Razlika između inačica stranice »El Shatt«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 1.335 bajtova ,  prije 8 mjeseci
→‎Slike iz života u logoru: vraćam podatak o bombardiranju, sada s izvorom; sitne nadopune
(izvori, što spašeni što dodani)
(→‎Slike iz života u logoru: vraćam podatak o bombardiranju, sada s izvorom; sitne nadopune)
Oznaka: uređivač wikiteksta (2017.)
</ref>
 
Postojali su još neki logori. [[Tolumbat]], nedaleko od [[Aleksandrija|Aleksandrije]], bio je za žene s malom djecom i u njemu su bili najbolji uvjeti, dok je najgorih uvjeta bio [[El KhatabaKhatadba]] koji je bio udaljen nekoliko sati od Tolumbata i El Shatta.<ref name="Perinović"/>
 
U blizini su bili i logori Grka i Poljaka.<ref>{{Citiranje weba|url=https://web.archive.org/web/20110721100420/http://www.hismus.hr/english/el%20shatt%20eng.htm|title=El Shatt – the Croatian Refugee Community in the Sinai Desert, Egypt (1944-1946)|work=hismus.hr|language=en|publisher=Hrvatski povijesni muzej|accessdate=2021-03-05}}</ref> Dalmatinci su se s njima ''mjerili'' u organizaciji izbjegličkog naselja.,<ref name="Perinović"/> i jedini su imali potpuno autonomnu organizaciju života u logoru.<ref name="HRTfilm">{{Citation|title=Pustinjska priča - El Shatt|url=https://www.youtube.com/watch?v=_ZeoXQCNLJk|accessdate=2021-03-08|language=hr|author=Ninoslav Lovčević|publisher=Hrvatska radiotelevizija|publication-date=2009.}}</ref>
 
== Povijesni tijek događaja ==
Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem [[1943]]. i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava [[Dalmacija]], veliki broj civila, preko 30.000, u strahu se od odmazde sklonio na otok [[Vis]]. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab [[Partizani|partizanske vojske]] i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikoga broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u [[Bari]], a zatim u [[Taranto]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|author=Neven Bogdanić|title=El Shatt naš nezaboravljeni|url=https://hrcak.srce.hr/52270|date=1995-03-21|journal=Crkva u svijetu : Crkva u svijetu|volume=30|issue=1|pages=53–59|language=hr|accessdate=2021-02-23}}</ref> U zbjegu je bilo gotovo 40.000 ljudi, najviše Makarana (oko 5800), zatim Korčulana (4500), Bračana i Šoltana (4300), Vodičana (4000), Višana (3800), Hvarana (3000), Trogirana (2000), Šibenčana (2000) kao i tisuće iz drugih mjesta u Dalmaciji.<ref name=":0" /> Hrvata je u zbjegu bilo oko 80%, a 7% bili su Srbi, uz nešto Slovenaca, Židova i drugih.<ref name=":0" /> Budući da je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.<ref name="HRTfilm" />
 
Egipat, po nekima, nije bio slučajno određen. Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, dijelovi kraljevske vojske. Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo. Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.<ref name="Perinović" /> Oni su bili prvi koji su pridošlicama priskočili u pomoć i usred gole pustinje im namjestili prve šatore.<ref name="HRTfilm" />
 
Logor je formiran na površini od 260 km<sup>2</sup> u blizini [[Sueski kanal|Sueskog kanala]], i podijeljen na pet manjih podlogora. IzbjegliceObitelji i naselja u logoru grupirali su bilese smještenetako da su bili istog rasporeda kao i u šatorima,starom prosječnokraju.<ref name="Perinović" /> Prosječno je u svakom šatoru bila jedna do dvije obitelji. Iako daleko od domovine i u lošim uvjetima, pokušali su očuvati privid normalnog života. TakoOsnovane su osnovane škole, razne radionice, zajedničke praonice, izdavane su novine, a u jednom šatoru je uređena crkva.<ref name=":0" /> Ljudi iz Dalmacije su se teško prilagođavali na pustinjske uvjete, posebno djeca koja su oboljevala od crijevnih bolesti,. teU logoru El Khatadba ih je velikivelik broj i umro od ospica.<ref name="HRTfilm" /> Britanska uprava je također držala strog režim, dopuštajući izlazak iz kompleksa samo s propusnicama.
 
Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru osamnaest i više mjeseci. U logoru se rodilo 481475 dijetedjece.<ref name=":0" /> Dio djece se rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen. Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Neka od djece dobila su imena poput Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska, Suez, Nilka, Zbjegan i sl.<ref name="Perinović" />
Obitelji i naselja u logoru grupirali su se tako da su bili istog rasporeda kao i u starom kraju.<ref name="Perinović"/>
 
U blizini logora bio je poligon avijacije kraljevske vojske pa su na logor, navodno slučajno, pet puta padale bombe od kojih je nekoliko ljudi stradalo – posljednji put početkom 1945.<ref name="HRTfilm" />
Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru osamnaest i više mjeseci. U logoru se rodilo 481 dijete. Dio djece se rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen. Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Neka od djece dobila su imena poput Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska, Suez, Nilka i sl.<ref name="Perinović" />
 
Smirivanjem prilika u [[Federativna Narodna Republika Jugoslavija|Jugoslaviji]] i učvršćenjem [[Josip Broz Tito|Titove]] vlasti, u ožujku 1945. formirana je komisija za repatrijaciju. U svibnju 1945. počeo je polagan povratak zbjega kući.<ref name=":0" /> Povratak je kasnio zbog navodnog manjka brodova,<ref>HTV-ov dokumentarni film [[Pustinjska priča - El Shatt]]</ref> takoi dauz jevišemjesečne posljednjizastoje zbog nategnutih političkih odnosa Jugoslavije i saveznika.<ref name="HRTfilm" /> Posljednji konvoj otišao je iz El Shatta [[24. ožujka]] [[1946.]]<ref name="Perinović" /><ref name=":0" /> NaPrema popisima iz triju logora, na mjestu izbjeglištva ostalo je groblje s okosa 800715 umrlih.<ref name=":0" />
 
Izbjegličko groblje je s vremenom bilo devastirano, a onda i uništeno u izraelsko-arapskim ratovima 1967.<ref name=":1">{{Citiranje weba|url=http://www.croatia.org/crown/articles/6971/1/E-The-memorial-at-El-Shatt-is-silent.html|title=The memorial at El-Shatt is silent|last=Bach|first=Nenad|work=www.croatia.org|accessdate=2021-03-05}}</ref> Groblje je 1985. po prvi put obnovljeno, no do tada je već bio izgubljen trag o većini grobova.<ref name=":0" /> Godine 2003. uz potporu hrvatske vlade uređeno je memorijalno područje sa spomen-obilježjem za svih 856<ref name="HRTfilm" /> stradalih u zbjegu.
 
== Slike iz života u logoru ==
 
== Centralni odbor zbjega ==
[[Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37800-8d37899v.jpg|mini|Desno: ''duša zbjega''<ref name="HRTfilm" />{{Is|27.30}} sekretar centralnog odbora Mate Barbić]]
Organizaciju života u logorima vodio je Centralni odbor zbjega. činiliKao glavni zadatak odredili su motivirati ljude i svakome dati neku ulogu, no bez ikakve represije.<ref name="HRTfilm" /> Odbor su u različitim razdobljima činili:<ref>{{Citiranje weba|url=http://povijest.net/2018/?p=3052|title=U Egipat – Izbjeglički logor El Shatt (3/7)|last=Karabatić|first=Marin|work=Hrvatski povijesni portal|language=hr|accessdate=2021-02-23}}</ref>
* predsjednik: [[Ivo Markić]] (1944., 1945.), [[Mate Barbić]] (1944.), don [[Andrija Štambuk|Andro Štambuk]] (1946.)
* glavni tajnik: [[Zvonimir Bešker]] (1944.), Mate Barbić (1944. – 1945.)
 
== Vidi ==
*[[Pustinjska priča - El Shatt]] (dokumentarni film)
*[[El-Arish (logor)]]
 
== Izvori ==
{{izvori|2}}
 
 

Navigacijski izbornik