Shiretoko
Shiretoko | |
|---|---|
| Poluotok | |
Satelitska snimka poluotoka | |
Topografska karta poluotoka | |
| Položaj | |
| Koordinate | 44°03′N 145°06′E / 44.05°N 145.1°E |
| Država | |
| Poluotok Shiretoko na zemljovidu Japana | |
| Shiretoko | |
| Država | |
| Godina uvrštenja | 2005. (29. zasjedanje) |
| Vrsta | Prirodno dobro |
| Mjerilo | ix, x |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1193 |
Širetoko (japanski: 知床半島, Shiretoko-hantō) je najistočniji poluotok na sjevernom glavnom japanskom otoku, Hokaidu. Poluotok je okružen Ohotskim morem i odvojen je od ruskog otoka Kunašira uskim tjesnacem Nemuro, a upravno je uzdužno podijeljen između gradova-općina Rausu (podprefektura Nemuro) i Shari (podprefektura Ohotsk).
Ime mu dolazi od ainu izraza sir etok, što znači "kraj svijeta" ili "mjesto gdje zemlja odlazi".[1]
Poluotok je dug oko 70 km, a u svojoj osnovi, gdje je najširi, ima širinu od 25 km; te ima površinu od oko 1.230 km². Niz poluotok se pruža nekoliko vulkana, kao što su planina Širetoko, Unabetsu i Iō, koji pripadaju vulkanskom gorju Čišima,[2] i zbog njihovih djelovanja nastalo je nekoliko termalnih izvora (onsen). Najslavniji je termalni slap Kamuiwakka (カムイワッカの滝, Kamuiwakka-no-taki), što znači "Voda bogova" na ainu. Šume su uglavnom mješavina umjerenih i podalpskih šuma, a glavne vrste su: sahalinska jela (Abies sachalinensis), Ermanova breza (Betula ermanii) i mongolski hrast (Quercus mongolica).
Rt Širetoko i njegovo okolno more, koji pripadaju Nacionalnom parku Širetoko (površine 711 km², a osnovanog 1964.), su 2005. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji[3] jer "predstavlja izvanredan primjer interakcije morskih i kontinentalnih ekosustava, ali i izvanredne produktivnosti zbog sezonskog nastanka ledenjaka koji su najjužnije takve tvorevine na sjevernoj polutki.[4] Veliki broj raznolikih vrsta su endemske ili ugrožene, kao što je - riječna ušara[5] (Bubo blakistoni) i neke ptice selice, te neke vrste lososa; a od morskih životinja Stellerova medvjedica (Eumetopias jubatus) i 13 od 14 ukupno vrsta kitova.
Rt Shiretoko Goko jezera Slap Kamuiwakka Slap Kamuiwakka Planina Rausu s planine Io Grad Rausu Vrhovi kod Sharija Slap Oshinkoshin
- ↑ Paul Hunt, "33. Shiretoko". Hiking in Japan: An Adventurer's Guide to the Mountain Trails, 1988., Tokyo i New York: Kodansha International Ltd. str. 200.–205. ISBN 0-87011-893-5.
- ↑ Shiretoko na IBA JAPAN, stranice o japanskim pticama selicama (engl.) Preuzeto 23. rujna 2011.
- ↑ Shiretoko na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 23. rujna 2011.
- ↑ Članak s fotografijama Opservatorija NASA-e 7.rujna 2008.
- ↑ Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
- Video na službenim stranicama UNESCO-a (engl.)
- Svjetski dan ptica selica (engl.)

