|mjesto rođenja = [[Sušak]] |
||
|datum smrti=[[21. srpnja]] [[2017.]] |
|datum smrti = [[21. srpnja]] [[2017.]] |
||
|mjesto smrti=[[Zagreb]] |
|mjesto smrti = [[Zagreb]] |
||
|slika=Hrvoje Šarinić.jpg |
|slika = Hrvoje Šarinić.jpg |
||
|veličina= |
|veličina = 109px |
||
|opis slike= |
|opis slike = Hrvoje Šarinić |
||
|stranka=[[Hrvatska demokratska zajednica]] |
|stranka = [[Hrvatska demokratska zajednica]], [[Demokratski centar]] |
||
|supruga= |
|supruga = Erika Šarinić |
||
|suprug= |
|suprug = |
||
|položaj=4. [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]] |
|položaj = 4. [[predsjednik Vlade Republike Hrvatske]] |
||
|zanimanje= |
|zanimanje = |
||
|fusnote= |
|fusnote = |
||
|predsjednik=[[Franjo Tuđman]] |
|predsjednik = [[Franjo Tuđman]] |
||
|nasljednik=[[Nikica Valentić]] |
|nasljednik = [[Nikica Valentić]] |
||
|prethodnik=[[Franjo Gregurić]] |
|prethodnik = [[Franjo Gregurić]] |
||
|mandat_start=[[12. kolovoza]] [[1992]] |
|mandat_start = [[12. kolovoza]] [[1992.]] |
||
|mandat_kraj=[[3. travnja]] [[1993]] |
|mandat_kraj = [[3. travnja]] [[1993.]] |
||
|vjera= |
|vjera = |
||
}} |
}} |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
== Životopis == |
|||
⚫ | Nakon završetka gimnazije, u [[Zagreb]]u upisuje Arhitektonsko- |
||
⚫ | Hrvoje Šarinić rođen je na Sušaku 1935. godine od oca Marijana i majke Vile (r. Marunić).<ref name="vecernji.hr">[https://www.vecernji.hr/enciklopedija/hrvoje-sarinic-18230 Hrvoje Šarinić], vecernji.hr, 1. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2017.</ref> Šarinićev otac obogatio se između dva svjetska rata na obnovi Sušaka. Bio je vlasnik kamenoloma zvanog ''Šarinićeva kava'', član [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a i gradonačelnik Sušaka, što ostaje i po dolasku [[Talijani|Talijana]]. Krajem [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] počinio je samoubojstvo (službeno izvješće).<ref name="vecernji.hr"/> Posmrtno nove su komunističke vlasti njegova oca proglasile narodnim neprijateljem a obitelji konfiscirana je imovina.<ref name="vecernji.hr"/> Majka mu se kasnije udala za uglednoga [[arhitekt]]a Lea Babića. |
||
⚫ | Nakon završetka gimnazije, u [[Zagreb]]u upisuje Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet, smjer mostogradnja. Po završetku studija zapošljava se u zagrebačkom poduzeću Hidroprojekt, odakle ga [[1962.]] šalju na specijalizaciju u [[Francuska|Francusku]]. Umjesto tri mjeseca, koliko je planirao provesti u Francuskoj, ostaje 25 godina. Prvi veliki posao bila mu je izgradnja [[nuklearna elektrana|nuklearne elektrane]] u [[Bordeaux]]u, koju preuzima 1971. godine. Tri godine kasnije, od [[1974.]] do [[1980.]], unatoč ekonomskim sankcijama protiv tamošnjeg režima, vodi izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolici [[Cape Town]]a ([[Južnoafrička Republika]]). U međudobi je od [[1980.]] do [[1984.]] godine u Zagrebu, kao naturalizirani Francuz, predstavljao tvrtku koja će planirati izgradnju nuklearnih centrala, ali neuspješno. Nakon toga, [[1984.]] godine zapošljava se u [[Casablanca|Casablanci]] kao direktor najveće [[Maroko|marokanske]] građevinske tvrtke. Godine [[1987.]] cijela obitelj Šarinić vraća se u Zagreb, nakon njegova umirovljenja. |
||
⚫ | Krajem 1989. ušao je u politiku. Jedan je od osnivača [[HDZ]]-a i bliski suradnik [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]]. Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s [[Ivo Latin|Ivom Latinom]] oko prijenosa vlasti i ustrojava [[Franjo Tuđman| |
