Ajsori: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Tomec (razgovor | doprinosi)
1.380 edits
Tomec (razgovor | doprinosi)
1.380 edits
Redak 33: Redak 33:


[[Popis asirskih plemena|Plemenska područja]] koja tvore [[asirska domovina|asirsku domovinu]] su dijelovi današnjeg sjevernog Iraka, jugoistočne Turske, sjeverozapadnog Irana i mlađeg postanka, sjeveroistočne Sirije.<ref name="books.google.ca">{{cite book|ref=harv|last=Donabed|first=Sargon|title=Reforging a Forgotten History: Iraq and the Assyrians in the Twentieth Century|url=https://books.google.com/books?id=bwLdCQAAQBAJ&pg=PT18|year=2015|publisher=Edinburgh University Press|isbn=978-0-7486-8605-6}}</ref><ref name="Skutsch2013">{{cite book|author=Carl Skutsch|title=Encyclopedia of the World's Minorities|url=https://books.google.com/books?id=yXYKAgAAQBAJ&pg=PA149|year=2013|publisher=Routledge|isbn=978-1-135-19388-1|page=149}}</ref> Većina je iselila u druge krajeve svijeta, uključujući Sjevernu Ameriku, Levant, Australiju, Europu, Rusiju i Kavkaz tijekom 20. stoljeća. Na emigriranje su ih nagnali strahotni događaji poput [[Diyarbakirski masakri]] 1894. - 1896. kad je pobijeno 25.000 Armenaca i Asiraca, [[genocid nad Asircima]] (istovremen s genocidima nad [[genocid nad Armencima|Armencima]] i [[grčki genocid|Grcima]]) tijekom Prvoga svjetskog rata koji su počinili Osmansko Carstvo i njegova saveznička kurdska plemena te [[šemelski masakr]] koji je sprovela [[Kraljevina Irak]] 1933., [[iranska revolucija]] 1979., arapske nacionalističke [[baatizam|baatističke]] mjere u Iraku i Siriji, uspon [[ISIL]]-a i njegovo osvajanje većeg dijela [[Ninivska ravnica|Ninivske ravnice]].<ref>http://www.aina.org/news/20160721201009.htm</ref><ref>{{cite web|url=http://www.aina.org/articles/dtcitaic.htm|title=Documenting The Crisis In The Assyrian Iranian Community|author=Eden Naby}}</ref>
[[Popis asirskih plemena|Plemenska područja]] koja tvore [[asirska domovina|asirsku domovinu]] su dijelovi današnjeg sjevernog Iraka, jugoistočne Turske, sjeverozapadnog Irana i mlađeg postanka, sjeveroistočne Sirije.<ref name="books.google.ca">{{cite book|ref=harv|last=Donabed|first=Sargon|title=Reforging a Forgotten History: Iraq and the Assyrians in the Twentieth Century|url=https://books.google.com/books?id=bwLdCQAAQBAJ&pg=PT18|year=2015|publisher=Edinburgh University Press|isbn=978-0-7486-8605-6}}</ref><ref name="Skutsch2013">{{cite book|author=Carl Skutsch|title=Encyclopedia of the World's Minorities|url=https://books.google.com/books?id=yXYKAgAAQBAJ&pg=PA149|year=2013|publisher=Routledge|isbn=978-1-135-19388-1|page=149}}</ref> Većina je iselila u druge krajeve svijeta, uključujući Sjevernu Ameriku, Levant, Australiju, Europu, Rusiju i Kavkaz tijekom 20. stoljeća. Na emigriranje su ih nagnali strahotni događaji poput [[Diyarbakirski masakri]] 1894. - 1896. kad je pobijeno 25.000 Armenaca i Asiraca, [[genocid nad Asircima]] (istovremen s genocidima nad [[genocid nad Armencima|Armencima]] i [[grčki genocid|Grcima]]) tijekom Prvoga svjetskog rata koji su počinili Osmansko Carstvo i njegova saveznička kurdska plemena te [[šemelski masakr]] koji je sprovela [[Kraljevina Irak]] 1933., [[iranska revolucija]] 1979., arapske nacionalističke [[baatizam|baatističke]] mjere u Iraku i Siriji, uspon [[ISIL]]-a i njegovo osvajanje većeg dijela [[Ninivska ravnica|Ninivske ravnice]].<ref>http://www.aina.org/news/20160721201009.htm</ref><ref>{{cite web|url=http://www.aina.org/articles/dtcitaic.htm|title=Documenting The Crisis In The Assyrian Iranian Community|author=Eden Naby}}</ref>
Zbog terora ISIL-a i drugih radikalnih islamista kršćani iz Mosula i Ninive morali su u zbjeg u Kurdistan.<ref><ref>EWTN-ov katalog. [[Glasovi progonjenih: Ninivski kršćani u zbjegu|Voices of the Persecuted: Nineveh's Christians in Exile]] (pristupljeno 29. veljače 2020.)</ref></ref>
Zbog terora ISIL-a i drugih radikalnih islamista kršćani iz Mosula i Ninive morali su u zbjeg u Kurdistan.<ref>EWTN-ov katalog. [[Glasovi progonjenih: Ninivski kršćani u zbjegu|Voices of the Persecuted: Nineveh's Christians in Exile]] (pristupljeno 29. veljače 2020.)</ref>


