Ronaldinho
| Ronaldinho | ||
|---|---|---|
| ||
| Država |  Brazil
| |
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Ronaldo de Assis Moreira | |
| Nadimak | Ronaldinho Gaúcho, R10 | |
| Rođenje | 21. ožujka 1980. Porto Alegre, Brazil | |
| Visina | 181 cm | |
| Pozicija | Napadač / Vezni igrač | |
| Mlađi uzrasti | ||
| 1987. – 1998. | Grêmio | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1998. – 2001. 2001. – 2003. 2003. – 2008. 2008. – 2011. 2011. – 2012. 2012. – 2014. 2014. – 2015. 2015. |
Grêmio Paris Saint-Germain Barcelona A.C. Milan Flamengo Atlético Mineiro Querétaro Fluminense |
89 (47) 55 (17) 145 (70) 76 (20) 56 (23) 47 (17) 25 (8) 7 (0) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1997. 1998. – 1999. 1999. – 2008. 1999. – 2013. |
 Brazil do 17 Brazil do 20 Brazil do 23 Brazil
|
13 (3) 17 (8) 27 (18) 97 (33) |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Ronaldo de Assis Morreira "Ronaldinho" Gaucho (Porto Alegre, 21. ožujka 1980.), bivši je Brazilski nogometaš i bivši reprezentativac Brazila. Završio je karijeru u siječnju 2018. godine. Smatraju ga jednim od najboljih nogometaša na svijetu.
Ronaldinho je svoju nogometnu karijeru započeo s klubom Gremio de Porto Alegre, gdje ga je njegov prirodni talent uskoro doveo u centar pozornosti brazilske nogometne javnosti. Tijekom četiri sezone što ih je tamo proveo, od 1997. do 2001., Ronaldinho je izborio svoje mjesto i u Brazilskoj reprezentaciji. Osvojio je Copu Américu 1999. godine, postigavši 6 golova, uključujući vrlo upečatljiv potez protiv Venezuele. Ronaldinhov stariji brat, Roberto de Assis Moreira, postao je igračev zastupnik.
Godine 2001. Ronaldinho je odlučio iskušati sreću u europskom nogometu te je potpisao ugovor za francuski PSG. Premda nije uspio doći do trofeja za vrijeme igranja u Parizu, Ronaldinho je nastavio pobjeđivati u dresu reprezentacije, osvojivši naslov pobjednika Svjetskog prvenstva 2002., u Japanu i Koreji.
Ronaldinho je potpisao ugovor s Barcelonom u ljeto 2003., prateći korake mnogih sunarodnjaka koji su imali uspješne karijere u tom klubu: Evarista, Ronalda, Romarija i Rivalda.
Već nakon prve utakmice u Barçinom dresu, navijači su bili oduševljeni Ronaldinhovim magičnim nogometnim talentom. Njegova sposobnost da u potpunosti promijeni tijek igre veličanstvenim solo-prodorima pretvorila ga je u nogometnu ikonu novog stoljeća. Za vrijeme njegove prve sezone, ekipa je nanizala nevjerojatni niz od sedamnaest uzastopnih utakmica bez poraza i završila na drugom mjestu Španjolske lige, osiguravši direktan plasman u Ligu prvaka. Uspjesi su se nastavili u sljedećoj sezoni, 2004./05. Ronaldinho i ostatak Barçine momčadi zauzeli su čvrsto mjesto na vrhu ljestvice, što ih je dovelo do osvajanja titule prvaka Španjolske lige.
K tome, Ronaldinho je dva puta zaredom osvojio laskave titule najboljeg svjetskog igrača, FIFA World Player 2004. i 2005., te Ballon d'Or (Zlatnu loptu) 2005. Do tada, Ronaldinho je postao vođa moćnog Brazila, s kojim je osvojio titulu pobjednika Kupa konfederacija u Njemačkoj 2005. godine.
Dana 17. srpnja 2008. Ronaldinho je potpisao trogodišnji ugovor za Milan, za iznos od 21 milijun eura.[1] Milan mu je također dozvolio nastup za brazilsku olimpijsku reprezentaciju na OI u Pekingu.[2]
Ronaldinho prijelazom u brazilskog prvoligaša Clube de Regatas do Flamengo 2011. godine se vratio u reprezentaciju zbog veoma dobre sezone. U 33 utakmice je zabio 15 golova. Završili su na 4. mjestu Campeonato Brasileiro Série A. Te sezone je odigrao 3 utakmice za Brazilsku reprezentaciju i zabio 1 gol.
Od 2012. je član Atlético Mineira. U ljeto 2013. je osvojio najprestižnije klupsko natjecanje u Južnoj Americi, Copa Libertadores.[3]
31. prosinca 2013. Ronaldinhu je istekao ugovor s Atlético Mineirom, ali ga je nakon neuspješnog pronalaska novog kluba, ponovno potpisao 9. siječnja 2014.[4]
5. rujna 2014. Ronaldinho je potpisao dvogodišnji ugovor s meksičkim prvoligašem Querétarom.[5] Nakon samo jedne sezone u klubu, Ronaldinho napušta redove meksičkog kluba.[6]
11. srpnja 2015. Ronaldinho je potpisao za brazilski nogometni klub Fluminense u kojem je tek odigrao devet službenih utakmica.[7]
Proglašen je najboljim nogometašom desetljeća po izboru World Soccera.
- ↑ "Milan secure Ronaldinho on the cheap as Barcelona pay for ham-fisted exit strategy"
- ↑ "Milan's Ronaldinho excited to play with Kaka". Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2009. Pristupljeno 24. srpnja 2008. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Ronaldinho osvojio Copa Libertadores
- ↑ Ronaldinho potpisao novi ugovor s Atlético Mineirom
- ↑ Ronaldinho potpisao za Querétaro F.C.!
- ↑ Ronaldinho odlazi iz Querétara
- ↑ Ronaldinho potpisao za Fluminense. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2015. Pristupljeno 14. srpnja 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
- Ronaldinho Gaucho službena stranica Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2010. (Wayback Machine)
- Ronaldinho Video Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. lipnja 2017. (Wayback Machine)
- Ronaldinho-Web Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. srpnja 2017. (Wayback Machine)
- Photos and Videos Ronaldinho
