Samostan sv. Makarija Velikog

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Deir Abu Makar
Crkveni toranj samostana sv. Makarija Velikog
Crkveni toranj samostana sv. Makarija Velikog
Prijašnja imena Scetis (ili Skete, Σκήτις, Σκέτη u starom grčkom)
Lokacija Wadi El Natrun (arap.: وادي النطرون "Natronska Dolina", kopt.: Šihet "Mjerilo ljubavi", grč.: Σκῆτις ili Σκήτη)
Koordinate 30° 17' 29” N, 30° 28' 34” E
Godine izgradnje 360. AD (76. A.M.[1])
Renoviran u XI., XVI. i XX. st. (1969. god.)
Religija Koptska pravoslavna crkva
Patron sv. Makarije Veliki

Samostan sv. Makarija (arapski: دير الأنبا مقار‎)) je koptski pravoslavni samostan smješten u Wadi El Natrunu, u egipatskom guvernatu Beheira[2], oko 92 km sjeverozapadno od Kaira, na autocesti između Kaira i Aleksandrije.

Drevna povijest[uredi VE | uredi]

Samostan je utemeljio oko 360. AD sv. Makarije[3] iz Egipta, koji je bio duhovni otac za više od četiri tisuće redovnika različitih nacionalnosti. Od svog osnutka u 4. stoljeću sve do danas, samostan su bezprekidno naseljavali redovnici. Nekoliko kršćanskih svetaca i očeva iz rane Crkve su bili redovnici u samostanu sv. Makarija, kao što su sv. Makarije Aleksandrijski, sv Ivan Patuljasti[4], sv. Pafnutije Asketa[5], sv. Arsenije Veliki[6], Crni Mojsije[7], sv. Pinim[8], sv. Serapion Skolastik[9] i mnogi drugi.

Suvremena povijest[uredi VE | uredi]

Godine 1969. samostan je ušao u razdoblje obnove, duhovno i arhitektonski, sa dolaskom dvanaest redovnika pod duhovno vodstvo oca Mate El Meskina[10]. Ti su redovnici proteklih deset godina živjeli zajedno, potpuno izolirani od svijeta, u pustinjskim špiljama Wadi El Rayan[11][12][13], oko 50 kilometara jugžno od protektorata Faiyuma[14]. Papa Ćiril VI. naredio je ovoj skupini redovnika da napuste Wadi El Rayan i odu u samostan sv. Makarija Velikog da bi ga restaurirali. U to vrijeme je u samostanu živjelo samo šest vremešnih redovnika, dok su povijesne građevine bile su na rubu urušavanja. Nove redovnike je primio opat samostana, biskup Michael, nadbiskup Asjuta[15]. Pod rukovođenjem pape Šenoude III.[16], koji je osobno bio angažiran u obnovi samostana sv. Pishoja[17] i samostana Paromeos[18], a nakon četrnaestogodišnje konstantne aktivnosti u rekonstrukciji i duhovnoj obnovi, samostanska zajednica u samostanu Sv. Makarija je imala oko stotinu redovnika.

Samostan sv. Makarija održava duhovne, akademske i bratske veze s nekoliko samostana u inozemstvu, uključujući samostan Chevetogne[19] u Belgiji, opatiju Solesmes[20], samostan Preobraženja[21] u Francuskoj, samostan di Bose[22] samostansku zajednicu u Italiji, Deir El Harf[23] u Libanonu i samostan Utjelovljenja[24] u Engleskoj. Samostan sv. Makarija Velikog sadrži relikvije mnogih svetaca, kao što je četrdeset devet starijih mučenika od Sketisa.

Otkrivanje relikvija[uredi VE | uredi]

relikvije sv. Ivana Krstitelja

Tijekom obnove velike crkve sv. Makarija, otkrivena je kripta sv. Ivana Krstitelja i Proroka Elizeja[25] ispod sjevernog zida crkve, prema mjestu spomenutom u rukopisima iz XI. I XVI. stoljeća pronađenih u knjižnici samostana. Ovo isto potvrđuje i crkvena tradicija koptske pravoslavne crkve. Relikviji su bili skupljeni u posebnom relikvijaru i postavljeni ispred Svetišta sv. Ivana Krstitelja u crkvi Svetog Makarija. Detaljni prikaz ovog otkrića i procjenu autentičnosti relikvija je objavio samostan.

