Amfilohije Radović: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m ispravak datuma i/ili općeniti ispravci
Redak 21: Redak 21:
Amfilohije je drugi put ugostio Arkana po njegovom povratku s dubrovačkog ratišta, na [[Badnji dan]] [[1992]]. godine, kada je Arkanu pripala "čast" čuvati badnjak na Cetinju.<ref name="blic"/> Tom prilikom je izvršeno masovno krštenje oko 400 izbjeglica iz sjeverne Albanije<ref name="Rastoder"/><ref name="e-novine"/>, a Amfilohije je bacio anatemu na "one koji hoće razdvojti Srbiju od Crne Gore".<ref name="Intervju"/> Željko Ražnatović Arkan je tada iz Cetinjskog manastira poručio Crnogorcima: "I Skadar će biti naš".<ref name="Rastoder"/>
Amfilohije je drugi put ugostio Arkana po njegovom povratku s dubrovačkog ratišta, na [[Badnji dan]] [[1992]]. godine, kada je Arkanu pripala "čast" čuvati badnjak na Cetinju.<ref name="blic"/> Tom prilikom je izvršeno masovno krštenje oko 400 izbjeglica iz sjeverne Albanije<ref name="Rastoder"/><ref name="e-novine"/>, a Amfilohije je bacio anatemu na "one koji hoće razdvojti Srbiju od Crne Gore".<ref name="Intervju"/> Željko Ražnatović Arkan je tada iz Cetinjskog manastira poručio Crnogorcima: "I Skadar će biti naš".<ref name="Rastoder"/>


Tijekom [[rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]], Amfilohije je bio blizak prijatelj [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]], optuženog za ratne zločine. Radović je Karadžića često posjećivao na Palama i obilazio njegove borce po bosansko-hercegovačkim ratištima da ih osokoli za borbu.<ref name="Rastoder"/> Kada su čelnici Republike Srpske odbacili [[Vance-Owenov mirovni plan]] [[1993]]. godine, Amfilohije je izjavio da su oni te noći "krenuli svetolazarevskim putem". Zbog odbacivanja mirovnog sporazuma, Amfilohije je [[Biljana Plavšić|Biljanu Plavšić]] proglašavao [[kosovka djevojka|kosovkom djevojkom]].<ref>{{srp oznaka}} [http://www.pescanik.net/content/view/1240/57/ Vajmarska republika]</ref> Amfilohije je izjavljivao da se u BiH bije bitka za "slobodu zlatnu i obraz časni čitavog pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva".<ref name="Rastoder"/> Zbog "zasluga" tijekom rata u Bosni, Radovan Karadžić ga je odlikovao [[Orden Njegoša|Ordenom Njegoša]] prvog reda.<ref>[http://www.cyberbulevar.com/vijesti/bih/koga-je-sve-odlikovao-radovan-karadzic/20060430/ Koga je sve odlikovao Radovan Karadžić]</ref>
Tijekom [[rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]], Amfilohije je bio blizak prijatelj [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]], optuženog za ratne zločine. Radović je Karadžića često posjećivao na Palama i obilazio njegove borce po bosansko-hercegovačkim ratištima da ih osokoli za borbu.<ref name="Rastoder"/> Kada su čelnici Republike Srpske odbacili [[Vance-Owenov plan|Vance-Owenov mirovni plan]] [[1993]]. godine, Amfilohije je izjavio da su oni te noći "krenuli svetolazarevskim putem". Zbog odbacivanja mirovnog sporazuma, Amfilohije je [[Biljana Plavšić|Biljanu Plavšić]] proglašavao [[kosovka djevojka|kosovkom djevojkom]].<ref>{{srp oznaka}} [http://www.pescanik.net/content/view/1240/57/ Vajmarska republika]</ref> Amfilohije je izjavljivao da se u BiH bije bitka za "slobodu zlatnu i obraz časni čitavog pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva".<ref name="Rastoder"/> Zbog "zasluga" tijekom rata u Bosni, Radovan Karadžić ga je odlikovao [[Orden Njegoša|Ordenom Njegoša]] prvog reda.<ref>[http://www.cyberbulevar.com/vijesti/bih/koga-je-sve-odlikovao-radovan-karadzic/20060430/ Koga je sve odlikovao Radovan Karadžić]</ref>