||
=== Politička djelatnost === |
|||
⚫ | |||
⚫ | Krajem [[1989.]] godine ušao je u politiku. Jedan je od osnivača [[HDZ]]-a i bliski suradnik dra [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]]. Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s [[Ivo Latin|Ivom Latinom]] oko prijenosa vlasti i ustrojava kabinet predsjednika [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]] po francuskom modelu. Dana [[7. kolovoza]] [[1992.]] godine dobiva od predsjednika Republike mandat za sastav [[Vlada RH|Vlade]] i na tom mjestu ostaje do travnja [[1993.]] godine, kad ga je dr. Tuđman odučio zamjeniti [[Nikica Valentić|Nikicom Valentićem]]. Novinari i javnost nisu pozdravili njegove česte izjave na mjestu predsjednika vlade kako tek provodi politiku Franje Tuđmana, a do izražaja je dolazilo i njegovo slabije poznavanje makroekonomske teorije i prakse. Nakon skandala s Dalmacijacementom, kada su ga mediji optužili za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe ''[[Slobodna Dalmacija|Slobodne Dalmacije]]'', prijma Hrvatske u [[Međunarodni monetarni fond]] i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj [[Primorsko-goranska županija|Primorsko-goranskoj županiji]]) podnosi ostavku i postaje šef [[Sigurnosno-obavještajni sustav u Hrvatskoj|Ureda za nacionalnu sigurnost]]. Hrvoje Šarinić bio je i šef hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s pobunjenim [[Srbi u Hrvatskoj|Srbima]], a priznao je i da se deset puta tajno sastao sa [[Slobodan Milošević|Slobodanom Miloševićem]]. Obnašao je i poslove voditelja Povjerenstva [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] za odnose s [[UNPROFOR]]-om. Kasnije se dva puta vraćao na mjesto predstojnika [[Predsjednik Republike Hrvatske#Ured predsjednika Republike|Ureda predsjednika Republike Hrvatske]]. Neslavno će se proslaviti i s tzv. istarskim ipsilonom kada je ugovorio s francuskom tvrtkom Bouygouse krajnje nepovoljan ugovor za Hrvatsku o gradnji ceste u [[Istra|Istri]]. Krajem [[1990-ih]] gurnut je iz kruga bliskih suradnika predsjednika Franje Tuđmana (novi predstojnik Ureda predsjednika postaje [[Ivica Kostović]], koji na toj dužnosti ostaje do smrti predsjednika Franje Tuđmana). Nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana i "trećesiječanjskih izbora" [[2000.]] godine zajedno s [[Mate Granić|Matom Granićem]], [[Vesna Škare-Ožbolt|Vesnom Škare-Ožbolt]] i [[Joško Morić|Joškom Morićem]] izlazi iz HDZ i osniva [[Demokratski centar]]. |
||
[[1999.]] godine objavio je knjigu ''Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem : između rata i diplomacije, 1993. – 1995. (1998.)''. |
|||
Umro je u Zagrebu, 21. srpnja 2017. godine. |
|||
== Odlikovanja == |
|||
* [[Legija časti]] |
|||
== Osobni život == |
|||
⚫ | |||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
{{hrvatski premijeri}} |
{{hrvatski premijeri}} |
Inačica od 22. srpnja 2017. u 07:58
Hrvoje Šarinić | |
Hrvoje Šarinić | |
4. predsjednik Vlade Republike Hrvatske | |
---|---|
trajanje službe 12. kolovoza 1992. – 3. travnja 1993. | |
Predsjednik | Franjo Tuđman |
Prethodnik | Franjo Gregurić |
Nasljednik | Nikica Valentić |
Rođenje | 17. veljače 1935., Sušak |
Smrt | 21. srpnja 2017., Zagreb |
Politička stranka | Hrvatska demokratska zajednica, Demokratski centar |
Hrvoje Šarinić (Sušak, 17. veljače 1935. – Zagreb, 21. srpnja 2017. ), bio je hrvatski političar, četvrti predsjednik Vlade Republike Hrvatske (od 12. kolovoza 1992. do 3. travnja 1993.).