Prihodi[uredi VE | uredi]

Do danas je zajednica utrošila oko 5 milijuna egipatskih funti na obnovu i izgradnju. Samostan nema redoviti izvor prihoda i nema bankovnog računa:

"Ne prikupljamo donacije, ne objavljujemo financijske potrebe samostana i ne primamo financijsku podršku od bilo koje organizacije. Pa ipak, kada se potrebe samostana stavljaju pred Boga u našim zajedničkim molitvama, svakodnevno primamo donacije, koje čudesno podmiruju naše potrebe. Redovnici, stoga, nemaju sumnje da Bog preuzima odgovornost za ovaj ogroman rad, ne samo u duhovnom, nego i u materijalnom području."

Poljoprivreda i stvaranje zaliha[uredi VE | uredi]

Redovnici, sve od 1975. godine melioriraju i obrađivaju pustinjsku zemlju oko samostana. Prvo su posadili smokve i masline te neke sorte krmnog bilja. Posebno je vrijedno spomenuti novi tip stočne hrane (stočna repa), koju su redovnici prvi put kultivirali u Egiptu. Ovaj eksperiment, nakon što se prihvati u cijeloj zemlji, je obećavajući jer nudi rješenje problema u stočarstvau. U znak zahvalnosti za ovaj pionirski rad, predsjednik Anvar el-Sadat darovao je samostanu 1978. godine tisuću feddana[26] pustinjske zemlje, dva traktora i novu bušotinu, izbušenu za dobivanje podzemne vode, koja je bila mnogo važnija od tri, već korištene bušotine.

Pravila samostana[uredi VE | uredi]

"Jedini zahtjev koji duhovni otac propisuje za prihvaćanje postulata je da on mora u svom srcu osjetti, makar samo jednom, osjećaj ljubavi prema Bogu, jer je ljubav Božja koja sjedinjuje i vlada našom zajednicom iz dana u dan. Nemamo drugog zakona osim podvrgavanja Božjoj volji kroz naše iskazivanje ljubavi prema Njemu. I budući da je Božja volja prvenstveno objavljena u Bibliji, pozornost prema Božjoj Riječi, kako u Starom, tako i u Novom zavjetu, postala je naš glavni posao i izvor iz kojeg neprestano zadovoljavamo našu žeđ za Njim i hranimo svoju ljubav prema cijelom čovječanstvu. Jedini zakon samostana je ljubav, bez pravila i ograničenja, kao što nam je objavljeno sa Križa. Ova je ljubav istodobno i motiv i cilj svih naših djela, nastojanja i žrtvovanja, a većina redovnika stekla je duboko iskustvo Božanske ljubavi. Duhovni otac, koji je proveo 35 godina u monaškome životu, ravnatelj je cijele zajednice i svakog redovnika pojedinačno. On je taj koji pomaže svakom od nas da prepozna Božji plan za svoj život, i on je taj tko, kao takav, zauzima mjesto redovničke vladavine. On je živuće pravilo koje je prilagođeno svakom životu, svakom redovniku, svakom zvanju i koji se stalno obnavlja, napredujući sa svakim redovnikom na putu koji vodi prema Bogu. Duhovni otac se i sam neprekidno obnavlja u svom unutarnjem životu, a ta se obnova prelijeva na cijelu zajednicu. Nismo vođeni unaprijed određenim načelima, nego Duhom Božjim u nama, a osobito u duhovnom ocu koji nas vodi. "Gdje je Duh Gospodnji, tu je sloboda". Cilj duhovnog oca je prvenstveno živjeti po samome Duhu, kroz unutarnje prosvjetljenje, vodeći računa o održavanju sukladnosti s tradicijom prvih crkvenih otaca i monaškog života. On, zatim, prepušta Gospodinu zadaću prenošenja ovog nutarnjeg iskustva svim svojim duhovnim sinovima posebnom milošću, tako da i oni mogu živjeti u nutarnjoj slobodi Duha. Stoga je on oprezan da nikada ne nameće svoju osobnost, nego da se svaki čovjek slobodno razvija u vlastitom zvanju, ispunjavajući svoj vlastiti duhovni karakter. Svaki perceptivni posjetitelj primjećuje jedinstveni duh svih redovnika, kao i jasnu osobnost svakoga od njih. Na taj se način formiraju duhovni ljudi među nama, koji su stekli iskustvo Boga i znaju kako se spontano voditi nutarnjim svjetlom Duha. To su ljudi ove vrste koje treba svijet. Nemamo pravila pokajanja ili postavljenih metoda kažnjavanja, jer je ljubav učinkovitija od bilo koje stegovne mjere. Naš smisao da budemo hodočasnici u svijetu olakšava nam da se potčinimo jedni drugima iz ljubavi prema Kristu."