[[1996]]. godine Radović je uredio zbornik radova ''[[Jagnje Božije i zvijer iz bezdana]]'', kojim se izlaže pravoslavna filozofija rata i u kojem se, pored ostalih autora, nalazi i tekst Radovana Karadžića.<ref>[http://www.mitropolija.cg.yu/duhovnost/jagnje/ Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana]</ref> Haško tužilaštvo smatra da se Karadžić, dok je bio u bijegu, skrivao u manastirima pod Amfilohijevom nadležnošću.<ref name="Portret">[http://www.e-novine.com/index.php?news=21358 Portret: Amfilohije Radović - Sejač mržnje]</ref>
[[1996]]. godine Radović je uredio zbornik radova ''[[Jagnje Božije i zvijer iz bezdana]]'', kojim se izlaže pravoslavna filozofija rata i u kojem se, pored ostalih autora, nalazi i tekst Radovana Karadžića.<ref>[http://www.mitropolija.cg.yu/duhovnost/jagnje/ Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana]</ref> Haško tužilaštvo smatra da se Karadžić, dok je bio u bijegu, skrivao u manastirima pod Amfilohijevom nadležnošću.<ref name="Portret">[http://www.e-novine.com/index.php?news=21358 Portret: Amfilohije Radović - Sejač mržnje]</ref>

Inačica od 30. ožujka 2020. u 10:19

Amfilohije Radović

Amfilohije (Risto) Radović (Donja Morača, 7. siječnja 1938.) je crnogorsko-primorski mitropolit Srpske pravoslavne Crkve.

Amfilohijevo političko djelovanje u okviru Srpske pravoslavne crkve izaziva brojne kontroverze u javnosti zbog velikosrpskog nacionalizma, negiranja crnogorskog naroda i državnosti, reafirmacije četništva kao i zbog protivljenja europskim integracijama. Njegovo sudjelovanje u političkom životu se smatra izrazito konzervativnim i militantnim.[1]

Tijekom raspada SFRJ bio je u bliskim odnosima s Radovanom Karadžićem i Željkom Ražnatovićem Arkanom. Zbog njegovog političkog djelovanja i uloge koju je imao u ratovima, mnogi ga nazivaju ratnikom u mantiji.[1]

Životopis

Mladost i obrazovanje

Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni Božić 7. siječnja 1938. godine u Barama Radovića u Donjoj Morači. Završio je Bogosloviju Sv. Save u Beogradu. Na Bogoslovskom fakultetu SPC u Beogradu diplomirao je 1962. god. Pored teologije, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, studirao je klasičnu filologiju. Veliki utjecaj na Amfilohija izvršio je svetosavski teolog Justin Popović.[2] Postdiplomski studij nastavlja u Bernu i Rimu. Odatle prelazi u Atenu, u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati s tezom o Grigoriju Palami, koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.[2]

Sredinom 1970-ih odlazi na Svetu goru, gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".[1] Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u Parizu od 1974. do 1976., gdje uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.[2] Po povratku, u Beogradu je biran za dekana Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od 1980. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem 1985. izabran je za episkopa banatskog sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića 1990. godine na Cetinju ustoličen za Mitropolita crnogorsko-primorskog SPC, zetsko-brdskog i skenderijskog i egzarha Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti Skadra u Albaniji,[3] no stvarna nadležnost toga područja je pod ovlastima Albanske pravoslavne crkve. Na njegovu inicijativu je pokrenut časopis mitropolije crnogorsko-primorske, Svetigora.

Uloga u raspadu SFRJ

Amfilohije je, ponesen idejom Slobodana Miloševića o “nacionalnom preporodu”, podržavao rat koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji. On se zalagao za stvaranje Velike Srbije ujedinjenjem svih oblasti u kojima žive Srbi.[4] Mitropolit Amfilohije je na Petrovdan, 12. srpnja 1991. godine u cetinjskom manastiru primio Željka Ražnatovića Arkana, vođu srpske paravojne postrojbe „Tigrovi“, koji je sa svojom jedinicom pušten u manastir pod punim naoružanjem.[5][6][7] Arkanove jedinice su neke vrijeme služile kao "osiguranje" Cetinjskog manastira.[8][9]

Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj 1991. Amfilohije Radović je boravio na dubrovačkom ratištu.[10] On je u jesen 1991. obilazio crnogorsku vojsku koja je vršila opsadu Dubrovnika i dijelio im križiće i ikonice.[11] U studenom 1991. godine Amfilohije je na dubrovačkom ratištu epskom pjesmom "Mojkovačka bitka" izvođenom uz gusle hrabrio rezerviste podgoričke brigade „Veljko Vlahović“.[5]