== Ajsorski genocid ==
== Ajsorski genocid ==

Inačica od 29. veljače 2020. u 03:43

Neslužbena etnička zastava kojom se služi većina Asiraca. Autor je Asirski kongres.

Ajsori (Sirjaci, Asirci; sirjački ܐܫܘܪܝܐ , Sūrayĕ / Sūryōyĕ / Atūrayĕ) Sirjaci[1], vidi nazivi za sirjačke kršćane), semitski narod, prirođen u Zapadnoj Aziji[2][3], navodno akadskog podrijetla, naseljen u Iraku, Siriji, Libanonu, Armeniji, Gruziji, Iranu kao i po prekomorskim i europskim zemljama gdje su mnogi iselili. Većina Ajsora (Sirjaka) danas kao glavnim jezikom ili drugim jezikom govori novoaramejskim asirskim koji ima mnogo dijalekata; međutim se i oni koji govore arapski jasno razlikuju od većine stanovništva u svojim regijama (arapskog, turskog, kurdskog) činjenicom da su kršćani.

Govore neoaramejskim jezicima: asirskim novoaramejskim, kaldejskim novoaramejskim i turoyom. Po vjeri su većinom kršćani, prije svega sirjački a u manjini i protestanti.

Neki od njih se izjašnjavaju kao Aramejci,[4] ili kao Kaldejci.[5] Govornici su suvremenog aramejskog jezika kao i primarnih jezika zemalja boravka,[6] Asirci su sirjački kršćani koji tvrde za se da potječu od Asirije, jedne od najstarijih civilizacija na svijetu, koja datira do 2500. pr. Kr. u drevnoj Mezopotamiji.[7]

Ime

Podrobniji članak o temi: Sukob oko imena Asirac, Aramejac, Sirjak, Kaldejac i Feničanin

Dvojba oko imena nije samo na egzonime "Asirac" ili "Aramejac", nego se to prenosi i na neoaramejski. Za samooznačavanje "aramejska" frakcija iz Turske i Sirije služi se riječju Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ) i Ārāmayē (ܐܪܡܝܐ), dok "asirska" frakcija iz Iraka, Irana, sjeveroistočne sirije i jugoistočne Turske ustraje na Āṯūrāyē (ܐܬܘܪܝܐ) ali također prihvaća ime Sūryāyē (ܣܘܪܝܝܐ).

Domovina

Plemenska područja koja tvore asirsku domovinu su dijelovi današnjeg sjevernog Iraka, jugoistočne Turske, sjeverozapadnog Irana i mlađeg postanka, sjeveroistočne Sirije.[8][9] Većina je iselila u druge krajeve svijeta, uključujući Sjevernu Ameriku, Levant, Australiju, Europu, Rusiju i Kavkaz tijekom 20. stoljeća. Na emigriranje su ih nagnali strahotni događaji poput Diyarbakirski masakri 1894. - 1896. kad je pobijeno 25.000 Armenaca i Asiraca, genocid nad Asircima (istovremen s genocidima nad Armencima i Grcima) tijekom Prvoga svjetskog rata koji su počinili Osmansko Carstvo i njegova saveznička kurdska plemena te šemelski masakr koji je sprovela Kraljevina Irak 1933., iranska revolucija 1979., arapske nacionalističke baatističke mjere u Iraku i Siriji, uspon ISIL-a i njegovo osvajanje većeg dijela Ninivske ravnice.[10][11] Zbog terora ISIL-a i drugih radikalnih islamista kršćani iz Mosula i Ninive morali su u zbjeg u Kurdistan.[12]