Životopis
Hrvoje Šarinić rođen je na Sušaku 1935. godine od oca Marijana i majke Vile (r. Marunić).[1] Šarinićev otac obogatio se između dva svjetska rata na obnovi Sušaka. Bio je vlasnik kamenoloma zvanog Šarinićeva kava, član HSS-a i gradonačelnik Sušaka, što ostaje i po dolasku Talijana. Krajem Drugoga svjetskog rata počinio je samoubojstvo (službeno izvješće).[1] Posmrtno nove su komunističke vlasti njegova oca proglasile narodnim neprijateljem a obitelji konfiscirana je imovina.[1] Majka mu se kasnije udala za uglednoga arhitekta Lea Babića.
Nakon završetka gimnazije, u Zagrebu upisuje Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet, smjer mostogradnja. Po završetku studija zapošljava se u zagrebačkom poduzeću Hidroprojekt, odakle ga 1962. šalju na specijalizaciju u Francusku. Umjesto tri mjeseca, koliko je planirao provesti u Francuskoj, ostaje 25 godina. Prvi veliki posao bila mu je izgradnja nuklearne elektrane u Bordeauxu, koju preuzima 1971. godine. Tri godine kasnije, od 1974. do 1980., unatoč ekonomskim sankcijama protiv tamošnjeg režima, vodi izgradnju dviju nuklearnih elektrana u okolici Cape Towna (Južnoafrička Republika). U međudobi je od 1980. do 1984. godine u Zagrebu, kao naturalizirani Francuz, predstavljao tvrtku koja će planirati izgradnju nuklearnih centrala, ali neuspješno. Nakon toga, 1984. godine zapošljava se u Casablanci kao direktor najveće marokanske građevinske tvrtke. Godine 1987. cijela obitelj Šarinić vraća se u Zagreb, nakon njegova umirovljenja.
Politička djelatnost
Krajem 1989. godine ušao je u politiku. Jedan je od osnivača HDZ-a i bliski suradnik dra Franje Tuđmana. Nakon pobjede HDZ-a na izborima surađuje s Ivom Latinom oko prijenosa vlasti i ustrojava kabinet predsjednika Franje Tuđmana po francuskom modelu. Dana 7. kolovoza 1992. godine dobiva od predsjednika Republike mandat za sastav Vlade i na tom mjestu ostaje do travnja 1993. godine, kad ga je dr. Tuđman odučio zamjeniti Nikicom Valentićem. Novinari i javnost nisu pozdravili njegove česte izjave na mjestu predsjednika vlade kako tek provodi politiku Franje Tuđmana, a do izražaja je dolazilo i njegovo slabije poznavanje makroekonomske teorije i prakse. Nakon skandala s Dalmacijacementom, kada su ga mediji optužili za uzimanje provizije od talijanskog partnera, pretvorbe Slobodne Dalmacije, prijma Hrvatske u Međunarodni monetarni fond i izbora za Županijski dom 1993. godine (kada je HDZ izgubio u njegovoj rodnoj Primorsko-goranskoj županiji) podnosi ostavku i postaje šef Ureda za nacionalnu sigurnost. Hrvoje Šarinić bio je i šef hrvatskog pregovaračkog tima za pregovore s pobunjenim Srbima, a priznao je i da se deset puta tajno sastao sa Slobodanom Miloševićem. Obnašao je i poslove voditelja Povjerenstva Republike Hrvatske za odnose s UNPROFOR-om. Kasnije se dva puta vraćao na mjesto predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske. Neslavno će se proslaviti i s tzv. istarskim ipsilonom kada je ugovorio s francuskom tvrtkom Bouygouse krajnje nepovoljan ugovor za Hrvatsku o gradnji ceste u Istri. Krajem 1990-ih gurnut je iz kruga bliskih suradnika predsjednika Franje Tuđmana (novi predstojnik Ureda predsjednika postaje Ivica Kostović, koji na toj dužnosti ostaje do smrti predsjednika Franje Tuđmana). Nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana i "trećesiječanjskih izbora" 2000. godine zajedno s Matom Granićem, Vesnom Škare-Ožbolt i Joškom Morićem izlazi iz HDZ i osniva Demokratski centar.
1999. godine objavio je knjigu Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševićem : između rata i diplomacije, 1993. – 1995. (1998.).
Umro je u Zagrebu, 21. srpnja 2017. godine.
Odlikovanja
Osobni život
Bio je vjenčan sa suprugom Erikom s kojom ima tri sina: Marija (poginuo u prometnoj nesreći), Marka i Andreja. Hrvoje Šarinić govorio je i pisao francuski te talijanski i engleski jezik.
Izvori
- ↑ a b c Hrvoje Šarinić, vecernji.hr, 1. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2017.
|