Amfilohije je drugi put ugostio Arkana po njegovom povratku s dubrovačkog ratišta, na Badnji dan 1992. godine, kada je Arkanu pripala "čast" čuvati badnjak na Cetinju.[1] Tom prilikom je izvršeno masovno krštenje oko 400 izbjeglica iz sjeverne Albanije[3][5], a Amfilohije je bacio anatemu na "one koji hoće razdvojti Srbiju od Crne Gore".[7] Željko Ražnatović Arkan je tada iz Cetinjskog manastira poručio Crnogorcima: "I Skadar će biti naš".[3]

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini, Amfilohije je bio blizak prijatelj Radovana Karadžića, optuženog za ratne zločine. Radović je Karadžića često posjećivao na Palama i obilazio njegove borce po bosansko-hercegovačkim ratištima da ih osokoli za borbu.[3] Kada su čelnici Republike Srpske odbacili Vance-Owenov mirovni plan 1993. godine, Amfilohije je izjavio da su oni te noći "krenuli svetolazarevskim putem". Zbog odbacivanja mirovnog sporazuma, Amfilohije je Biljanu Plavšić proglašavao kosovkom djevojkom.[12] Amfilohije je izjavljivao da se u BiH bije bitka za "slobodu zlatnu i obraz časni čitavog pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva".[3] Zbog "zasluga" tijekom rata u Bosni, Radovan Karadžić ga je odlikovao Ordenom Njegoša prvog reda.[13]

1996. godine Radović je uredio zbornik radova Jagnje Božije i zvijer iz bezdana, kojim se izlaže pravoslavna filozofija rata i u kojem se, pored ostalih autora, nalazi i tekst Radovana Karadžića.[14] Haško tužilaštvo smatra da se Karadžić, dok je bio u bijegu, skrivao u manastirima pod Amfilohijevom nadležnošću.[6]

Političko djelovanje u Crnoj Gori

Podrobniji članak o temi: Političko djelovanje Srpske pravoslavne crkve

Amfilohija mnogi kritiziraju zbog miješanja u politiku Crne Gore, kao i zbog pokušaja njene klerikalizacije. Njegov dolazak u Crnu Goru neki povezuju s „antibirokratskom revolucijom”, kada su vlast u toj republici preuzeli Miloševićevi kadrovi.[6] Amfilohije Radović je u Crnoj Gori godinama vatreno propovijedao svetosavlje, ideologiju srpskog nacionalizma.[6] Poznat je po žestokom negiranju crnogorske nacije i crnogorske državnosti.[1][7] Mitropolitovo promoviranje "srpstva i svetosavlja", u skladu s velikosrpskom nacionalističkom projektu, dovelo je do značajne polarizacije među samim Crnogorcima.[3] Žestoki antikomunizam i reafirmacija četništva, putem nakladne djelatnosti Mitropolije crnogorsko-primorske i organiziranim posvećenjem stratišta na kojima su izginuli četnici, izazvalo je kontraverzna mišljenja, ne samo u crnogorskoj javnosti.[3]

Izvori

  1. ↑ a b c d e (srp.) Vesna Mališić, Dva voda vojske, blic.rs, 10. siječnja 2009., (u pismohrani archive.org 19. ožujka 2009.), pristupljeno 9. siječnja 2017.
  2. ↑ a b c (srp.) Službeni životopis na stranicama Mitropolije
  3. ↑ a b c d e f g Šerbo Rastoder, Religija i politika 1991-1999. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2011. Pristupljeno 20. veljače 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ Sabrina P. Ramet, The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005
  5. ↑ a b c Zvijer iz bezdana
  6. ↑ a b c d Portret: Amfilohije Radović - Sejač mržnje
  7. ↑ a b c Intervju: Gospodin Amfilohije, mitropolit SPC u Crnoj Gori
  8. ↑ Kozaci ne obezbeđuju manastir
  9. ↑ (srp.) Gospodari nekulture
  10. ↑ Mirko Đorđević, analitičar Srpske pravoslavne crkve. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2013. Pristupljeno 20. veljače 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  11. ↑ (srp.) Zašto se u crkvi šapuće, II deo
  12. ↑ (srp.) Vajmarska republika
  13. ↑ Koga je sve odlikovao Radovan Karadžić
  14. ↑ Jagnje Božije i Zvijer iz bezdana

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Amfilohije_Radović&oldid=5491948"