Prostitucija
Prostitucija (od latinske riječi Prostituere, koja znači "javno izlagati") je prodavanje seksualnih usluga za novac ili neku drugu uslugu. Prostitucija se često spominje kao „najstariji zanat na svijetu“.
U današnjem svijetu, vrlo veliki broj muškaraca, žene i djece korištenih u prostituciji su u ropskom položaju.[1]
Prostitucija se danas odvija u raznim oblicima. Postoje bordeli (u slučaju Hrvatske, gdje je prostitucija zabranjena, usluge se objavljuju u oglasima i održavaju tajno u stanovima), ulična prostitucija, escort usluge, seksualni turizam i druge.
Osoba koja prodaje seksualne usluge se zove prostitutka. Ovim poslom se uglavnom bave žene čijim se uslugama služe muškarci koji su samci, željni pustolovine ili su jednostavno znatiželjni. No u manjini se prostitucijom bave i muškarci, čije usluge iz istih razloga koriste žene (ili gay muškarci). Uz ženske prostitutke često idu i „zaštitnici“ (makroi ili svodnici) koji od njih često uzimaju 50 % zarade a katkad se u ekstremnim slučajevima koriste i nasiljem i ucjenama. Kontakt s prostitucijom se smatra društveno neprihvatljivim i mnoge slavne ličnosti su zbog toga upale u skandal (npr. glumac Hugh Grant).
Žene koje se dobrovoljno bave prostitucijom to uglavnom rade zbog novca. Vrlo malen broj otpada u toj kategoriji na one koje to rade jer su nimfomanke, željne pustolovine ili osvete nad roditeljima.
Prema američkom članku „Estimating the prevalence and career longevity of prostitute women“ (199.0.) broj prostitutki u tipičnom okruženju u SAD-u (Colorado Springs, CO, 1970. – 1988.) je procijenjen na 23 na 100.000 stanovnika, od kojih je 4 % bilo mlađe od 18 godina. Prosječna karijera tih prostituki je prema procjenama trajala 5 godina te je u jednoj godini imala 868 muških partnera.
Procjenjuje se da približno 2 i pol milijuna žena (najviše), muškaraca i djece biva žrtvom međunarodne trgovine robljem, što čini oko 4/5 ukupne međunarodne ilegalne trgovine robljem: odredište su često europske i druge razvijene zemlje.[2] Procjenjuje se da je, zapravo, većina suvremenih prostitutki u ropskom položaju.[3] Makar zagovornici legalizacije prostitucije - za što se primjerice zalažu feministice u Njemačkoj i Nizozemskoj (u kojim je zemljama prostitucija legalna), dok su feministice u Švedskoj (gdje je prostitucija ilegalna) vrlo glasno protiv legalizacije prostitucije - tvrde da se legalizacijom prostitucije poboljšava položaj žena uključenih u tu aktivnost, relevantne statistike ukazuju da u zemljama sa strožim zakonima protiv prostitucije ima zapravo manje trgovine seksualnim robljem.[4]
Studija iz 1994. (Gagnon, Laumann i Kolata) je zaključila da se 16% muškaraca u dobi između 18-59 godina u SAD-u barem jednom u životu poslužilo uslugama prostitutki.
Procjenjuje se da u Indiji radi gotovo 8 milijuna prostitutki. U Nizozemskoj prostitucija čini čak 5% ukupne ekonomije.
U Hrvatskoj prema grubim procjenama ima oko 3.500 prostitutki koje na godinu zarađuju 30 milijuna eura (oko 219 milijuna kuna)[1] Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. ožujka 2007. (Wayback Machine).
U uličnoj prostituciji prostitutke prikupljaju mušterije po ulici, cestama i sl. Često rade posredstvom svodnika te nose izazovnu i oskudnu odjeću (često i po lošim vremenskim uvjetima). Seksualne usluge najčešće pružaju u automobilu mušterije, obližnjoj uličici ili unajmljenoj motelskoj ili hotelskoj sobi.
U engleskom govornom području definiran je podoblik ulične prostitucije koji se zove "lot lizard" (doslovno prevedeno: reptil s parkirališta). To je tip prostitucije koji se odvija na odmaralištima i drugim mjestima na kojima se okupljaju kamiondžije. Prostitutke se često oglašavaju putem kratkih radijskih frenkvencija od 27MHz za koje ne trebaju biti izdane nikakve posebne dozvole kako bi se emitiralo.
Bordel je naziv za ugostiteljski objekt čija je glavna djelatnost prostitucija, bilo kroz omogućavanje upoznavanja prostitutki sa svojim klijentima, bilo kroz pružanje prostora za obavljanje seksualnih usluga. Osim u klasificiranim javnim kućama, prostitucija je također zabilježena u masažnim salonima koji ilegalno pružaju seksualne usluge. Ovakvi saloni često se oglašavaju u lokalnim oglasnicima ili plakatima te nikad direktno ne otkrivaju nude li seksualne usluge ili ne (korisnik obično za to sazna na licu mjesta ili čuje za to prije dolaska od neke druge osobe).
Usluge eskorta često se mogu razlikovati od same prostitucije. Korisnik eskort usluga često plaća samo vrijeme i društvo, ali se u većini slučajeva podrazumijeva da ono uključuje nekakav oblik seksualne usluge.
Usluge eskorta obavljaju se u hotelskim i motelskim sobama ili u vlastitim kućama korisnika, odnosno pružatelja ekskort usluga. Pružatelj eskort usluga može raditi samostalno ili posredstvom neke eskort agencije koja uzima određeni dio provizije. Korištenje interneta za pronalazak ovakvih usluga sve je češća pojava, a prostitutke mogu koristiti internetske forume, društvene mreže ili mogu izraditi vlastite mrežne stranice kako bi oglašavale vlastite usluge.
