Prijeđi na sadržaj

Schengenski sporazum

Izvor: Wikipedija
Europska unija
Ulazak u Poljsku

Schengenski sporazum je 14. lipnja 1985. potpisalo pet europskih država: Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg i Nizozemska. Sporazum je potpisan na brodu "Princeza-Mari Astrid", na rijeci Mozel, pored Schengena, malog mjesta u Luksemburgu. Prema Schengenskom sporazumu, državljani država u Europskoj uniji mogu se slobodno kretati po drugim članicama (bez putovnice, osobne iskaznice).

Schengenski sporazuma konačno je stupio na snagu 26. ožujka 1995., a razlog kašnjenja bilo je i ponovno ujedinjenje Njemačke. Belgija, Njemačka, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Portugal tog su dana ukinule graničnu kontrolu. Amsterdamskim ugovorom, koji je na snagu stupio 1999. godine, Schengenski sporazum integriran je u zakonodavstvo Unije, što je značajno doprinijelo ostvarenju slobodnog kretanja robe i ljudi, jednom od najvažnijih načela zajedničkog unutarnjeg tržišta.[1]

Do danas su ovaj sporazum prihvatile 25 zemalja članica Europske unije, kao i 4 zemlje članice EFTA-e, te 4 mikro-države Europe.

Potpisivanje sporazuma

[uredi | uredi kôd]

1Iako je postala članica Schengenskog sporazuma Švicarska nije ukinula carinarnice prema državama Europske unije, nego je samo ukinula kontrolu putnika, dok će se kontrole robe i dalje provoditi, što nije slučaj s ostalim članicama gdje su carinarnice na granicama u potpunosti ukinute.

Implementacija sporazuma

[uredi | uredi kôd]

Državljani Andore, Monaka, San Marina i Vatikana, kao i teritorija Grenlanda i Farskih otoka mogu se slobodno kretati po državama potpisnicama Schengenskog sporazuma.

Zemlje kandidati

[uredi | uredi kôd]

Cipar je u procesu pristupanja (potpisao sporazum, ali ga još nije implementirao).

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Schengenski sporazum
Nedovršeni članak Schengenski sporazum koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.