Radoslav Dodig

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Radoslav Dodig
Radoslav dodig.jpg
Rođenje 6. travnja 1954.
Prolog
Smrt 17. lipnja 2016.
Ljubuški
Narodnost Hrvat
Alma mater Filozofski fakultet u Zagrebu

Mr. sc. Radoslav Dodig (Prolog, 6. travnja 1954. - Ljubuški, 17. lipnja 2016.), hrvatski arheolog, filolog i novinar.[1] Široj javnosti poznat je kao dvostruki pobjednik Kviskoteke. Veliku je ljubav gajio prema prema povijesti i arheologiji, bavio se je politikom, a radio je kao novinar i kolumnist u BiH.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Dodig kao pobjednik Kviskoteke sredinom 1980-ih

Dodig je rođen u Prologu pored Ljubuškoga. Osnovnu je školu pohađao u Velikome Prologu, a Sjemenišnu klasičnu gimnaziju u Splitu. Uređivao je skupa s kolegama mjesečnik Nadbiskupijskog sjemeništa Navještenje.[3] Budući da se u SFRJ nakon sjemenišne gimnazije moglo studirati jedino na Filozofskom fakultetu u Skoplju, Dodig u Skopju nastavlja studij klasične filologije.[1]

Od 1986. do 1988. na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku pohađao je poslijediplomski studij "Kulturna povijest istočne obale Jadrana". Magistrirao je radom Ljubuški kraj u antičko doba na Odjelu za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod mentorstvom akademika Nenada Cambija. Gotovu doktorsku disertaciju Uspon i pad Ardijejaca pod mentorstvom prof. Slobodana Čače trebao je obraniti na Sveučilištu u Zadru, ali je zbog bolesti nije uspio obraniti.[4]

Široj javnosti poznat je kao dvostruki pobjednik Kviskoteke.[2] U velikome superfinalu pobijedio je 1986. U tom istom superfinalu sudjelovale su hrvatske kvizaške legende Robert Pauletić (drugo mjesto) i Mirko Miočić (treće mjesto).[2][5] Ostvario je sedam pojedinačnih pobjeda i jednu pobjedu u superfinalu Kviskoteke. [5]

U prvoj polovici osamdesetih bio je nezaposlen, tek je kratko predavao u teslićkoj gimnaziji, a po povratku u rodni Ljubuški nije se mogao zaposliti jer je bio politički nepodoban.[6] Jedva je dobio posao.[5] U drugoj polovini osamdesetih honorarno je predavao grčki i latinski u Centru za usmjereno obrazovanje "Petar Levantin" u Metkoviću, čiji je stalni zaposlenik postao 1991. Godine 1992. prelazi u Gimnaziju Metković, u kojoj je do 2008. predavao latinski jezik. Godinama je bio aktivan suradnik ogranka Matice hrvatske u Metkoviću[1], a od 2007. predsjednik Matice hrvatske u Ljubuškom[7]. Bio je članom Hrvatskog arheološkog društva, Hrvatskog filološkog društva te urednik u biblioteci "Stećak" nakladničke kuće ZIRAL u Mostaru. [5] Stručne radove objavljivao je u znanstvenoj periodici te zbornicima znanstvenih skupova. Za Slobodnu Dalmaciju i Večernji list pisao je kao dopisnik, i to najčešće o temama iz kulture, lingvistike i kulturno-povijesne baštine.[4]

Doprinos arheologiji dao je i za vrijeme izgradnje autocesta, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je na dionici autoceste A1 Dugopolje-Ravča bio zamjenik voditelja arheoloških radova, a na dionici autoceste A1 kroz BiH Bijača-Zvirovići, zamjenik i voditelj arheoloških zaštitnih radova.[7] U slobodno je vrijeme istraživao kulturno-povijesnu baštinu posebice Hercegovine i Ljubuškog, na čijoj je zaštiti radio. Znanstveni opus čini mu više od 100 znanstvenih, stručnih i preglednih radova te osvrta iz povijesti, arheologije i filologije koje je objavio u zbornicima i publikacijama te veliki broj članaka, feljtona, komentara, kolumna u tiskanim i elektroničkim medijima.[3] Zahvaljujući djelovanju Matice hrvatske u Ljubuškom, pokrenuto je više projekata zaštite spomenika (Rimski kompleks Gračine, Stari grad Ljubuški, nekropola Bijača i nekropola u Studencima koji su proglašeni nacionalnim spomenicima BiH).[7] Očišćena i konzervirana nekropola na Bijači (lokalitet Dilić) uvrštena je na popis 30 UNESCO-vih zaštićenih lokaliteta grobalja sa stećcima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.[8]

Aktivan u politici od 1990. godine. Obnašao je nekoliko dužnosti u vlasti BiH.[3]

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • nagrada za životno djelo općine Ljubuškog[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Umro je Radoslav Dodig, metkovic.hr, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 17. lipnja 2016.
  2. 2,0 2,1 2,2 Preminuo Radoslav Dodig, apsolutni pobjednik Kviskoteke, hrt.hr, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 17. lipnja 2016.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Ljportal: Preminuo poznati Ljubušak Radoslav Dodig , Ljubuški portal, 17. lipnja 2016. Pristupljeno 18. lipnja 2016.
  4. 4,0 4,1 In memoriam R. Dodig, Hercegovački arheološki portal, objavljeno 18. lipnja 2016., pristupljeno 18. lipnja 2016.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 vecernji.ba: Preminuo novinar i arheolog Radoslav Dodig, vecernji.ba, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 17. lipnja 2016.
  6. Dnevni list | Zorica Volarević: Radoslav Dodig: Kada bih zbrojio sve pobjede u Kviskoteci, ne bih mogao kupiti ni tada rabljenoga ‘stojadina’ Ljubuški portal (objavljeno 8. travnja 2014., pristupljeno 17. lipnja 2016.)
  7. 7,0 7,1 7,2 Preminuo Radoslav Dodig, Radio Ljubuški, objavljeno 17. lipnja 2016., pristupljeno 18. lipnja 2016.
  8. Stećci Medieval Tombstones Graveyards Službene stranice UNESCO-a (pristupljeno 11. lipnja 2017.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]