Seks turizam podrazumijeva putovanje radi korištenje seksualnih usluga, odnosno radi spolnog odnosa s prostitutkama. Svjetska turistička organizacija definira seks turizam kao putovanje organizirano unutar turističkog sektora ili izvan njega putem korištenja njegovih struktura s primarnom svrhom korištenja komercijalnih seksualnih odnosa.
Virtualni seks podrazumijeva seksualne aktivnosti putem računalnih kamera ili tekstualnih poruka, odnosno mikrofona. Internet prostitutke putem kartičnog transfera novca naplaćuju seksualne usluge po tarifama od nekoliko minuta do nekoliko sati usluga. Platforme koje se često koriste za ovakav tip prostitucije su razni internet servisi putem kojih je omogućeno gledanje dva korisnika preko kamere, Skype, WhatsApp i druge aplikacije.
Prostitucija je uvijek bila leglo raznih spolno prenosivih bolesti, od sifilisa do gonoreje. Zato prostitutke uglavnom koriste kondome. Od prostitucije i izvanbračnih seksualnih odnosa stradaju i bračni partneri koji bez vlastite krivice postaju žrtve spolnih bolesti, a najviše stradavaju djeca, bilo zbog razvoda brakova, bilo zbog rođenja izvan braka. Liberalizam kao moralni relativizam, dekadencija i hedonizam relativiziraju štetnost ovih društvenih bolesti.
Najstarija javna kuća kod koje su sačuvani podaci bila je u gradu Uruku u Sumeriji. Iz doba Nebukadnezera II. (od 605. do 562. g. prije nove ere) nađeni su ugovori iz kojih proizlazi da su bogati građani u Babilonu iz prostitucije svojih robinja vukli znatne zarade. Geograf Strabon, koji je živio u doba cara Augusta, tvrdi da je u tadašnjem Afroditinom hramu bilo više od 10.000 prostitutki. Toma Akvinski je zaključio da je prostitucija "nužno zlo" a Augustin da "ne treba suzbijati prostituciju, jer će lakomislena požuda pokvariti društvo". Većina zemalja zabranila je prostituciju nakon 2. svjetskog rata, ali se ona održala na ilegalan način.
Kod plemena Ulad Nail zabilježeno je da djevojke za udaju zarađuju prostitucijom.[5]
U svojim nastojanjima da suzbiju prostituciju, vlasti raznih zemalja podijelili su se oko pogleda na korijene i uzroke prostitucije. Za neke je temeljni krivac potražnja, a za druge ponuda.
Za one koje analiziraju potražnju važni su razni parametri, poput primjerice neravnomjernosti broja žena i muškaraca (primjerice, u Kini trenutno ima 70 milijuna više muškaraca nego žena, što je plodno tlo za prostituciju). Među onima koji smatraju da je temelj potražnja je i Donna M. Hughes koja je napisala: "Treba konfrotirati potražnju za prostitucijom...Muškarci, kupci komercijalnog seksa, su ultimativni konzumenti žena i djece koji se prostituiraju...Istraživanja o muškarcima koji kupuju seks su pokazala da su mnoga nagađanja o njima lažni mitovi. Rijetki su to muškarci koji su usamljeni ili imaju seksualno nezadovoljavajuču vezu. Zapravo, muškarci koji se koriste prostitucijom češće imaju više seksualnih partnera nego oni koji se njom ne koriste. Oni često javljaju da su zadovoljni svojim suprugama. Oni kažu da žele više - seksualni činovi koji njihove supruge neće učiniti ili uzbuđenje koje dolazi od potrage za ženom koju mogu kupiti na kratko vrijeme"[2] Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. lipnja 2012. (Wayback Machine).
No postoje i mišljenja da je ponuda glavni uzrok prostitucije, koju uzrokuju siromaštvo i bijeda.
John de Laufenbels je pak branio prostituciju: "Seks je prirodan, važan dio života. Neki muškarci jednostavno nemaju žene koje su željne da im budu partneri besplatno. Zato tu postoji i "tržnica" za to. Usuđujem se reči da mnogi muškarci dobiju neke vještine koje ih, s vremenom, nauče da mogu pronaći žene u svijetu koje bi bile s njima"[3] Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. listopada 2008. (Wayback Machine).
- Prostitucija u pet zemalja Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. studenoga 2006. (Wayback Machine)
- Prostitucija u brojkama Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. siječnja 2011. (Wayback Machine)
- Prostitucija u Kanadi
- Debata o legalizaciji prostitucije Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. lipnja 2010. (Wayback Machine)
- Prostitucija u Hrvatskoj Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. prosinca 2010. (Wayback Machine)
- Muška prostitucija Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. travnja 2005. (Wayback Machine)
- ↑ UNITED NATIONS OFFICE ON DRUGS AND CRIME Vienna. 2010. The Globalization of Crime - A Transnational Organized Crime Threat Assessment (PDF). United Nations Office on Drugs and Crime. Pristupljeno 13. ožujka 2018.
- ↑ Trafficking explained (engleski). Europska komisija. Pristupljeno 13. ožujka 2018.
- ↑ Julie Bindel. 19. kolovoza 2017. Most ‘sex workers’ are modern-day slaves (engleski). The Spectator. Pristupljeno 13. ožujka 2018.
- ↑ Niklas Jakobsson Andreas Kotsadam. 2010., tekst revidiran 2013. The Law and Economics of International Sex Slavery: Prostitution Laws and Trafficking for Sexual Exploitation, str. 6, 10, 11 (PDF) (engleski). Sveučilište u Göteborgu. Pristupljeno 2018-03-13 Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=
(pomoć) - ↑ Muslim Society