Ajsorski genocid

Podrobniji članak o temi: Asirski genocid

Nad Ajsorima je 1915. - 1916. godine proveden tzv. Asirski genocid (zvan Sayfo i Seyfo, sirjački ܩܛܠܥܡܐ ܣܘܪܝܝܐ‎ ili ܣܝܦܐ ), kojega su provodili mladoturci paralelno s Armenskim genocidom i Grčkim; dapače su Ajsori i Armenci živjeli na istom zemljopisnom prostoru. Tako je u turskoj pokrajini Diyarbakiru smanjen broj Asiraca sa 100 tisuća prije I. svjetskog rata na 28 tisuća 1918. godine (istovremeno je broj Armenaca u toj pokrajini smanjen sa 72 tisuće na 3 tisuće).[13] Među kasnijim progonima u 20. stoljeću, poznat je simelski masakr (ܦܪܡܬܐ ܕܣܡܠܐ;Premta d-Simele) u kolovozu 1933., u gradiću u sjevernom Iraku, u kojem je poklano preko 3000 Ajsora [14], a onda su slično prošla i 63 ajsorska sela u provincijama Dohuku i Mosulu, u kojima danas poglavito žive Kurdi. Masakre nad Ajsorima bilježi se i ranije, tako 1900. godine od strane Osmanlijskih Turaka i Kurda.

Vjera

Ajsori su kršćani, a uz Uskrs i Božić slavi se ajsorska Nova godina koju nazivaju Akitu. Oko tri četvrtine Ajsora pripadaju Kaldejskoj katoličkoj Crkvi i Sirijskoj Katoličkoj Crkvi koje su obje u punom crkvenom zajedništvu sa Svetom Stolicom; preostali uglavnom pripadaju Sirijskoj Pravoslavnoj Crkvi. Manjina Ajsora su protestanti, a većina su kršćani koji su pripadnici istočnog i zapadnog sirjačkog liturgijskog obreda.[15] Crkve koje tvore Istočni sirjački obred su Asirska Crkva Istoka, Stara Crkva Istoka i Kaldejska Katolička Crkva. Crkve zapadnosirjačkog obreda su Sirjačka Pravoslavna Crkva i Sirjačka Katolička Crkva. Obije liturgije služe se klasičnim sirjačkim kao liturgijskim jezikom. Asircima su kršćanstvo donijeli u 1. stoljeću po Kristu apostoli Toma i Tadej.[16]

Distribucija

Prema SIL-u populacija Ajsora iznosi 4,250.000 (1994.). U sjevernom Iraku se bilježi tek 30.000 govornika aramejskog jezika, no etnička populacija je daleko veća, oko 700.000; na području Armenije ima 15.000 Ajsora, od kojih 3000 govori ajsorskim; u Siriji 700.000 (30.000 govornika; 1995.); u Iranu 80.000 (1994.; od toga 10 do 20 tisuća govornika); Gruzija 14.000 (3000 govornika, 1994.). Značajni dio živi i po mnogim drugim državama: Australija, Austrija, Azerbajdžan, Belgija, Brazil, Kanada, Cipar, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Libanon, Nizozemska, Novi Zeland, Rusija (Europa), Švedska, Švicarska, Turska (Azija), UK, SAD.

Ukupna brojka procjenjuje se od 2,000.000[17][18][19][20][21][22] do 4,000.000 pripadnika.[23][24] Brojčana razdioba po državama je ovakva:

U iseljeništvu:

Ajsori danas

Uslijed aktualnih ratnih zbivanja u Iraku i Siriji, od 2003. godine broj Ajsora u tom području svijeta oštro opada, te se smatra da ih se u zadnjih desetak godina preko 70 posto raselilo u prekomorske zemlje. Ovaj je proces praćen nezainteresiranošću međunarodne zajednice i medija.[52][53]

