Shiretoko

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Shiretoko

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Shiretoko
Flag of Japan.svg Japan


Nacionalni park Shiretoko na karti Japan
Nacionalni park Shiretoko
Nacionalni park Shiretoko
Lokacija Nacionalnog parka Shiretoko u Japanu
Godina uvrštenja: 2005. (29. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: ix, x
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/1193 UNESCO
Položaj poluotoka Shiretoko u Japanu

Poluotok Shiretoko (japanski: 知床半島, Shiretoko-hantō) je najistočniji poluotok na sjevernom glavnom japanskom otoku, Hokaidu. Poluotok je okružen Ohotskim morem i odvojen je od ruskog otoka Kunašira uskim tjesnacem Nemuro, a upravno je uzdužno podijeljen između gradova-općina Rausu (pod-pokrajina Nemuro) i Shari (pod-pokrajina Okhotsk).

Ime mu dolazi od ainu izraza sir etok, što znači "kraj svijeta" ili "mjesto gdje zemlja odlazi"[1].

Poluotok je dug oko 70 km, a u svojoj osnovi, gdje je najširi, ima širinu od 25 km; te ima površinu od oko 1.230 km². Niz poluotok se pruža nekoliko vulkana, kao što su planina Shiretoko, Unabetsu i Iō, koji pripadaju vulkanskom gorju Chishima[2], i zbog njihovih djelovanja nastalo je nekoliko termalnih izvora (onsen). Najslavniji je termalni slap Kamuiwakka (カムイワッカの滝, Kamuiwakka-no-taki), što znači "Voda bogova" na ainu. Šume su uglavnom mješavina umjerenih i podalpskih šuma, a glavne vrste su: sahalinska jela (Abies sachalinensis), Ermanova breza (Betula ermanii) i mongolski hrast (Quercus mongolica).

Rt Shiretoko i njegovo okolno more, koji pripadaju Nacionalnom parku Shiretoko (površine 711 km², a osnovanog 1964.), su 2005. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji[3] jer "predstavlja izvanredan primjer interakcije morskih i kontinentalnih ekosustava, ali i izvanredne produktivnosti zbog sezonskog nastanka ledenjaka koji su najjužnije takve tvorevine na sjevernoj polutki[4]. Veliki broj raznolikih vrsta su endemske ili ugrožene, kao što je Blakinstonska riblja sova (Bubo blakistoni) i neke ptice selice, te neke vrste lososa; a od morskih životinja Stellerova medvjedica (Eumetopias jubatus) i 13 od 14 ukupno vrsta kitova.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Shiretoko
  1. Paul Hunt, "33. Shiretoko". Hiking in Japan: An Adventurer's Guide to the Mountain Trails, 1988., Tokyo i New York: Kodansha International Ltd. str. 200.–205. ISBN 0-87011-893-5.
  2. Shiretoko na IBA JAPAN, stranice o japanskim pticama selicama (engl.) Preuzeto 23. rujna 2011.
  3. Shiretoko na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 23. rujna 2011.
  4. Članak sa fotografijama Opservatorija NASA-e 7.rujna 2008.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 44°05′46″N 145°09′14″E / 44.09611°N 145.15389°E / 44.09611; 145.15389