Pape koji su bili redovnici u samostanu sv. Makarija Velikog[uredi VE | uredi]

Galerija slika[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Od 30. kolovoza po julijanskom / 12. rujna 2017. godine po gregorijanskom kalendaru, teče 1734. A.M., koptska godina.
    Koptske godine se broje od 284. AD, godine kada je Dioklecijan postao rimski car. Njegova vladavina je obilježena mučenjima i masovnim pogubljenjima kršćana, naročito u Egiptu. Zato je koptska godina označena skraćenicom A. M. (lat.: Anno Martyrum - "U (godini) Mučenika"). Židovske godine se isto označavaju s A.M., samo što u njihovom kalendaru to znači Anno Mundi - "U (godini) svijeta". Da bi se dobio broj koptske godine, od julijanske godine se oduzima 283 između koptske i julijanske nove godine, odnosno 284, poslije julijanske nove godine.
  2. Provincija Beheira (engleski). britannica.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  3. Makarije Veliki (engleski). orthodoxwiki.org pristupljeno 26. ožujka 2018.
  4. Ivan Patuljasti (engleski). johnsanidopoulos.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  5. Pafnutije Asketa (engleski). revolvy.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  6. Arsenije Veliki (engleski). britannica.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  7. Crni Mojsije (engleski). orthodoxwiki.org pristupljeno 26. ožujka 2018.
  8. Pinim Veliki (engleski). johnsanidopoulos.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  9. Serapion Skolastik (engleski). johnsanidopoulos.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  10. Mata El Meskin (engleski). orthodoxwiki.org pristupljeno 26. ožujka 2018.
  11. Wadi El Rayan (engleski). ask- aladdin.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  12. Wadi El Natrun (arap.: وادي النطرون Natronska dolina, kopt: Šihēt Mjerilo ljubavi, grčki: Σκῆτις ili Σκήτη) je dolina smještena u provinciji Beheira, Egipat, koja uključujuje i istoimeni grad. Ime se odnosi na osam različitih jezera u regiji koje proizvode prirodnu sodu. U kršćanskoj je književnosti obično poznat kao Scetis (ili Skete, Σκήτις, Σκέτη u starom grčkom) i jedan je od tri ranokršćanska samostanska središta smještena u pustinji sjeverozapadne delte Nila. Druga dva monaška središta su Nitria i Kellia. Ova tri središta često izazivaju dvojbu i ponekad se nazivaju kao jedno mjesto (kao što je "Nitria" ili "Nitrijska pustinja"), no, iako geografski bliski i međusobno povezani, lokaliteti su različiti. Scetis, danas zvani Wadi El Natrun, danas je najpoznatiji, jer njegovi su njegovi drevni samostani ostali u upotrebi, za razliku od Nitrije i Kellia čijoj slavnoj prošlosti svjedoče samo arheološki ostaci.
  13. Natronska pustinja (engleski). ask-aladdin.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  14. Protektorat Faiyum (engleski). ancient.eu pristupljeno 26. ožujka 2018.
  15. Asjut, Asyut [arapski: أسيوط Asyūṭ izgovara [ʔɑsjuːtˤ], koptski: Siowt) je glavni grad suvremene asjutske provincije u Egiptu, koja je pod upravom guvernera i koja ima jednu od najvećih koptskih katoličkih biskupskih crkava u zemlji; drevni grad istoga imena se nalazi neposrednoj blizini. Moderni grad se nalazi na 27 ° 11'00 "S, 31 ° 10'00" I, dok je drevni grad smješten na 27 ° 10'00 "S, 31 ° 08'00" I.
  16. Papa Šenouda III. (engleski). britannica.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  17. Samostan sv. Pishoja (engleski). touregypt.net pristupljeno 26. ožujka 2018.
  18. Samostan Parameos (engleski). johnsanidopoulos.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  19. Samostan Chevetogne (engleski). monasteredechevetogne.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  20. Opatija Solesmes (engleski). solesmes.com pristupljeno 26. ožujka 2018.
  21. Samostan Preobraženja (francuski). monastere-transfiguration.fr pristupljeno 26. ožujka 2018.
  22. Samostan di Bose (talijanski). monasterodibose.it pristupljeno 26. ožujka 2018.
  23. Samostan Deir El Harf (arapski). ortmtlb.org.lb pristupljeno 26. ožujka 2018.
  24. Samostan Utjelovljenja (engleski). ortmtlb.org.lb pristupljeno 26. ožujka 2018.
  25. Sveti Elizej Prorok. sveci.net pristupljeno 26. ožujka 2018.
  26. 1 feddan = 24 kirat = 60 metara × 70 metara = 4.200 m² = 0,42 hektara. U Siriji se 1 feddan kreće od 2.295 m² do 3.443 m².

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]