Izvori

  1. ↑ Za uporabu izraza "Sirjak", pročitaj:
    • John A. Shoup, Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia, str. 30
    • Nicholas Aljeloo, Who Are The Assyrians?
    • UNPO Assyria
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517
    • James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A-C, str. 205-206
  2. ↑ Za Asirce prirođene Bliskom Istoku, pročitaj
    • Mordechai Nisan, Minorities in the Middle East: A History of Struggle and Self-Expression, str. 180.
    • James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A-C, str. 206.
    • Carl Skutsch, Encyclopedia of the World's Minorities, str. 149.
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517.
    • UNPO Assyria
    • Richard T. Schaefer, Encyclopedia of Race, Ethnicity, and Society, str. 107.
  3. ↑ James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A-C, str. 205-209
  4. ↑ Za uporabu riječi Aramejac, pročitaj:
    • Donabed & Mako, Identity of Syrian Orthodox Christians, str. 72.
    • Nicholas Aljeloo, Who Are The Assyrians?
    • John A. Shoup, Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia, str. 30.
  5. ↑ Za uporabu riječi Kaldejac, pročitaj:
    • John A. Shoup, Ethnic Groups of Africa and the Middle East: An Encyclopedia, str. 3.0 [1]
    • Nicholas Aljeloo, Who Are The Assyrians? [2]
    • Mordechai Nisan, Minorities in the Middle East: A History of Struggle and Self-Expression, str. 180 [3]
    • UNPO Assyria [4]
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517 [5]
  6. ↑ Carl Skutsch, Encyclopedia of the World's Minorities, str. 149
  7. ↑ A. Leo Oppenheim. 1964. Ancient Mesopotamia (PDF). The University of Chicago Press
  8. ↑ Donabed, Sargon. 2015. Reforging a Forgotten History: Iraq and the Assyrians in the Twentieth Century. Edinburgh University Press. ISBN 978-0-7486-8605-6CS1 održavanje: ref=harv (link)
  9. ↑ Carl Skutsch. 2013. Encyclopedia of the World's Minorities. Routledge. str. 149. ISBN 978-1-135-19388-1
  10. ↑ http://www.aina.org/news/20160721201009.htm
  11. ↑ Eden Naby. Documenting The Crisis In The Assyrian Iranian Community
  12. ↑ EWTN-ov katalog. Voices of the Persecuted: Nineveh's Christians in Exile (pristupljeno 29. veljače 2020.)
  13. ↑ Gaunt, David. Massacres, Resistance, Protectors: Muslim-Christian Relations in Eastern Anatolia during World War I. Piscataway, N.J.: Gorgias Press, 2006, str. 433.
  14. ↑ Iraqi Assyrians a Case Study for Government Intervention
  15. ↑ Za Asirce kao kršćane, pročitaj
    • Joel J. Elias, The Genetics of Modern Assyrians and their Relationship to Other People of the Middle East [6]
    • Steven L. Danver, Native Peoples of the World: An Encyclopedia of Groups, Cultures and Contemporary Issues, str. 517
    • UNPO Assyria
    • James Minahan, Encyclopedia of the Stateless Nations: A-C, str. 209
  16. ↑ Irak – zemlja svetaca i mučenika
  17. ↑ a b c d e f g Ronald Roberson. The Eastern Catholic Churches 2016 (PDF). Catholic Near East Welfare Association. Pristupljeno 29. studenoga 2016. Information sourced from Annuario Pontificio 2016 edition
  18. ↑ a b c d e Murre-van den Berg, Heleen. 2011. Syriac Orthodox Church. Kurian, George Thomas (ur.). The Encyclopedia of Christian Civilization. Wiley-Blackwell. str. 2304. ISBN 978-1-4051-5762-9
  19. ↑ United Nations High Commissioner for Refugees. Refworld – World Directory of Minorities and Indigenous Peoples – Turkey : Syriacs. Refworld. Pristupljeno 6. lipnja 2015.
  20. ↑ Holy Apostolic Catholic Assyrian Church of the East — World Council of Churches. www.oikoumene.org (engleski)
  21. ↑ a b c Ronald G. Roberson. CNEWA - The Assyrian Church of the East. www.cnewa.org
