Razlika između inačica stranice »Gabriele D'Annunzio«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 3.229 bajtova ,  prije 1 godinu
Oznake: mobilni uređaj m.wiki VisualEditor
 
== Politika ==
1897. godine je izašao na parlamentarne izbore kao desničarski kandidat, te je osvojio mjesto u talijanskom parlamentu. Nakon ulaska parlament, ubrzo je prešao na stranu ljevice, objasnivši da "ide prema životu"; učinio je to u vrijeme raznih protuliberalnih mjera i gušenja narodnih nemira, koju je provodila tadašnja konzervativna vlada generala Luigija Pellouxa.
 
D'Annunzija se često prikazuje kao preteču i idejnog začetnika talijanskog [[Fašizam|fašizma]]. Svoja politička gledišta je do kraja iskazao prilikom stvaranja Ustava (''Carta del Carnaro'') [[Talijanska uprava za Kvarner|Talijanske uprave za Kvarner]], kojeg je izradio u suradnji s [[anarhosindikalizam|anarhosindikalistom]] [[Alceste de Ambris|Alcesteom de Ambrisom]].
 
D'Annunzio je podržavao talijansku ekspanzionističku politiku te je između ostalog pohvalio i talijansku invaziju na [[Etiopija|Etiopiju]].
 
<br />
 
== I. svjetski rat ==
U vrijeme ulaska Italije u rat 1915. godine, d'Annunzio je živio u Parizu. Odlučuje se vratiti u domovinu i kao ugledni umjetnik pridružuje se ratnom zrakoplovstvu. U postrojbi kojom zapovijeda njegov bliski prijatelj Giuseppe Garrassini Garbarino, već u kolovozu 1915. godine nadlijeće [[Trst]], bacajući letke. U narednim godinama će obavljati uglavnom propagandne poslove, i pisati za talijanske vojnike i civilno stanovništvo o svojim nerijetko ekstravagantnim ratnim zadaćama. Od ozljede koju je zadobio kao letač, 1916. godine gubi desno oko. Protiv savjeta liječnika, vraća se u postrojbu, te će između ostalog, moći pisati o svojem sudjelovanju u zračnim napadima na [[Poreč]], [[Pula|Pulu]] i [[Kotor]]. Iz jedne zračne akcije 1917. godine vratio se zrakoplov u kojem je letio sa 134 pogotka protuzračne obrane. Sudjeluje i u nekim akcijama kopnene vojske, hrabreći vojnike. U veljači 1918. godine plovi na torpednom čamcu talijanske ratne mornarice na [[Bakar]]. Izvrsno literarno prikazani (doslovno: opjevan) napad na Bakar postati će jedan među njegovim najpamćenijim djelima, a čitav torpedni čamac MAS 96 na kojem je plovio do danas se nalazi izloženim u njegovom dvorcu, do kojega je prenijet stotinama kilometara od mora.
 
U činu [[Bojnik|bojnika]], povjerena mu je u ožujku 1918. zapovjedništvo eskadrile mornaričkih zrakoplova stacionirane na otočiću kod Venecija. U kolovozu iste godine, kao zapovjednik svoje slijedeće eskadrile, uspijeva organizirati svoju dugo pripremanu misiju leta do dalekog [[Beč|Beča:]] 6 talijanskih zrakoplova su preletjeli preko 1.000 km od Venecije, kako bi bacao letke nad Bečom. Pred demobilizaciju biva unaprijeđen u [[Pukovnik|pukovnika]].
 
Vojnička karijera nije bila samozatajna, kako se uobičajeno očekuje od vojnika: on se uvijek ponašao kao zvijezda, uživao nepodijeljeni interes vojnika i civila, te si dopuštao razne ekstravagancije - nerijetko rizične za njega samoga i za druge talijanske vojnike.
 
== D'Annunzio i Rijeka ==
Svojim govorima D'Annunzio opčinjava mase. Zaslužan je za oživljavanje rimskog vojnog pozdrava s uzdignutom rukom kojem dodaje poklič '''''eia, eia, eia, alalà.''''' Oživljava i druge rimske simbole i stavlja ih u službu talijanskog [[Nacionalizam|nacionalizma]] i [[Iredentizam|iredentizma]].
 
Dana [[12. studenoga]] [[1920.]] [[Kraljevina SHS]] i [[Kraljevina Italija]] potpisuju [[Rapallski ugovor|Rappalski ugovor]]: Kraljevina SHS pristaje prepustitina Kraljeviniosnivanje Italijineovisne grad[[Slobodna kojiDržava tadaRijeka|Slobodne imaDržave Rijeke]] na području kojim je vojno ovladao d'Annunzio, grada-države s oko pola stanovništva talijanskog jezika - ali s jedva ikakvim prigradskim naseljima, koje su uostalom posve nastanjena Hrvatima. D'Annunzio ne prihvaća rjesenjepovući kojese očitos predstavljavlasti, tj. krajokončati njegovesvoju ekstravagantneekstravagantnu avantureavanturu; talijanska Vlada želi protjerati D'Annunzijeve legionare silom.
 
[[24. prosinca]] 1920. godine ujutro talijanske regularne vojne postrojbe napadaju D'Annunzijeve legionare na [[Kantrida|Kantridi]].
Kako bi se osigurali od napada sa [[Sušak]]a, legionari su na sam [[Badnjak]] noću digli u zrak mostove na [[Rječina|Rječini]].
 
Brod[[Bojni brod]] Kraljevine Italije ''Andrea Doria'' ispalio je nekoliko projektila prema Guvernerovoj palači pri čemu je D'Annunzio bio lakše ranjen.
Međusobno ubijanje talijanskih vojnika trajalo je 5 dana.
Poginula su 22 d’Annunzijeva legionara, 18 talijanskih redovnih vojnika i 5 civila. Ovaj je događaj u povijest ušao pod imenom ''Natale di Sangue'' ([[Krvavi Božić]]).
 
D'Annunzijevi legionari započinju s povlačenjem iz Rijeke [[5. siječnja]] [[1921.]], a sam pjesnik-vojnik napušta grad zrakoplovom 13 dana kasnije.
 
Zbog zasluga u pripojenju Rijeke Italiji - nije baš izvjesno da bi Kraljevina SHS pristala odreći se Rijeke bez problema s d'Annunzijem, a zapravo je protjerivanje "ardita" iz Rijeke bio dobar razlog za uspostavu talijanskog garnizona koji će čuvati grad dok u konačnici ne postane dio Kraljevine Italije, i opet uz pomoć državnog udara kojega su u Rijeci 1921. godine proveli d'Annunzijeve pristalice - talijanski kralj [[Viktor Emanuel III.|Viktor Emanuel III]] mu je 1924. godine dao nasljednu titulu kneza od [[Snježnik|Snježnika]], tj. dobio je d'Annunzio pravo na titulu ''Principe di Montenevoso''. U 1925. godine je proizveden i u čin pričuvnog [[Brigadni general|brigadnog generala]] zrakoplovstva.
 
== Suparništvo s Mussollinijem ==

Navigacijski izbornik