Povlja
Povlja | |
---|---|
Povlja | |
Država | Hrvatska |
Županija | Splitsko-dalmatinska županija |
Općina/grad | Selca |
Površina[1] | 10,8 km2 |
Koordinate | 43°20′02″N 16°50′24″E / 43.334°N 16.84°E |
Stanovništvo[2] (2021.) | |
Ukupno | 335 |
– gustoća | 31 st./km2 |
Poštanski broj | 21413 Povlja |
Pozivni broj | +385 (0)21 |
Autooznaka | ST |
Povlja na zemljovidu Hrvatske |
Povlja su priobalno mjesto na otoku Braču, u Hrvatskoj. Nalaze se na sjeveroistočnoj bračkoj obali, u dubokom zatonu. Administrativno su u sastavu općine Selca.
Prema popisu stanovnika iz 2001. godine, Povlja imaju 364 stanovnika, koji se bave poljoprivredom, ribarstvom, obradom kamena i turizmom.
Crkva sv. Ivana Krstitelja podignuta je na mjestu ranokršćanske bazilike iz 5. stoljeća. Benediktinski glagoljaški samostan iz 11. stoljeća je poznat po Povaljskoj listini i Povaljskom pragu, dokumentima pisanim na arvatici.
Povijest
U doba opata Martinisa (1632.-1653.) u Povlja su se naseljavali žitelji iz okolnih bračkih naselja, a zatim poljičke izbjeglice i novi stanovnici. Godine 1678. mjesto je brojilo 52 stanovnika, 1702. 70, 1718. oko 80, 1738. 100, a 1760. godine 140 ljudi. Iako su Povlja postupno rasla, još uvijek su zadržavala obilježje ruralne izgradnje i agrikulturne orijentacije. Stari srednjovjekovni kaštel koji se nalazio u sklopu starokršćanske arhitekture obnovio je Tommaseo u 17. stoljeću nakon dopusnice mletačkih vlasti radi što bolje obrane od gusarskih napada u mletačko-turskim ratovima. Oko toga kaštela i nekadašnje benediktinske opatije grupirale su se kućice prvih doseljenika, a onda se mjesto širilo prema moru pa se na Žalu sagradila lučica.
Povlja su u početku potpadala pod župu Gornjega Humca, ali su 1715. godine dobila posebnog dušobrižnika. Međutim, zbog udaljenosti, crkvena se uprava orijentirala prema susjednim Selcima. Tek je 1925. i u Povljima osnovana posebna župa. Muška osnovna škola u mjestu osnovana je 1871. godine.
Literatura
- Brački zbornik br. 6, Dasen Vrsalović-Povijest otoka Brača, Skupština općine Brač, Supetar 1968.
Vanjske poveznice
|