  22. ↑ a b Baumer, Christoph. The church of the East : an illustrated history of Assyrian Christianity. I.B. Tauris. ISBN 978-1-84511-115-1
  23. ↑ "Assyria". Unrepresented Nations and Peoples Organization. unpo.org.
  24. ↑ Who are the Assyrians. www.nineveh.com
  25. ↑ Isaac, Mardean. 24. prosinca 2011. The desperate plight of Iraq's Assyrians and other minorities | Mardean Isaac. the Guardian (engleski)
  26. ↑ a b Congressman Frank R. Wolf. Distinguished Senior Fellow, 21st Century Wilberforce Initiative (PDF). www.aina.org
  27. ↑ a b c d Understanding recent movements of Christians from Syria and Iraq to other countries across the Middle East and Europe (PDF). www.aina.org
  28. ↑ Syria's Assyrians threatened by extremists – Al-Monitor: the Pulse of the Middle East. Al-Monitor. Pristupljeno 18. veljače 2015.
  29. ↑ Assyrians: Frequently Asked Questions. www.aina.org
  30. ↑ a b Ishtar: Documenting The Crisis In The Assyrian Iranian Community. aina.org
  31. ↑ United Nations High Commissioner for Refugees. Refworld - World Directory of Minorities and Indigenous Peoples - Turkey : Assyrians. Refworld
  32. ↑ United Nations High Commissioner for Refugees. 13. listopada 2010. Iran: Last of the Assyrians. Refworld. Pristupljeno 18. rujna 2013.
  33. ↑ a b c Peter BetBasoo. Brief History of Assyrians. www.aina.org
  34. ↑ Nyheter, SVT. 9. svibnja 2018. Statministerns folkmordsbesked kan avgöra kommunvalet: "Underskatta inte frågan". SVT Nyheter (švedski)
  35. ↑ "Diskussion zum Thema 'Aaramäische Christen' im Kapitelshaus" Borkener Zeitung (njem.) (archived link, 8 October 2011)
  36. ↑ 70,000 Syriac Christians according to REMID (of which 55,000 Syriac Orthodox).
  37. ↑ Tore Kjeilen. Lebanon / Religions – LookLex Encyclopaedia. Looklex.com. Pristupljeno 18. rujna 2013.
  38. ↑ CULTURAL DIVERSITY IN AUSTRALIA, 2016. Australian Bureau of Statistics. 27. lipnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2017. Pristupljeno 27. lipnja 2017.
  39. ↑ Jordan Should Legally Recognize Displaced Iraqis As Refugees, AINA.org. Assyrian and Chaldean Christians Flee Iraq to Neighboring Jordan, ASSIST News Service
  40. ↑ Statistics Canada. 2011 National Household Survey: Data tables. Pristupljeno 11. veljače 2014.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  41. ↑ a b c d e f CNN Under-Estimates Iraqi Assyrian Population. Aina.org. Pristupljeno 18. rujna 2013.
  42. ↑ Wieviorka i Bataille 2007, str. 166 Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFWieviorkaBataille2007 (pomoć)
  43. ↑ Google Translate. Translate.googleusercontent.com. Pristupljeno 18. rujna 2013.
  44. ↑ Tzilivakis, Kathy. 10. svibnja 2003. Iraq's Forgotten Christians Face Exclusion in Greece. Athens News. Pristupljeno 7. travnja 2012.
  45. ↑ Georgia – ecoi.net – European Country of Origin Information Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2014. Pristupljeno 18. veljače 2015.
  46. ↑ State statistics committee of Ukraine – National composition of population, 2001 census (Ukrainian)
  47. ↑ 2011 Armenian Census
  48. ↑ 2013 Census ethnic group profiles: Assyrian. Statistics New Zealand. Pristupljeno 13. ožujka 2018.
  49. ↑ The ethnic origin of Christians in Israel. parshan.co.il (hebrejski)
  50. ↑ Assyrian Community in Kazakhstan Survived Dark Times, Now Focuses on Education. The Astana Times. Pristupljeno 18. veljače 2015.
  51. ↑ Assyrian Association Founded in Finland. aina.org. Pristupljeno 18. veljače 2015.
  52. ↑ "Thousands of Assyrian Americans Rally for Persecuted Christians of Iraq", Anugrah Kumar za "Christian Post" 11.8.2014.
  53. ↑ "Is history repeating itself?", Abbey Mikha za "Assyrian Genocide Research Center",  31.7.2014.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ajsori&oldid=5468149"